Uobičajeno niska razina javnoga dijaloga u Hrvatskoj krajem godine kao da se dodatno srozava – zbog viška jela i pića, ili nekih drugih razloga jedva da je i bitno. Bitno je, međutim, to što se neke simbolički i/ili realno važne teme posljednjih tjedana tretiraju tako da se nesporazumi nužno množe, a razumijevanje jednakom nužnošću istanjuje. Riječju, javnost – kao kritička samosvijest zajednice – progresivno gubi ustanovnu ulogu.

(1) Adventski tjedni bili su, dobrim dijelom, ispunjeni vapajima zbog potrošačkoga interpretiranja blagdana. S dobrim razlogom, naizgled. No, nesuvislost tih vapaja postajala je bjelodanom kada su – opetovano – formulirani kao „drečeći“ kontrast današnjega konzumerizma i „izvornoga smisla Božića“. Tomu su se, osim svećenika i teologa, tragikomično priključivali i nezvani dragovoljci, primjerice predstavnici udruge za zaštitu potrošača (koji su potrošačima strogo prigovorili što troše previše, umjesto da se duhovno uzdižu za blagdan!?), pa i sekularni dušobrižnici (jedna je – veoma skupo uređena – psihijatrica na TV ozbiljno upozoravala na psihičke poteškoće koje nastaju ako se u blagdanskome razdoblju zaboravi na „duhovnu bit Božića“), itd.

Pravi je problem, nadasve, u ideologiziranju prošlosti. Kao da više nitko ne zna da je kršćanstvo Isusov rođendan počelo slaviti s otprilike 350 godina zakašnjenja, preuzevši – ranijem datiranju nasuprot – zimski termin koji su, za svoje tradicijske svetkovine, bile koristile gotovo sve onovremene poganske kulture. Dakle, „izvorni je smisao Božića“ bio upravo u nakani da se svetkovinama pogani privuku kršćanstvu. I to baš u vrijeme u kojemu je došlo do prvoga sljuba kršćanstva i političke vlasti. Ono što se danas događa – po strani od crkvenoga (ili ljevičarskog) protupotrošačkog moraliziranja – konzekventan je nastavak istočnoga grijeha božićnog pokušaja populariziranja vjere materijalnošću pučkih saturnalija (i drugih navada toga vremena). U pristojnijim sredinama naći će se barem poneki kritički teolog da o tomu javno progovori, kod nas to, na žalost, nije moguće.

(2) Medijski pomalo marginalizirana situacija u kojoj se nalazi Branimir Glavaš ipak i dalje vrvi interpretacijskim besmislicama. Uz njega su, bezostatno, „hrvatski državotvorni čimbenici“ – podržavajući pritom njegov štrajk glađu koji je, po logici samoga postupka, protudržavni čin. Jer, ne štrajka se glađu tjednima zbog nezadovoljstva zatvorskim stražarima, nego zbog toga jer  se samome pritvoru (i sudskome postupku koji je do toga doveo) odriče legitimnost, što se, dakle, državnome poretku odriče pravo da „dijeli pravdu“ (jer je sam, prema pretpostavci, bitno nepravedan). To što domoljubi ovako djeluju – i ne znajući što zapravo čine – možda bi bio tek marginalni prinos blagdanskoj komediji nesporazuma da se, istovremeno, ne manipulira životom čovjeka koji je – neovisno o grijesima koji mu se razložno pripisuju – doveden u posve neizdrživu situaciju.

(3) Činjenica da antifašistička udruga „bezrezervno stoji“ iza iskaza o NDH i Jasenovcu koji – pristojno rečeno – nisu bili baš antifašistički pokazuje da se, ipak, radi prije svega o starokomunističkoj sljedbi (jer samo takve formacije mogu uopće, iza bilo koga, „bezrezervno“ vegetirati). Činjenica da je govornik u međuvremenu nedvojbeno profiliran kao vodeći antifašist u Hrvatskoj pritom je nedvojbeno važna, ali ne i odlučujuća, shvati li se da je u – koliko-toliko demokratskome ustroju – u javnosti bitan govor (iskaz, izjava, formulacija), a ne govornik. Slično važi i za židovsku udrugu koja nije našla motiva progovoriti o ovakvome iskazu svojega (pa makar i počasnog) člana. Propustivši reagirati ove su organizacije doživjele da im sam Mesić – svojom isprikom – očita lekciju (koju, očito, ne poimaju).

No, u danima (i noćima) terorizirajućih svetkovina sve ovo ostaje po strani. Velika većina uživa u neradnome razdoblju slavlja; zanemariva manjina nečujno pita ima li smisla slaviti dvojbeni rođendanski datum (dodatni je pritom problem u tomu što suvremena istraživanja teologa pokazuju da  je Isus rođen „četiri godine prije Krista“), ili „prijelomno značenje“ činjenice da iza 31. prosinca, i opet, dolazi 1. siječnja. Otprilike podjednako brojna manjina, izgleda, razumije i navedene nesuvislosti – tako da će i u narednoj godini od hrvatske javnosti, na žalost, biti teško očekivati (prijeko potreban) kritički sud o svakidašnjici.

TIK UZ MORE

FOTO Investicija iz snova na Pagu: Prodaje se kompleks sa šest apartmana i tri veza za brod

PRIVUKLA POZORNOST

FOTO Maja Šuput zagrlila tajanstvenog muškarca, pokazala kako uživa u jednom od najljepših hrvatskih otoka

BIVŠA MISICA

FOTO Seksi mama Renata zagolicala maštu, skakala u more i lizala sladoled. Ovo morate vidjeti

Kripto bez komplikacija

Zaba ima novi proizvod za ulaganje, evo o čemu se radi

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: Zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Država daje 15.000 eura za auto, evo tko će moći koristiti novu mjeru Vlade