Osječani šokirani: David ubio dijete?! Ne znamo što mu bi

Eh,da je bar sredio ovu dvojicu ispod mene nebi bila nikakva steta ali vlastito dijete...

. ..BIĆE DA MU SE ŽENA ZOVE Adrijana(JadranKA). ..ADRIA&\"KA\"N-VUKOVAR. ..

. To je balkanski sindrom

Oteto prokleto. Ako se živi na otetoj zemlji onda si proklet. Gubi se razum i čine se razna nedela.

Eh! Jedina stvar po kojoj se može čuti za Osijek! Ili kriminal ili gluposti ili nasilje!

jbg,nije lako biti hrvat...renata bar zna sta bi s malim,pravo na trening.

Eto što je kazna, kod nas bi prošao s par godina.

UBIT VLASTITO DIJETE ILI BILO KOJE DRGO MOŽE SAMO MONSTRUM.JEST HRVAT AL KAZNITE GA MAKSIMALNO

neoprostivo, treba dobit sto zasluzuje

bija je on monstrum i prije to se uvjek moze naslutit .Nije on bija drazestan nesto te face kriju u sebi i imaju . Takoder ljepa promocija za Hrvatsku Tu kaznu je i zasluzija .Zalim zenu i djete to je strava

e pa sad će zasluženo OSIJETITI HLADAN JAPANSKI ČELIK ...

David je patio od Japanofilije Sve raširenija pojava među omladinom širom svijeta. Još kao djeci, pumpa im se glava pokemonima i digimonima, a kad malo poodrastu prelaze na neke druge anime (tako se zovu japanske animirane serije), mange (tako se zovu japanski stripovi) i naravno zamajavanje Yu-Gi-Oh kartama. Tada već počinju da se bave i nekom japanskom borilačkom vještinom (Džudo, Karate, Aikido, Dijudžicu i još 47 opasnih riječi), neki odluče da si istetoviraju neke mnogo duboke i spiritualane japanske znakove (mada i kineski su u igri), ako su djevojke počinju da praktikuju jogu, prelaze na makrobiotiku ili na čisti vegeterijanizam (ili čak postaju vegani), a ako su momci počinju da se zanimaju za japansku pornografiju, koja je takođe često animirana (hentai). Sve je to propraćeno slušanjem japanskih bendova, igranjem japanskih konzola, čitanjem japanskih pisaca, a oni najuporniji naprasno odluče da nauče japanski. Pošto je japanski jako težak jezik, rijetkima to i uspije, a oni kojima ne uspije, već pomišljaju na harakiri, jer su dovoljno prihvatili japansku kulturu i znaju da se kod Japanaca ne prašta neuspijeh. Međutim, pošto su uglavnom emo (čitaj: pičkice), harakiri o kojem razmišljaju skoro nikad (na svu sreću) ne izvrše. Nakon svih tih avantura obično od svega ohlade (čitaj: vrate se u normalu), a kao uspomena im ostaje nešto veće (mada ne mnogo) poznavanje japanske kulture, nego što ga imaju ostali. No neki od njih, koji su japanofili po ubijeđenju, a ne iz pomodarstva (za razliku od većine), ostanu do kraja doslijedni svojoj ljubavi, često na filološkom završe japanski jezik i svoj život ozbiljno posvete proučavanju japanske kulture. Takvih je uvijek bilo i biće, a ova današnja pomama za svime što je japansko nije ništa drugo do prolazni trend.

u Hrvatskoj bi dobio 2 godine uvjetno...

U Hrvatskoj bi dobio penziju i odlikovanje.

Gospa jhe 1998 u Međugorju rekla da su svi demoni izašli iz pakla i opsjedaju nas!

ostao je stranac u stranoj zemlji.Mozhda je okolina bila bez podrshke,ljubav nedovoljno jaka da mu da sigurnost....Japanci su chudni, Japanci su hladni.

prirodno je ako je učinio to gnjusno dijelo da se i njega smakne

Ako živiš u Japanu, budi kao Japanac, a ne balkanac.

samo smrtna ?dao bi ja njemu dvije smrtne! da je bilo reda kakvoga ima u japanskim zakonima hrvatska bi bila sa 200 000 ljudi manje ali bi ostali zivjeli dostojanstveno bez kopanja po kontejnerima.

Japan nije jednostavna zemlja za živjeti u. Prije nekih deset godina na intrenacionalnom aerodromu u Tokiju je na velikom panou pisalo \"Welcome but follow the rules.\" Neznam dali je i danas tamo, vjerovatno je. To što se desilo je tragedija, i žao mi je te mlade porodice, a djete, se vratilo Gospodinu. Nego što želim reći je: Zašto večina komentatora odobrava smrtnu kaznu u ovom slučaju, dok kod onog slučaja u Iranu gdje optužuju onu ženu (Sakiru,ili kako se zove) za suučesništvo i ubojstvo vlastitog muža, i romansu sa još dvojicom, tamo kažem, zbrisali bi Iran sa lica zemlje zbog toga, a Japan; - \"e bravi, tako se to radi u ekonomski visokorazvijenim civilizacijama?\" Ne osjećam li ovdje smrad dvostrukih mjerila?