Lomi se pod burom emocija, nemiran je, u njemu se bore odgovornost prema poslu i osjećaj odanosti prema ocu. On je hrvatski policajac, kao što je bio i njegov otac Franjo. Bilo je nekoliko minuta prije pet sati proteklog utorka kada mu je, dok je čuvao dvojezičnu ploču na vukovarskom Centru za socijalnu skrb, u svijest zalutala slika s Vuke koju pamti. Okrenuo se licem prema ploči i skinuo je golim rukama, za svog oca Franju.
– Dogodilo se u trenutku. Skinuo sam je na mah, bez ikakva razmišljanja o posljedicama koje bi mogle nastupiti. Nitko nije znao što ću učiniti, pa ni ja – priča Igor. Kasnije će u policijski zapisnik ući da je ploča završila u grmlju, pedesetak metara dalje. Bilo je rano jutro, njegov čin nije imao svjedoka.
Cijelu ispovijest policajca koji je skinuo dvojezičnu ploču u Vukovaru pročitajte u nedjeljnom tiskanom izdanju Večernjeg lista!
>> 'Pogrešno je dati sinu poginulog branitelja da čuva ćiriličnu ploču'
