Naslovnica Vijesti Hrvatska

Neven Ljubičić: Teško pratim ritam Ive Sanadera, ali se trudim

31. ožujka 2006. u 19:01 20 prikaza
obz-neven-txt1.jpg
Foto: import

Untitled Document Dr. Neven Ljubičić ministar je zdravstva i socijalne skrbi nešto više od godinu dana, trenutačno zadovoljan jer paket novih zdravstvenih zakona kreće u saborsku proceduru. U ovom razgovoru ocjenjuje svoj rad, političku i stručnu karijeru.

Jeste li bili iznenađeni kada je ugledni liječnik dr. Mislav Gjurić, koji je godinama karijeru gradio u inozemstvu, uhvaćen u korupciji ili mito u zdravstvu prihvaćate kao činjenicu?
Naravno da sam iznenađen time da jedan akademski građanin za svoje usluge traži novac. Kao čovjek iz struke to osuđujem. Vidjet ćemo što će o slučaju dr. Gjurića pokazati daljnji tijek istrage, ali takve osobe moramo eliminirati iz sustava. One kvare naše zdravstvo. Financijska korupcija, koja je i najgora, ipak nije toliko izražena unatoč percepciji javnosti da je jako raširena. Kod nas je više izražen onaj nešto blaži tip korupcije koji zovemo "veze i poznanstva". Nadam se da ćemo i taj oblik korupcije svesti na minimum.

Kako?
To možemo jačanjem standarda pojedinca i uređivanjem sustava, primjerice uvođenjem informatizacije, uvođenjem u sustav osiguravajućih kuća.

USKOK istražuje još osam slučajeva mita među liječnicima. Ne očekujem da ćete mi reći imena ljudi pod istragom, ali možete li reći iz kojih su područja medicine?
Dominantno je riječ o liječnicima iz operacijskih segmenata medicine. Radi istrage ne mogu o tome detaljnije.

Je li riječ o liječnicima poznatim u široj javnosti?
Da.

Jesu li prijave došle iz obitelji pacijenata?
Prijave su anonimne, ali smo ih proslijedili ovlaštenim tijelima.

Što mislite o potezima bivšeg ravnatelja KBC-a Zagreb dr. Joška Paladina koji je dr. Gjurića i dr. Krainca doveo iz inozemstva, zaposlio ih na šefovska mjesta, a ni s jednim od njih se hrvatsko zdravstvo nije usrećilo?
Podržavam ideju da vratimo hrvatske znanstvenike i liječnike koji rade vani, ali držim da prof. Paladino nije učinio najbolji odabir.

Novim zakonom ukidate mogućnost da bolnički liječnici rade privatno u ustanovi u kojoj su zaposleni, unatoč protivljenju Hrvatske liječničke komore. Ne bojite li se da će struka stati protiv vas?
Ne, stoga što je taj model rada pogodovao samo pojedincima, a nije bio etički, niti je bolnica imala neke financijske koristi od toga. Reći ću vam i to da sam primjedbe na račun privatnoga rada liječnika u bolnici dobio ne samo od svih udruga pacijenata nego i od dobrog dijela liječnika.
Liječnici, koji ipak najbolje znaju u kakvim uvjetima rade, nisu zadovoljni ni ovom minimalnom reformom zdravstva koja će dotaknuti samo lijekove.
Hrvatska ima reformu zdravstva od svoga postanka. Stvar je samo u kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima. Ja sam svoje ciljeve odredio u Strategiji gdje je jasno nabrojeno što želim napraviti.

Ali nema rokova...
Rokovi su zadani, od 2006. do 2011. Svi traže nekakvu reformu, a ja im odgovaram da se reforma stalno odvija i sustav stalno mijenjamo nabolje. Sustav je danas kvalitetniji nego prije tri ili šest godina. Sada je nužno standardizirati bolnice, uvesti informatizaciju, promijeniti način financiranja bolnica i primarne zaštite, poraditi na boljoj organizaciji. To smo jasno definirali.

Liječnici navijaju za korjenite promjene, pacijenti se toga boje. Kada će se, prema vašemu mišljenju, početi ostvarivati reformski prijedlog prema kojemu će pacijenti plaćati 15 posto troškova zdravstvene usluge?
Sasvim sigurno jednoga dana. I to onda kada naše mirovine i naše plaće budu jednake kao što su u Italiji, Austriji ili Belgiji. Ne mogu se od milijun i sto tisuća ljudi koji mjesečno imaju manje od 1500 kuna tražiti povećana izdvajanja za zdravstvo. Najprije se moramo fokusirati na unutarnje rezerve.

Često se rabi termin "unutarnje rezerve". Što pod tim razumijevate?
Evo samo jedan klasičan primjer: pacijent je obrađen u jednoj manjoj bolnici, ali je hospitaliziran u drugoj, velikoj bolnici. I pacijent se ponovno podvrgava istim pretragama, produljuje se vrijeme liječenja, pacijent se često inkomodira kako bi se utvrdila dijagnoza te kako bi napokon počelo liječenje. U ovakvom dupliranju pretraga troši se strašno puno novca. Prema procjenama, čak 300 milijuna kuna godišnje! Zato što nemamo standardizaciju ni bolnica ni postupaka. Jednu bolest jedna bolnica tretira na jedan, druga na drugi način, a to je nedopustivo.

Nije li posrijedi nepovjerenje liječnika iz velike bolnice prema onima koji rade u maloj bolnici?
Mislim da to nije nepovjerenje liječnika prema liječniku, već nepovjerenje sustava prema sustavu. Krajnje je vrijeme da napravimo kategorizaciju i akreditaciju bolnica kako bi se točno znalo tko što radi i do koje razine struke. Držim također da ćemo u dogledno vrijeme morati osnovati agenciju za kontrolu kvalitete zdravstvenog sustava jer se na tome sve temelji.

Mora li itko strahovati da će se u tom procesu kategorizacije neka bolnica zatvoriti?
Nijedna se bolnica neće zatvoriti, ali će se dio njih morati restrukturirati. U nekim područjima na 20 kilometara udaljenosti imamo identične službe. Ili, u istom gradu imamo dva dijela bolnice koji se ponašaju kao dva odvojena sustava. To je skupo i stručno neopravdano.
Mjesecima se provlači priča da reformu zdravstva ne vodite vi, već bivši ministar Hebrang.
Dr. Hebrang je bio voditelj Povjerenstva za nove zakone i taj je dio završen. Cijeli posao vodi veliki tim od tridesetak ljudi, a na čelu sam ja kao ministar.

Otkud glasine da vi i dr. Hebrang niste u dobrim odnosima?
Ne znam ni otkud ni zašto takve priče, pa čujemo se u prosjeku dva puta na tjedan, vidimo se svaki tjedan. Dr. Hebranga poštujem kao čovjeka koji ima veliko iskustvo u kreiranju zdravstvene politike, a doživljavam ga kao prijatelja. Mi ponekad i žučno raspravljamo. I prije, kada sam bio njegov pomoćnik, i sada, kada sam ja ministar, a on voditelj povjerenstva. Ima, naravno, stvari o kojima imamo različita gledišta, ali onda sjednemo i raspravljamo argumentima. Pobjeđuje ono što je ispravno.

Navodno ste ministar koji je doživio najviše kritika premijera Sanadera jer se on više puta morao "umiješati" u neke vaše poteze.
Kritika, naravno, ima, ali zato što se neke stvari uvijek mogu napraviti bolje i kvalitetnije. Premijer je velik radnik i od svojih suradnika također traži da im radni dan traje 24 sata. Iskreno ću vam reći da mi je takav ritam iznimno teško pratiti, ali trudim se. I ne bih rekao da se premijer "umiješao", on zna tko, što i kako radi i kontinuirano je prisutan u svakom segmentu koji se tiče Vlade, pa tako i u zdravstvu.

Ali morali ste među ostalim povući nacrt zakona kojim ste predlagali da se osnuje zaklada za financiranje prijevoza djece na rehabilitaciju u ustanovu izvan mjesta njihova boravka.
To nije istina i potpuno je krivo protumačeno. Zaklada nije nikada imala intenciju regulirati prijevoz, već omogućiti boravak roditelja uz bolesno dijete koje mora u bolnicu izvan mjesta boravka. Želim da preko zaklade, odnosno donacijama u većim medicinskim centrima, kupimo određeni broj stanova. Nakon velike bure i napada malo sam se povukao, ali od zaklade nisam odustao i vjerujem da ćemo do svibnja završiti nacrt zakona.

Jeste li se bojali da će vas Sanader smijeniti, o čemu se uvelike nagađalo?
Ne! U njemu imam veliku podršku jer je zadovoljan ciljevima koje želim ostvariti.

Koju biste ocjenu sami sebi dodijelili za proteklu ministarsku godinu?
Nezadovoljan sam jer su se mnoge stvari mogle riješiti brže, zadovoljan sam jer smo potegnuli niz projekata i programa. Ali teško mi je ocijeniti samog sebe. To ovisi o danima, ponekad sam više kritičan prema sebi, ponekad manje...

Bilo je primijećeno da niste došli na veliki gastroenterološki kongres koji je nedavno održan u Zagrebu. Uspijevate li održati korak sa strukom?
Na žalost, posljednji međunarodni kongres na kojem sam bio održan je 2004. godine. Prošle i ove godine objavljeno mi je nekoliko radova u stručnim časopisima, ali to su radovi koje sam prije napisao. Liječnički poziv strašno mi nedostaje i to me pomalo muči jer nijedan administrativni posao ne može zamijeniti ljepotu izravnog rada s pacijentom. Na hrvatskom kongresu morao sam održati predavanje, ali sam imao posla s novim zakonima.

Jeste li se raspitivali za Vicu Vukova? Hoće li ga doista izbaciti iz Vinogradske bolnice?
Ni govora, nitko na to nije ni pomišljao. Razgovarao sam o tome s ravnateljem bolnice. Vice Vukov smješten je u posebnu prostoriju, liječnici za njega maksimalno skrbe, no, na žalost, kako vrijeme odmiče, šanse su mu sve manje.


Osobna iskaznica

Untitled Document DATUM i MJESTO ROĐENJA
1. svibnja 1963. u Ninu pokraj Zadra
OBITELJ
Supruga Sanja, djeca Zrinka i Hrvoje
OBRAZOVANJE
Osnovnu i srednju školu pohađao u Zadru. Godine 1987. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1988. završio poslijediplomski studij kliničke farmakologije, 1993. doktorirao, a 1995. završio poslijediplomski studij gastroenterologije i hepatologije.
PROFESIONALNA KARIJERA
Koautor u tri stručne knjige. Objavio više od 90 “in extenso” publikacija u domaćim i inozemnim časopisima. Redoviti je član Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskog gastroenterološkog udruženja, The American College of Gastroenterology, The American Gastroenterological Association, The American Institute of Ultrasound in Medicine, The European Society of Gastrointestinal Endoscopy...
POLITIČKA KARIJERA
Član HDZ-a
STRANI JEZICI
Engleski aktivno
HOBI
Hrvatska likovna umjetnost i sve vezano uz Jadran: plovidba, ribolov, ronjenje

Težak sam 110 kilograma

• Kako se rješavate stresa?
– Baš se nekako ne mogu sjetiti. Nemam baš neki ispušni ventil, ali, eto, kad imam slobodnu nedjelju, što je rijetkost, volim biti kod kuće. To mi je najljepši način odmora uz djecu i ženu. Tako se malo isključim, zaboravim probleme...

• Rekli ste mi da morate na dijetu.
– Joj, kažu mi da na televiziji izgledam bucmasto. Imam 112 kilograma, točnije 110 jer sam dva kilograma uspio skinuti. Dobio sam jako, jako puno kilograma u ovih godinu dana. Kad cijeli dan ništa ne jedem, a onda se najedem uvečer – jer mi je večera postala jedini ozbiljan obrok – sve to ode u “šlauh”. Nastojim se malo obuzdati u jelu.


Supruga me kritizira

• Vaša je supruga medicinska sestra u jednoj bolnici. Kakve vam poruke donosi iz “baze”?
– Ona me uglavnom kritizira i najčešće kaže da nemamo realnu informaciju o svemu što se događa na terenu. To je jedna od njezinih najvećih zamjerki, a nedostatak veze između administracije i prakse jest problem uopće. Cilj je da administracija rješava probleme u praksi pa je i to jedan od razloga što pokrećemo anketu među pacijentima kojom ćemo dobiti njihovu ocjenu zadovoljstva zdravstvenom zaštitom.