O rasi se šuti, a treba razgovarati
Roditelji koji vjeruju da mogu odgojiti svoje dijete u svijetu bez boja čine strašnu pogrešku, iskustvo je posvojene djece druge rase. Dio ljubavi prema djetetu je vidjeti i voljeti boju njegove kože – i prihvatiti stvarnost da će zbog toga vjerojatno biti omalovažavan nekada u svom životu.
Komentari 3
Boja kože ne bi trebala biti važna. Svatko komu jest je rasist. Prava pojedinaca su garantirana ustavom i zakonima i ne uzimaju, niti bi trebali uzimati u obzir boju kože. Svatko tko tvrdi suprotno zagovara apartheid. Zašto je ljudima prije 20, 30 ili 40 godina to bilo jasno a danas očito nije, je misterij.
"...ali što s djecom...??????"..... onima koji ih posvajaju djeca nisu bitna.... bitno im je ispuniti vlastitu želju.... ONI imaju pravo
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"Namjere posvojitelja su jasne i nedvosmislene"? U velikom broju slučajeva nisu, zato i postoje rigorozne procedure. Onaj koji ih zaobilazi, kao i onaj koji takve opravdava, itekako ignorira najbolji interes djeteta u koji se svi kunu. Zanimljiva tema koja se na kraju svodi na želju dobronamjernih da se svima prizna jednako dostojanstvo jer je razlike nemoguće, a i suludo, ignorirati. Problem je što se utemeljenost takvog pristupa pronalazi u kršćanskoj antropologiji koja svakog čovjeka smatra Božjim djetetom, a suvremeni mainstream se ne može nadiviti Nietzscheovom uskliku da je toj djeci otac mrtav. To pak uvjerenje ohrabruje raznu ubermenschovsku zvjerad da se iživljavaju nad tom djecom i tu crni nisu posebno ugroženi kao ni bijeli zaštićeni..