Gavrilović od RH traži 300 mil. eura odštete i 500 nekretnina

Nema dokaza da je Georg Gavrilović uplatio novac za tvrtku -- Ima možda on dokaz kome je platio; i tu počinje film.

Treba firmu zatvoriti i ljude poslati na biro,ionako još tih par firmi radi u Sisku i Petrinji.Kakvi smo mi luđaci to ima samo u Hrvatskoj.

Taj Domjan je posebno aktivan nepot. Počelo je s Ksenijom Urličić pa do Gavrilovića: raspaljot, imamo svoju Hrvatsku.

He, he, zašto autor ovog članka ne kaže tko je i gdje živi vođa ove "Udruge bivših radnika Gavrilovića". Zanimljivo bi bilo znati da li je on naručio članak iz susjedne države ili je to učinila ova vlada za njega... A svađa je prisutna još iz doba rata, kada su se četnici povlačili, Đuro Gavrilović obećao platiti navedenom vođi velike novce ako ne aktivira eksploziv kojim je bila minirana tvornica. Platio je pola, a kad je čovjek na traktoru pobjegao, nikada nije isplatio drugu polovicu. I tu je krenulo natezanje... A što se tiče kupovine Gavrilovića, ne treba zaboraviti da je Gavrilović dao nemale novce za tvornicu i prostore na okupiranom području, za koje se nije znalo da li će ikada doći do njih, a da održe Brand na tržištu, za vrijeme rata šefljom su punili paštete u podrumu... Nisam neki Gavrilovićev fan i mislim da ne vode dobru poslovnu politiku (radi mlađeg Đure), ali neke stvari stvarno ne stoje i treba znati priču u pozadini. A što se tiče gore navedene udruge i nekih njezinih članova, pitajte Petrinjce što misle o njoj i što su neki od tih bivših djelatnika za vrijeme okupacije radili...

Gavrilovića i kompaniju isplatiti krampom za tucanje kamenja na golom otoku

Pretvorba i privatizacija lopovlig broj 1 ali predstečajne nagodbe iber lopovluk neznaš kaj je gore .

hdz privatizacija po babi i rođacima,naravno uz obilatu nagradu poštenjačinama

''Još nakon drugog svjetskog rata nije više bio više zainteresiran za tvornicu''.Kao i mnogi drugi vlasnici pokretne i nepokretne imovine , neki su bili toliko nezainteresirani da su se zakopali u protutenkovske rovove ili zatvorili u rudnike, a imovinu širokogrudno poklonili partiji, drugovima i njihovim direktorima koje danas gladni narod naziva tzv. Tajkuni.

ovo je samo nastavak pretvorbe i privatizacije/pljačke stolječa)jer onaj tkoje ukro ili ubijo anekažnjeno prošao opet če to učinit na ovaj ili onaj način.

Zašto ne bi tražio, ipak je pod nekakvim okolnostima postao vlasnik tvornice u koju nije skoro ništa uložio, uništio proizvodnju m kao i ostali poduzetnici diljem Hrvatske, a njegova pohlepa hoće još . Ipak se radi o hrvatskim poduzetnicima kojii za ovu državu u vrijeme rata nisu dali ništa osim pokoje kune putme poreza (todorić, tedeschi, kerum) , zato su valjda i bliski sa svojim političaeima i ostaliom gomilom smeća u ovoj državi

Ništa tu nije sporno. Cijela privatizacija se odvijala u skladu sa propisima i praksom veledomoljubnih osloboditelja. Nije jasno kako je ugovorena nadležnost arbitražnog suda u Parizu za reprivatizaciju, a izvjesno je da ugovor o reprivatizaciji (ukoliko postoji) sadrži i više nego nepovoljne klauzule za Lijepu našu, pa bi nas ovaj posao mogao koštati skuplje nego svetog Petra kajgana. Medjutim ne vidim u svemu tome nekakvi problem, već naprotiv pozitivu. Ostatak ostataka Gavrilovićevih radinika će se osloboditi, napornog, dosadnog i opasnog mesarskog rada i steći dalju slobodu (pored slobode vlastite države). Svim hrvatskim milijardama dugova pridat će se nekoliko desetina ili možda i stotina miliona eura novih dugova, što će neovisnu Lijepu našu približiti dužničkom šampionskom tronu. Osvajanje dužničkog trona od Grčke će ponosne domicilne Hrvate dovesti u još euforičnije stanje, nego Marinova pobjeda na US Open-u, zar ne?

mojim da za takve stvari trazite od Karamarka komentar, da li je to njegov HDZ omogucio privatizaciju ili je to onaj drugi HDZ