Biste li voljeli znati hoće li muškarac s vašeg prvog spoja dobiti povišicu? Želi li žena koju ste tek upoznali djecu? Ili pak, je li dadilja doista izvela vaše dijete u šetnju, kako ste joj rekli? Vojni obavještajci James O. Pyle i Maryann Karinch koji rade kao ispitivači podijelili su svoja iskustva i savjete u knjizi "Doznajte bilo što od bilo koga, bilo kada: Tajne ispitivanja od veterana ispitivača". Njihovi savjeti neće vam otkriti državne tajne, no mogu pomoći da vam netko kaže što želite.
– Dvije su stvari koje ljudi ne daju besplatno: novac i informacija – rekao je Pyle, koji u knjizi objašnjava da ključ izvlačenja informacije leži u stvarima poput "kontrolnih" pitanja, a riječ je o tome da postavite pitanje na koje već znate odgovor kako biste vidjeli laže li ta osoba, je li neinformirana ili pak dekoncentrirana. Tu su i "uporna" pitanja u kojima istu stvar pitate na različite načine kako biste doznali sve aspekte željene informacije. No, najvažnija stvar koju treba zapamtiti jest da ispitivanje može ušutkati ljude. Stoga, nemojte očito ispitivati, nego vodite razgovor u kojem ćete i vi ponuditi neke informacije i pokažite interes za ono što druga osoba govori, kažu ovi stručnjaci za ispitivanje, piše Time.
Ovo su neki od savjeta vojnih obavještajaca:
Želi li osoba s prvog spoja dijete?
Ovo je delikatno pitanje koje bi nekoga na prvom spoju moglo uplašiti. Inače je najbolje reći nešto o sebi i pratiti reakciju osobe kojoj se obraćamo. Želite li doznati je li ta osoba bila u braku, recite joj da vi jeste (ako jeste) i gledajte kakvu ćete povratnu informaciju dobiti. Oči vam mogu puno toga otkriti. Što se tiče pitanja o djeci, iskoristite priliku ako se u vašoj blizini pojavi neko dijete, ubacite komentar poput: "Gle, kako slatko dijete". Osoba može imati suzdržan stav da djeci nije mjesto u skupom restoranu ili pak može reći kako kod kuće ima dvoje djece i da joj nedostaju.
Zarađuje li moj kolega više od mene?
Razgovor o plaći je uvijek nezgodan. Vojni obavještajci predlažu da "bacite udicu", primjerice, ovako: "Da sam upola dobar kao ti, zarađivao bih dvostruko više nego sada". Ako meta "zagrize", reći će nešto poput: "Ma, ne zarađujem ja tako puno", na što se možete nadovezati rečenicom: "Ma, pa sigurno zarađuješ barem XX". Na to možete dobiti odgovor: "Ma ne toliko puno", na što možete postaviti novo pitanje s novim iznosom. Možda dobijete i točan iznos, a ako i ne imate okvirnu predodžbu o kolikoj plaći je riječ.
Vodi li dadilja dijete u šetnju, kako ste joj i rekli?
U ovom slučaju ne postavljajte pitanja na koja se odgovara s "da" ili "ne". Umjesto toga pitajte: "Kakva vam je bila šetnja?", "Kamo ste išli?", "Što ste radili?". Ljudi koji nešto žele sakriti imat će kratak odgovor. "Bilo je dobro. Prošetali smo se i vratili kući". Ako ste dobili takav odgovor, kopajte dalje, savjetuju ovi obavještajci. "Kada ste izašli?", "Jeste li koga sreli?". Također, možete ponoviti ono što vam je rekla dadilja s tim da neku informaciju dodate ili izbacite pa vidite hoće li vas ona ispraviti ili će samo potvrditi. Ako situacija postaje prenapeta, prebacite razgovor na drugu temu, primjerice, na kuhanje večere.
Pyle kaže da se upornost isplati, bilo da petogodišnjaka pitate što je jeo za ručak ili pak ratnog zatvorenika što je radio na cesti. Predlaže da samo postavljate pitanje: "Što još?", dok vam ne kažu. A najviše od svega, kaže Pyle, započnite razgovor na način da vam ljudi žele reći to što vas zanima.
Čovječe, pa nije ni čudo da su svi na antidepresivima... Svi smo lagano postali šizofrenični.... pazite: postoje upute što reći kako bi kontrolirali drugu stranu i kako bi zadovoljili svoje komplekse. ako druga strana isto zna igru onda je to to igra mačke i miša koja samo vodi u frustraciju jer se ne zna tko iskreno pita, a tko smišljeno pita, tko iskreno odgovora, a tko smišljeno odgovara.... Zanimljivo je to u početku....ali kad pređe u naviku, onda je loše.