Pet stoljeća prošlo je otkako je Martin Luther krajem listopada 1517. na vrata crkve u Wittenbergu zakucao svojih 95 teza čime je zaživio protestantizam. Isto toliko vremena trebalo je da doista zaživi želja za suradnjom i jedinstvom kršćana, što je demonstrirao papa Franjo došavši u Švedsku na obilježavanje obljetnice protestantske reformacije.
Martin Luther neosporno je jedna od povijesno najvažnijih ličnosti koja je oblikovala crkvu, no poziv svećenika izabrao je sasvim slučajno. Naime, Lutherov otac bio je prilično uspješan trgovac koji je za Martina imao drukčije planove. Nagnao ga je da 1501. upiše Sveučilište u Erfurtu, jedno od najboljih sveučilišta tog doba. Martin Luther završio je studij 1505., no samo nekoliko mjeseci nakon toga našao se na otvorenom, izvan grada, kada je počela silovita oluja.
Munja je tada udarila stotinjak metara od mjesta na kojemu je stajao, a Martin se počeo moliti Bogu zavjetujući se da će postati svećenik ako preživi olujno nevrijeme. Oluja se stišala, a Martin Luther održao je zavjet i ušao u augustinski samostan.
Tri osnovna principa
Počeo je živjeti spartanskim, rigoroznim životom, a pritom je nastavio proučavati znanost, podjednako prirodne i društvene predmete. U relativno kratko vrijeme stekao je ugled među augustincima pa je za nekoliko godina poslan u Rim kao predstavnik augustinaca pri Svetoj Stolici. Uskoro je stekao i doktorat postavši profesor biblijskih znanosti. Povratkom u Sveto Rimsko Carstvo na području današnje Njemačke, imajući na umu tadašnja pravila Katoličke crkve ali i ono što je vidio u Rimu, počinje kritizirati sve ono što, po njegovu mišljenju, nije valjalo. Osnova većine njegovih kritika odnosila se na tadašnje pravilo otkupljenja grijeha kojim su bogati novcem mogli kupiti oprost za svoje grijehe, grijehe svojih bližnjih, pa čak i za grijehe koje će tek počiniti.
Upravo kritika ove “kupnje oprosta” bila je osnova njegovih 95 teza koje je objavio prije pola tisućljeća, s tezom da vjernicima ne treba posrednik s Bogom, niti im je potreban papa kao vrhovni autoritet, jer vrhovni autoritet je Biblija.
Ubrzo, Martina Luthera Katolička crkva ekskomunicira, no on nastavlja širiti svoj nauk koji se temelji na tri osnovna principa. Prvo, Biblija je najveći autoritet vjere. Drugo, grijesi vjernika opraštaju se samim iskrenim vjerovanjem u Boga, bez potrebe za dobrim djelima. I treće, pravi vjernik čita Bibliju na svom jeziku, a ne na latinskom, ali i sudjeluje u životu Crkve bez velikog utjecaja svećenika.
U kratko vrijeme ovaj nauk nazvan luteranizam proširio se sjeverom Europe, Skandinavijom, baltičkim državama... Zbog svojeg vrlo širokog shvaćanja religije, tijekom desetljeća počeo se dijeliti na cijeli niz denominacija, pa tako u okviru protestantske crkve danas postoje stotine većih ili manjih denominacija, no one okupljaju oko 900 milijuna vjernika, odnosno nešto manje od četrdeset posto kršćana na svijetu.
Dvije grane iste loze
Par je ključnih elemenata po kojima se protestantizam razlikuje od katoličkog kršćanstva. Prije svega, protestanti ne priznaju papu kao vrhovnog poglavara crkve. Nadalje, od protestantskih vjernika Crkva očekuje da sami proučavaju Bibliju, mole se i druže s drugim vjernicima tijekom nedjelje. Potom, protestanti drže da ne postoji čistilište kao mjesto pročišćenja, već u raj idu svi oni koji vjeruju u Isusa Spasitelja, bez obzira kakva djela činili za života.
Protestanti danas čine velik dio kršćanstva, a korak pomirenja i suradnje koji je ponudio papa Franjo povijesni je čin i vjerojatna prekretnica u dosadašnjim odnosima i samom ekumenizmu.
– Zajedno sada možemo popraviti povijest, odmaknuti se od prošlih sukoba i podjela. Mi smo dvije grane iste loze – ustvrdio je papa Franjo.
>> Reformirane crkve dio su naše vjerske i nacionalne baštine
Broj katolika na planetu raste brže nego broj ljudi na planetu razlog tome i prelazak protestanata na katoličanstvo.. ne znam kome se taj papa Borgiaolio obraća u državi gdje se 80% ljudi smatra ateistima (nakon što su bili protestanti)