Nakon dvogodišnje borbe s karcinomom bubrega umro je Jakov Bienenfeld, poznati zagrebački poduzetnik i još poznatiji sudionik zagrebačkog javnog života.
Ovog utjecajnog potpredsjednika Židovske općine Zagreb upoznao sam u rujnu prošle godine kada sam s njim napravio veliki intervju na zagrebačkom Jarunu. Iako je zloćudna bolest već bila u poodmakloj fazi, Jakov, odnosno Jaša kako su ga zvali prijatelji, ne samo da se nije predavao nego je prštao od života. Zračio je optimizmom i životnom energijom koja se rijetko susreće.
Sto posto Židov
Tada sam ga sreo prvi i zadnji put, ali nekako sam imao osjećaj da ga poznam puno dulje. Bio je nekonvencionalan i originalan. Tijekom našeg razgovora vrlo često je koristio zagrebački sleng, a nije bježao ni od pokoje sočne psovke i prostote. Obvezna cigara, koju nije ispuštao tijekom našeg razgovora, bila je zaštitni znak Bienenfelda kojim, stekao sam dojam, želi pokazati da je uspio zaraditi ozbiljne novce te da uživa u svom bogatstvu i životu. Pričali smo otvoreno i o njegovoj bolesti. Teško je hodao, brzo se umarao, ali se nije predavao. Spominjao je neke nove lijekove na koje je njegov organizam dobro reagirao.
– Kad sam se razbolio, meni su dali objektivnih šest-sedam mjeseci života, a evo sada su prošle već dvije godine – rekao je Bienenfeld.
Bolest ga je ipak malo promijenila. Iako je rođen u ateističkoj obitelji, a i on sam je gotovo cijeli život bio ateist, pričao mi je kako u posljednje vrijeme pomalo okreće Bogu. Rekao je da je religija zapravo sačuvala židovski identitet u dijaspori. Posebno mi se urezao u sjećanje jedan njegov odgovor.
– Ja sam 100 posto Židov i po mami i po tati. Moji su roditelji bili članovi partije i prvoborci. Jednostavno, religija nije bila nešto o čemu se u mojoj kući govorilo. Nisam spoznao to religiozno obilježje moje osobnosti. Međutim, kad sam čuo da sam dobio rak, 15 dana nakon što sam se digao iz kreveta otišao sam u Jeruzalem na Zid plača, napisao ceduljicu, ugurao je u Zid: Ako onaj gore slučajno naleti da pročita, bit ću mu zahvalan. Odonda sam bio tri puta na Zidu plača i svaki put sam napisao cedulju – rekao je Bienenfeld. Zatim mi je objašnjavao da Židovi na Zid plača idu kukati ili zahvaljivati. Nije mi ni trebao reći da je on išao zahvaljivati. Uvijek je gledao život s one optimistične strane.
Bio je ponosni Židov, ali nikada nije zaboravljao Hrvatsku.
“Izrael su moji korijeni, ali Hrvatska je moja domovina. Hrvatska mi jednako pripada kao svakom Hrvatu.” Ponosio se svojim židovstvom, ali je bio otvoren prema sredini u kojoj je živio. – Moja prva i druga žena su Hrvatice. Samo sam jednom hodao sa Židovkom – rekao je Bienenfeld. Na moje pitanje je li bio jedan od najpoznatijih zagrebačkih partijanera, samo je odgovorio da ga je bilo svugdje. Nije skrivao interes prema lijepim ženama. Zgodne, lijepe, pametne i mlade žene uvijek su za njega bile izazov. Kritizirao je današnju omladinu koja se po njegovu sudu previše odala alkoholu i drogi.
Konvoj za Sarajevo
“Kada sam bio mlad, rijetko sam, može se izbrojiti na prste jedne ruke, izlazio u muškom društvu. Nemaš koga šarmirati, nemaš se s kim zezati. Neću valjda diskutirati o autima”. S velikom ljubavlju govorio je o supruzi Martini i svoja tri sina iz dva braka. U Domovinskom ratu organizirao je konvoje za spas ljudi iz opkoljenog Sarajeva. Bio je jedan od glavnih pregovarača za razmjenu zarobljenika sa Srbijom. Ispričao je kako je vezu s Beogradom uspostavio preko Židovske općine u Parizu. Bienenfeld je bio ljevičar, ali je uspostavio nevjerojatno dobru suradnju s tadašnjim desničarskim ministrom obrane Gojkom Šuškom. – On je jedan od inteligentnijih ljudi koje sam upoznao – rekao je Bienenfeld.
>> 'Gojko Šušak je jedan od inteligentnijih ljudi koje sam upoznao'
>> Bienenfeld: Gotovo smo cijelu Jugoslaviju obradili za 32 dana
Bio je dobar i pošten čovjek, laka mu zemlja!