Toliko sudskih procesa, koliko ih se pod patronatom Međunarodne zajednice vodi protiv viđenijih Hrvata u BiH, nije bilo ni za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, čiji je nemilosrdni aparat punio zatvore onima za koje je partija mislila da joj smetaju.Nisu bile bitne činjenice ni istina, nego samo odluka da se taj i taj mora skloniti. Sve ostalo išlo je po “pravnoj proceduri” nakon koje je onaj u koga je uprto prstom završio pod optužbom za nacionalizam ili privredni kriminal.
Ta su vremena, mislili smo svi, trebala za nas biti daleka prošlost. Novo vrijeme donijelo je ograničenu demokraciju u kojoj njezini vladari sklanjaju svakog tko im stoji na putu. Procedura je ostala ista, samo malo umotana u demokratski celofan, ali prokazivači, kao i prije nekoliko desetljeća, ostaju zaštićeni kao medvjedi u šumi. Razlika je jedino u tome što su oni prije na sudu, oči u oči s optuženima iznosili optužbe, a sada im se daje mogućnost da više ne moraju u oči gledati one koje optužuju za kriminal, nego im se omogućava da svjedoče preko videolinka.
Ne želim ovom pričom amnestirati one koji su duboko zaronili u kriminal, ali isto tako čini mi se logično pitanje koje istražiteljima i tužiteljima još nitko nije postavio, a to je: “Ako su ti 'kriminalci’ tako ogrezli u kriminal koji su činili, zašto ih nitko na djelu nije uhvatio?” Možda nije bilo vrijeme ili su u to vrijeme politički odgovarali namjerama onih koji im sada sude? Čini mi se da u cijeloj ovom igrokazu, koji se ponavlja s ovim ili onim optuženim, nije bitno djelo koje su počinili, nego kriminalizacija onoga što oni predstavljaju.
Ako su svi čelnici jednog naroda kriminalci, što bi onda trebao biti taj narod? A taj narod, nažalost, nije brojan u državi u kojoj živi, ali zna tko je kakav i ne voli da mu netko drugi nameće mišljenje. Uvijek kad su to radili izazvali su kod njega suprotan efekt.
Otvori KEKS Pay
