Papa dolazi u BiH: 'Imao je veliku želju da se susretne s narodom Sarajeva'

Papi se za osigranje potrose milijuni, ovi nemaju kruha, a Papa im dolazi.

hrvatsko_kraljevstvo (02.02.2015 u 12:28h) zašto služiš falsifikatima Katarina Kosača nije poslednja bosanska kraljica Krunidba. . . Posljednja bosanska kraljica bila je Mara, supruga Stjepana Tomaševića.

hrvatsko_kraljevstvo . . . . lepo je što se trudiš da pišep bajke . Ovo nije štand za prodaju bajki . niti je ovo knjižnica

@bajka o hrvatskom kraljevstvu . . . . . Slavonski istoričar Matija Katančić (1750. - 1825.), iako katolički sveštenik, ne smatra sve stanovnike katoličke vere na teritoriji Bosne i Hrvatske Hrvatima. Naprotiv, on tvrdi, da su Dalmatinci, Bosanci i SlavonciSlavonci iste etničke strukture kao i Srbi i da se ovi etnički u mnogome razlikuju od pravih Hrvata, a da je hrvatsko ime ovim krajevima jedino austrougarskim pritiskom nametnuto, mada se ovi narodi nikada nisu tako osećali. Govereći o čistoći jezika Katančić kaže: „Ali se bosansko-dalmatinsko i srpsko narječje odlikuje čistoćom i elegancijom“. O naturanju hrvatskoga imena Katančić piše. „Uvjerit ćeš se, najzad, da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali". Stoga, kad govorimo o Hrvatima, imamo pred očima one Hrvate u uskoj Hrvatskoj, odakle su vekovima pokušavali da nature svoje ime bosanskim, slavonskim i dalmatinskim, pa čak i Srbima u Srbiji.

@hrvatsko_kraljevstvo ,,,,,,, da nije i car Dušan hrvatskog porekla

dečku koji voli bajke .................. Svoje neslavensko poreklo, uostalom, ne krije ni u praskozorju pritajenog prvi hrvatski ministar spoljnih poslova u NDH dr. Mladen Lorković, koji u knjizi „Narod i zemlja Hrvata“ na strani 34 kaže : „Čitava stara hrvatskaska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku, da su vladajući Hrvati bili neslavenska naslaga, koja je prekrila i organizirala slavenske mase".

Ah, kako dirljivo...ljubav na sve strane. Papa Francisko je tako uviđajan.

O nekom narodu i njegovoj pismenosti, povijesti, jeziku najviše govori stupanj obrazovanja i pismenosti tog naroda kroz povijest. Pa tako vidimo stalne podvale srpskih „istoričara“ (mitomana) i njihovih štovatelja po hrvatskim forumima gdje pokušavaju pokazati da su Srbi bili najpismenijimeniji narod , povijesno najvažniji na ovim prostorima, ali činjenice su sasvim suprotne. Pa malo o povijesnim činjenicama prvo sveučilište u Hrvatskoj osnovano je 1396. godine u Zadru „ Universitas Studiorum Jadertina“ , u ovom dijelu Europe samo su stariji sveučilište u Pragu osnovano 1348. i sveučilište u Beču 1365. godine. Sveučilište u Zagrebu osnovano je 1669. godine „Universitas Studiorum Zagrabiensis“ , dok je prvo sveučilište u Srbiji osnovano nedaleke 1905. godine u Beogradu ( neki ljudi na svijetu su još živi kad se to desilo). Iz svega je vidljivo da je bastion obrazovanja i pismenosti na ovim prostorima oduvijek bila Hrvatska. Povijesna je činjenica da je stanovništvo u Hrvatskoj oduvijek bilo obrazovanije, pismenije od stanovništva u Srbiji, a tako je i danas. Stanovništvo u Srbiji je povijesno bilo najnepismenije i najneobrazovanije u svijetu. Zato kad je prvi Srbin Mehmet Jovović krenuo na sveučilište , Hrvat Ivan Horvat već je u svojoj obitelji kroz povijest imao 50 generacija obrazovanih (pismenih) . 1396. godine Zadar je pod upravom Hrvatske, 1358. je vraćen pod upravu Hrvatske, a 1409. godine dolazi pod upravu Venecije

Među turskim feudalcima u našim krajevima najviše je bilo domaćih ljudi. Oni su snosili glavni teret obrane i navale u ratu. Stoga su mnogi od njih bili na čelu upravnih jedinica (sandžaka i ejaleta), kancelari, veziri i veliki veziri na sultanovudvoru. Poznata su mnoga imena pomuslimanjenih Hrvata: Mahmut-paša Hrvat, Rustem-paša Hrvat, Pijali-paša Hrvat, Sijavuš-paša Hrvat, Husrev-beg, Hasan-paša Predojević. U 16. st. putnik i pisac M.A. Pigaffeta pisao je kako na sultanovu dvoru govoto svi, a osobito vojnici, znaju hrvatski jezik. Zanimljivo je da je 1559. Antun Vrančić podupro svoju molbu H a s a n u, sandžakbegu u Ugarskoj, podsjećajući ga na zajedničko podrijetlo (Croatici generis propinquitas) i pripadnost hrvatskom na¬rodu (nationis Croatae). Državnik Juraj Utišenić imao je među muslimanima rođake Mehmed-pašu (qui natione Croatus erat) i Murat-bega (esse quo-que Croatum et consanguineum ipsius fr. Georgii).

DAI „Serbs“ in the tongue of the Romans is the word for „slaves“ , whence the colluquial „serbula“ for menial shoes and „tzerboluianoi“ for those who wear cheap, shoddy footgear. This name the „Serbs“ acguired from their being slaves ofbeing slaves of the emperor of the Romans pa to povezemo sa Srbljaci ne predstavljaju etničku celinu, jer oni nisu jedna porodica, jedno pleme, jedna krvna zajednica, već skup raznih rodova koji su se tokom vekova takoizmenili i dolazimo do zakljucka Servi , sluge, sadasnji Srbi ne predtstavljaju etnicku cjelinu već su skup plemena koji su bili robovi tj Servi koji se slavenizirali Servi su bili drustvena klasa tj. robovi , sluge pa ne tvrdi to samo konstantin porfirogenet Giljeljmo Tirski o Srbima Ovo je iz Monumenta Montenegrina, zbirka dokumenata, do kojih se dolazi po raznim arhivama Evrope. Svanteri u tom smislu navodi zabiljesku Giljema Tirskog: »Ovo isto, uzimajuci od Grka, pise Giljeljmo Tirski, u knjizi XX gl. IV, kada je ratujuci dosao sa carem Emanuelom u Srbiju: - Zatim se car neko vrijeme zadrzao u Srbiji, ... sa ratobornim Srbima, ... a sav ovaj narod vodi porijeklo od onih koji su u tim krajevima, upuceni i dovedeni u progonstvo, bili kaznjeni da sijeku mermer i kopaju rude, pa zato im ime dolazi od ropstva (servitutis).«.

I u najvećoj srpskoj mitomaniji o tzv caru Dušanu Bosna nije ušla u sastav tzv srpskog carstva jer nikad nije niti bila srpska zemlja

HAHAHAAHHAAHAH ovaj komplekasaš iz Smederevskog sandžaka/Srbije sa svojih 20 profila opet lupa minuse

nakon upada Turaka i rušenje katoličke kraljevine Bosne sve što nije pod Turskom ulazi u sastav Hrvatske,i svi bosanski banovi i kraljevi su bili vazali H-U kralja, a najjači plemić tog doba u Bosni je Hrvoje Hrvatinić

Begovi Kulenovići bijahu hrvatski plemići, kojima su praoci bili hrvatski plemići još u doba hrvatskih narodnih vladara. Nakon Pacta conventa, ne htijući prihvatiti ugarskoga kralja za svoga kralja, odselili su se u Bosnu. U doba bosanskohrvatskoga kraljevstva pripadali su stališu velikaša. Velika je mogućnost, tako se govorilo, da je iz njihova roda Kulin-ban, po kojemu su dobili prezime Kulenović (Kulinović). "Begovi Kulenovići nikada nisu nijekali svoje hrvatstvo, nego su ga uvijek izticali. Malo je poznato, da je Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu godine 1562. ponosno govorio 'svojim hrvatskim jezikom'" (dr. Džafer Kulenović, Izbor iz djela, Uzdanica d.d., Zagreb, 1992.).

Znameniti turski povjesničar Aali, rodom iz Galipolja, koji je 30 godina u Bosni na dvoru valija boravio, pise o Bošnjacima, u prvom redu bosanskim muslimanima iduće: »Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odražuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove srece uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave« (Tarihi Aali, sv. IV., knj. I., str. 12; prijevod dr. Safvet-bega Bašagića u Gl. Zem. Muzeja 1912., 6-7.). Potom od njega "Već godine 1474. počimaju naši stari izbijati na površinu kao visoki vojnički i građanski dostojanstvenici. Od godine 1544. do 1612., dakle kroz šezdeset i osam godina, sjedilo je na stolici velikih vezira devetHrvata, koji su kroz rečeno razdoblje 52 godine tresli Istokom i Zapadom. Osim toga, koliko je meni poznato, bilo je pet Hrvata zamjenika velikih vezira, više vezira i bezbroj beglerbega i begova, koji su upravljali raznim pokrajinama i okružjima."

August Vlastelinović - Sarajlija 1637. Još otkad banovo pomanjka kraljevstvo, Razsu se Stipanovo herceško gospodstvo, Moguće vladarstvo kralja bosanskoga Zat(a)r se hrabrenstvo puka harvatskoga...

U Rimu je od davnine boravila malena skupina hrvatskih ljudi koja je po uzoru na druge europske narode i krajeve željela imati svoje, dobro organizirane crkvene i narodne ustanove. Početkom 15. stoljeća ta se zajednica nazivala „Časna bratovština Slavena predgrađa svetoga Petra“ (Venerabilis Societas Confallonorum Slavorum Burghi S. Petri). Sastajali su se u ulici Borgo Vecchio, u neposrednoj blizini bazilike svetoga Petra u Vatikanu. Članovi bratovštine bili su Hrvati iz Sjeverne Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije. U početku su se predstavljali pod dalmatinskim i slovinskim imenom, a nakon osnutka gostinjca sve više se ističe ilirsko ime koje je posve prevladalo. Time se vrlo jasno iskazivala kulturna i narodnosna pripadnost članova bratovštine i svih koji su odsjedali u gostinjcu. Papa Nikola V., na molbu svećenika Jeronima iz Potomja s poluotoka Pelješca, apostolskim breveom Piis fidelium votis 21. travnja 1453. dodijelio je udruzi pobožnih Hrvata ruševnu crkvicu svete Marine djevice i mučenice, na lijevoj obali Tibera, pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta. Uz crkvu, u kojoj će se kroz nekoliko budućih stoljeća latinati i glagoljati, dobili su dopuštenje i za gradnju gostinjca i bolnice za svoje sunarodnjake, što su uskoro i učinili. Neprestano se povećavao broj hodočasnika i još više izbjeglica iz hrvatskih krajeva što su ih zauzimali Turci. Među izbjeglicama bila je i posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača († 1478.), koja je ostatak života provela u Rimu uz potporu Apostolske riznice. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Ara Coeli na Kapitoliju. Njezina pratilja dvorska gospođa Pavka Mirković, pokopana je u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima o čemu i danas svjedoči nadgrobna ploča s natpisom.

Ko je imao priliku da upozna prave sarajlije(bez obzira koje vjere) rado ce se sjecati tih ljudi i grada Sarajeva, Dobro nam dosao Papa A ovi o kraljici Katarini sto pisu pitam se samo u kojem vremenu vi zivite, BosnaBosna i Herc je valjda zemlja naroda koji u njoj zive, A kad ste tako pametni sto ne izvucete stare mape i karte sa granicama te Bosne i Herc,i vidite da je skoro trecina lijepe vase bilo u sastavu BiH Malo ste licemjerni,a doduse to mi kazu i prijatelji bosanci koji zive u Zg Hladni,depresivni i licemjerni

Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ako se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.

Katarina, posljednja bosanska kraljica, Bosnu je ostavila Papi u oporuci. Tako da Papa dolazi na svoje kamo ga pozvali Hrvati