Zapadni saveznici nemaju vojne sposobnosti koje bi mogle izdržati teške uvjete Arktika i držati Rusiju pod kontrolom na području koje se proteže na oko 4% Zemljine površine. Kako se arktički led povlači, a geopolitičke napetosti pojačavaju, sjeverni bok NATO-a pojavljuje se kao jedno od najvažnijih i najzanemarenijih ratišta saveza, a Europa se sada suočava s teškom istinom, strateški je nespremna igrati ulogu u regiji koja bi trebala postati ključni vojni i gospodarski koridor. Većina europskih saveznika možda se nije slagala s agresivnom arktičkom politikom predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa, ali većina se čini da se slaže s bitnim dijelom njegove poruke, a to je da Arktiku treba posvetiti posebnu pozornost, i to brzo. No, postoji problem, nedostaju im i doktrine i vojne sposobnosti potrebne za njihovo provođenje. Na vojnoj razini, Arktik je ključan za obranu sjevernog Atlantika, posebno s obzirom na to da ruska sjeverna flota brojčano nadmašuje NATO-ove sposobnosti.
"Kada govorimo o obrani Ujedinjenog Kraljevstva, jaz između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva posebno je vrlo, vrlo važan“, rekao je za Euronews Anthony Heron, istraživački suradnik Arktičkog instituta. "Sve neprijateljske snage ili vojska koje se približe Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo vjerojatno će doći iz arktičke regije", kazao je.
Praćenje tog prostora, dodao je, ovisi o održivoj svijesti o domeni u regiji koja je prostrana, rijetko naseljena i ekološki negostoljubiva.Ta svijest ne odnosi se samo na vojne akcije. Ispod leda leži infrastruktura koja podupire moderna gospodarstva: podmorski kabeli i dalekovodi koji prenose ogromne količine podataka između Europe i Sjeverne Amerike, a koji su atraktivne mete za špijunažu i sabotažu. Drugi arktički kabelski projekti u cjevovodu uključuju Far North Fiber, koji ima za cilj povezati Japan s Europom kroz Sjeverozapadni prolaz, i Polar Connect, koji planira osigurati sigurnu i otpornu povezanost preko Arktika s Azijom i Sjevernom Amerikom.
"Svijest o domeni i mogućnost praćenja podmornica na Arktiku ključni su za osiguranje sigurnosti ovih podmorskih kabela i dalekovoda. Ako bi prerezali takve vodove, to bi bilo katastrofalno za gospodarstvo", poručio je.
Klimatske promjene također stvaraju nove brodske rute kroz Arktik, što bi značajno skratilo vrijeme tranzita u usporedbi sa Sueskim i Panamskim kanalom. Ali one također uvode novi sloj strateške konkurencije. Rusija, rekao je Heron, vjerojatno će proširiti svoju vojnu prisutnost kako bi zaštitila te rute, povećavajući uloge za NATO ako ne odgovori. "Ako sjedimo skrštenih ruku i propustimo priliku, to će zaista uzrokovati ekonomske previranja", kazao je.
Unatoč rastućoj važnosti regije, NATO-ov arktički stav ostaje neujednačen i uvelike ovisan o SAD-u - a Grenland je dobar primjer. "Kad govorimo o Grenlandu, uglavnom se radi o američkoj prisutnosti u smislu satelita", rekao je Heron, iako je otok "vrlo, vrlo dobro pozicioniran u smislu svijesti o domeni i ranog otkrivanja prijetnji".
Dok Danska, Švedska i Norveška već dugo ulažu u snage za hladno vrijeme , vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi prošlog je mjeseca njihove sposobnosti opisao kao "izvanredne" i "jedinstveno pozicionirane za jačanje sjevernog boka NATO-a i arktičke sigurnosti". "Susjednim arktičkim državama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, nedostaje specifična arktička doktrina", rekao je Heron. Što je još važnije, desetljeća nedovoljnog ulaganja od strane saveznika NATO-a znače da je trenutno na Arktiku raspoređeno malo modernih kapaciteta, a jednostavno premještanje sredstava i resursa iz drugih područja nije moguće zbog teških uvjeta.
I dok NATO ne održava cjelogodišnju prisutnost na Arktiku, Rusija ima oko 30-40 specijaliziranih baza i poboljšanih zračnih luka razasutih po svom arktičkom teritoriju. "Ne može se svaka sposobnost koju imate negdje drugdje jednostavno prenijeti na Arktik i tamo funkcionirati", rekla je za Euronews Verineia Codrean, voditeljica strategije u Euroatlastu. Njezina tvrtka, koja ima ugovore s više europskih vlada, proizvodi napredna autonomna podvodna vozila s izdržljivošću do 16 tjedana. To je zato što ekstremna hladnoća, ledeni pokrov i udaljenost Arktika degradiraju sustave koji dobro funkcioniraju u umjerenijim okruženjima, od dronova i senzora do komunikacijske opreme i osnovne navigacije.
Arktik, koji pokriva otprilike 4% Zemljine površine, nameće ozbiljna tehnička ograničenja. "Ako pogledate područje poput Grenlanda ili Sjevernog pola, nema fiksne infrastrukture", rekao je za Euronews James Campion, izvršni direktor i suosnivač švedske 6G tvrtke za duboku tehnologiju TERASi. "Svaka obrambena snaga koja djeluje u tom području mora sa sobom ponijeti svu tu opremu", napisao je.
Čak i uspostavljanje komunikacija može postati veliki logistički pothvat. Tradicionalni vojni radio tornjevi koje koristi vojska mogu se sastaviti satima i zahtijevati velike timove za raspoređivanje u teškim uvjetima. Campionova tvrtka nudi sustav koji kombinira laganu radio opremu s platformama dronova za čije bi postavljanje bila potrebna samo jedna osoba - iako je još uvijek eksperimentalan i s ograničenim dometom. Prvi put će biti raspoređen u ožujku s ciljem povećanja dometa sustava.Hladno vrijeme također skraćuje izdržljivost. Mraz može onesposobiti dronove u roku od nekoliko minuta, baterije se brzo isprazne, a čak i kablovi mogu postati krhki i puknuti.
Alternativa bi bila korištenje satelitskih usluga koje mogu ponuditi doseg, ali donose vlastite ranjivosti. "Ovi sustavi počinju biti ugroženi", rekao je Campion. "A također su pod kontrolom trećih strana koje mogu, ali i ne moraju biti usklađene s našim interesima", dodao je.
Ali to je samo vrh ledenog brijega. Izazovi postaju još akutniji za sposobnosti koje su potrebne ispod ledenog pokrova. Navigacija u blizini magnetskog pola je otežana, komunikacija je povremena, a ponovno izranjanje može biti nemoguće dulje vrijeme zbog ledenog pokrova, rekao je Codrean. "Na Arktiku, 24 sata vas ne dovedu tako daleko“, rekla je. Sustavi koji se drugdje smatraju dalekometnima jedva da površno opisuju ono što je potrebno na Arktiku. To je zato što se dronovi obično moraju vratiti na površinu ili proći pored senzora kako bi prenijeli prikupljene podatke.
"Ako ta imovina ne može ići daleko i treba je puniti svaka dva dana, onda je morate prizvati natrag. A gdje biste je prizvali natrag ako je led posvuda oko vas? Ako se trebate prizvati natrag na svoju početnu točku, ne može ići tako daleko", dodaje.
Nove platforme, poput autonomnih podvodnih vozila pokretanih vodikovim gorivnim ćelijama, mogu raditi tjednima ili čak mjesecima ispod leda, ali te su mogućnosti još uvijek u začetku. I vjerojatno su ispod leda nove mogućnosti najpotrebnije, prema Codreanu, jer će novi kabeli koji će se polagati zahtijevati osnovno mapiranje morskog dna. "Budućnost arktičke sigurnosti odlučivat će se pod vodom, a ne u zraku ili na ledu", rekla je za Euronews. Europska strateška autonomija, rekla je, „neće se graditi samo diplomacijom, već i trajnim podmorskim sposobnostima“.
Postoje znakovi da europske vlade počinju mnogo strateškije gledati na regiju. Francuska je, primjerice, prošle godine objavila strategiju arktičke obrane, što odražava rastuće prepoznavanje da Arktik nudi dugoročne vojne i ekonomske prednosti, no to će zahtijevati teške kompromise.
Otvori KEKS Pay
Sve će to Štemer, Makaron i onaj zalizanko iz Španjolske riješiti. Čim ubace u svoje vlade dovoljno islamista koji niti plivati ne znaju.