Pavković: Isplači se! Važno je da si napokon došla

Bože moj, koji čovjek. Imati životnu tragediju uz toliko energije. Sretno satniče Pavkoviću!!!

sve nevolje ove države i sve nesposobnosti našeg društva ublažio mi je ovaj gospodin čovjek i čovjek iz naroda. Uvijek ima nade kao što se vidi, to trebaju zapamtit i svi oni koji su u boljem položaju od njega. I trebaju se pokrenuti, jer sve ostalo je sramota.

Samo kratko i vojnički. Mirno, časnik je u našim srcima.

Nebih kvario veselje i optimizam, nisam psihić ali ovaj gore je 100% na nekim teškim lijekovima, drogama, a kada taj njegov optimizam splasne puknut će ko traktorska guma. Skoro da mi ga je i žao.

To je Čovjek.

Da, moguće je i sve više vjerujem da ima tako velikih i hrabrih ljudi. Svatko tko imalo ima srca i dostojanstva nakon ovoga susreta ne može ostati ravnodušan i kamena srca. Svima se ovlaži oko i suza nađe svoj put. To su velike priče još većih ljudi. Marko je istinski i ponosno obnašao zadaće u tuđini za svoju Hrvatsku, Marko je istinski i ponosno izašao kao pobjednik i u ovome tragičnom događaju. Marko, ti si dobričina i poštenjak, i sposoban si svakome povratiti vjeru i dobrotu. Mlad si čovjek i neka te u životu prati sreća i neka te čuva dragi Bog. Ti si ponos Hrvatske.

Uh...suze... Ovdje netko zaslužuje veliku medalju za hrabrost!!! Troje mladića Domagoj, Branimir i Siniša i satnik Marko... pa i na kraju krajeva pohvala za griješnicu... zar ima ljepšeg primjera odpuštanja i hraborsti u ovo doba prije Uskrsa? Iako ne bih previše miješao bogove i krščanstvo u ovo sve... nego VELIKE LJUDE!!!

koji si ti depresivac i pesimista....

I meni su oci zasuzile. Pavkovicu ti si car nad carevima.

Treba imati veliko srce i oprostiti .... Divan čovjek....sretno mu bilo...

Pavković jedan od veoma veoma rijetkih Hrvata-ljudi, koji je svjestan položaja u životu i kako se je najpametnije se vladati i zboriti. Plakanje ne pomaže očajavnje ne pomaže žaliti se kome i kako ne pomaže. Jel zaista nema realnije alternativetive kod saobračajnih nesreča... Naravno kad ostane sam bez novinara svjestan je da ga je zlo pogodilo kao što pogađa i neke druge nesretnike u životu ovo ili ono ali život ide dalje do kraja, i neda se sudbina povratiti na staro...

Ovaj čovjek je spoznao pravoga Boga i ima snage podjeliti sa svima božansku ljubav i \"radost življenja\". Dajte nam broj računa od gospodina da mu kupimo nešto za Uskrs, znate ono svako po 10 kuna pa mu odnesete tako da zna da nije sam.

Kakav primjer za sve...

Dobar dan i pozdrav svim dobrim ljudima u Hrvadskoj.Kada čitaš ovo o ovom čovjeku,koji je ostao bez nogu ne može čovjek drugo,da se divi i plače.Pored svih teškoča koje prate vas Hrvate i nas Slovence,kad pročitaš nešto ovako kao ovo o ovom Pavkoviču koji je ostao bez nogu,poslije ovakve tragedije on sve oprosti ženi koja ga je unakazila,čovjek može slobodno reči,da vrijedi živjeti unatoč teškočama koje imajo/imamo neki ljudi. Srdačan pozdrav i sretan i veseo Uskrs iz Slovenije svim Hrvatima.

@kreont: da, sigurno, zato i ima takav natpis na majci :)

Oči su mi suzne...svega mi najdražega u životu! Pavkoviću brz i sretan oporavak koliko je to moguće! Kakva LJUDINA!

Mislim da se ovoga čovjeka, sa besprijekornom vojnom karijerom i u ovako teškoj situaciji dokazanom moralnom veličinom, treba kvalitetno \"iskoristiti\". Mislim da mu, nakon rehabilitacije, treba ponuditi mjesto inspektora ili nešto slično, npr. u nadzoru javne nabave. Siguran sam dada bi to bilo korisno za sve, osim za muljatore.

Kada ovo covjek procita obavezno mora ostati bolji i tolerantniji prema svojoj okolini!

Pola sata stojim sa suzama na ovoj stranici i htio bi nesto lijepo da napisem,ali me strah ,da koliko god toga napisem da ce biti malo.Kazu ljudski je grijesiti ,a ljudski je grijeh i oprostiti ,ovdje se desio i grije i oprost i ni jednom od ova dva aktera nije lako .Hvala profesorici ,koja je ipak skupila snage i hrabrosti te se susrela sa svojim grijehom,koji se moze svakome dogoditi.Trebalo bi ustanoviti jednu nagradu za humanost koja bi nosila njegovo ime,jer radi ovakvih ljudi i lijepo je biti Hrvat.

Ponekad se treba zamisliti oko svoga života. Nikad nismo zadovoljni sa svojim životom. Kad nemamo posla ne valja, kad imamo posla premala je plaća, kad imamo dobru plaću, opte nešto treće. Iz ovakvih primjera treba učiti kako treba cijeniti svaki dan svoga života i uživati u trenutku. Svaka čast gospodinu Pavkoviću! Da je malo više takvih ljudi u Hrvatskoj!!