Krajem 19. stoljeća napustiti jedan otok na Jadranu i preseliti se na drugi kraj svijeta značilo je prekinuti gotovo sve veze s poznatim životom. Nije bilo brzih povrataka, trenutačnih komunikacija ni ikakvog jamstva da će novi život biti uspješan. Put je mogao trajati tjednima, a za mnoge obitelji oproštaj je bio gotovo konačan. Ipak, s obala Kvarnera i s otoka poput Krka sve je više muškaraca i žena počelo gledati prema Južnoj Americi. Argentina i Urugvaj postajali su moguća odredišta za mnoge. Buenos Aires, Rosario i Montevideo pojavljivali su se u pismima, obiteljskim razgovorima i vijestima koje su se prenosile usmenom predajom. No hrvatsko iseljavanje sezalo je i mnogo dalje, sve do južnih prostora Patagonije, područja koje je iz perspektive Jadrana moglo izgledati gotovo kao kraj svijeta. Onaj tko bi prvi otišao mogao je postati početna karika u lancu koji će kasnije privući braću, rođake, susjede ili poznanike iz istog mjesta.
Onaj tko bi prvi otišao, postao bi početna karika u lancu za braću, rođake...
Buenos Aires, Montevideo, pa čak i daleki prostori Patagonije počinjali su imati imena, adrese i poznata lica
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
sastavak učenika petog razreda?