Objavili popis počinjenih, a nekažnjenih zločina nad Srbima
Spominju se zločini u Varivodama, Gruborima, selima u blizini Knina, Gračaca, Korenice, pucanje na kolonu izbjeglica...
Komentari 42
KL
Mesić i nakon njega još gori za hrvate. Narode saberi se...
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Stjepan Mesić je najveći veleizdajnik i najveći krivac za sve što se događa. On je taj koji je 1998. U Haagu izgovorio gomilu krivokletničkih laži koje postoje u obje optužnice za zločinački poduhvat. On je taj koji je, čim je stupio na Pantovčak počeo dilati transkripte i to selektivno i protuzakonito, mimo vladinog ureda za suradnju s haškim sudom, kao što to zakon o suradnji s haškim sudom nalaže. Predao je hrpu dokumenata tiskovinama koje su ga veličale, poput ferala i nacionala, a manji dio je predao globusu. Haškom tužiteljstvu poslao je 666 transkripata, selektivno odabranih i preuređenih na način da su odgovarali nejgovim krivokletsvima izrečenima u Haagu. No najbitnije od svega jest da je u ured s dokumentima pustio djelatnike britanske televizijske kuće chanel 4 a skupa s njima i britanske obavještajce kojima je predao ključni dokument za podizanje optužnice, a to je brijunski transkript. Za brijunski transkript hrvatska javnost nije čula sve do početka 2004. Godine, kad ga je u svojoj obrani objelodanio nitko drugi nego – Slobodan Milošević. Naime, Milošević je koristio taj transkript u protuispitivanju svjedoka tužiteljstva, bivšeg američkog veleposlanika u RH Petera Galbraitha. Ne treba ni spominjati da Hrvatska Vlada nije imala pojma o tome da jedan Slobodan Milošević ima tako važan dokument, jer je to znao samo Mesić. Mesić nije taj dokument dostavio Miloševiću zato što ga voli, nego zato što je smatrao da se Milošević ionako neće izvući jer tužiteljstvo ima dosta dokaza za njegova zlodjela u BiH i na Kosovu, već zato da pojača optužbe protiv Tuđmana, kojeg je mrzio iz dna duše jer ga je Tuđman na izborima 1995. Godine pomeo s političke scene. Pod pritiskom Velike Britanije Vlada, ona Sanaderova je krajem 2004. Godine taj transkript morala deklasificirati i odobriti njegovu uporabu pred haškim sudom čime se svrstala uz bok veleizdajniku Mesiću, kao što je i Račanova Vlada naknadno morala ozakoniti onih 666 transkripata koje je Mesić protuzakonito poslao u Haag. Za laike, to bi bilo kao da ja danas opljačkam banku, i onda dođe sutra Sabor ili Vlada i donese zakon ili uredbu sa zakonskom snagom kojom pljačka banke prestaje biti kazneno djelo, i onda mimo svih pravnih normi još takav akt primjene retroaktivno... Naravno, tu je još i medijska priprema u kojoj je Mesić kao predsjednik države od 2000. Do 2002. godine u raznim prigodama i službenim govorima, od Švicarske do Kine svugdje govorio kako je „Oluja grijeh Franje Tuđmana jer je to bila operacija za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske“. Ukratko, najveći veleizdajnik u cijeloj hrvatskoj povijesti..