Novi detalji strašnog napada u Splitu: Nagrađivani policajac životno je ugrožen

Znači to što polocajac nije bio u sližbi daje pravo balavcu da ga izbode nožem.

Nijedan zločin se ne može opravdati – to je jasno i oko toga nema rasprave. Ali isto tako je neoprostivo da se svaki put kad se dogodi tragedija svi prave da je sve počelo u trenutku napada, kao da ništa prije nije postojalo. Spominje se 18-godišnjak koji je izbo policajca, ali nitko ne pita kako smo došli do točke u kojoj mladić poseže za nožem. Nitko ne kopa dublje – kakav je odnos vlasti prema građanima, kakvo je povjerenje u policiju, koliko je puta sila bila odgovor na bahatost, nemoć ili jednostavno loš dan uniformiranog čovjeka? U Bjelovaru je mladić završio mrtav nakon policijske intervencije. Ubace ga u maricu, premlate, i gotovo – život završen, a institucije peru ruke. Papiri se potpišu, priče se zataškaju, a javnost se umiri s par službenih rečenica. I onda nam govore da vjerujemo sustavu. Ne branim zločin, ali dok god se tolerira policijska brutalnost i dok god se građani boje onih koji bi ih trebali štititi, dotle će se rađati očaj, bijes i spirala nasilja. Ne može se očekivati mir u društvu u kojem pravda vrijedi samo za neke. Ako država želi manje ovakvih tragedija, neka prvo počisti u vlastitom dvorištu. Uniforma ne smije biti štit za bahatost i neodgovornost. Jer kad institucije zakažu, onda pukne najtanji lanac – i svi na kraju plaćamo cijenu.