Neizvjesnost nas ubija, tužni smo i u strahu, obitelj danima ne spava i ne jede

Dajte ostavite čovjeka i njegovu obitelj na miru... Sve radite za klikove, za ne povjerovati!

Cijela drama sa Tomislavom Salopekom ima i jedan dalji aspekt, kojeg se veledomoljubi klone kao vrag od tamjana. Nesretni Tomo je jedan od mladjahnih dobitnika stvaranja neovisne hrvatske države, koji je iz čiste obijesti išao za zaposlenjem (trbuhom za kruhom) u bijeli svijet, umjesto da je uživao doma u proslavama, obilježjima, paradama i bezbrojnim drugim domoljubnim šaradama. Svi mladi Hrvati, koji nemaju slavodobitnike u obitelji, koji bi im osigurali pored igara i kruha (uhljebili), se moraju potucati po bijelom svijetu i izlagati ponižavajućim i čak po glavu rizičnim poslovima, odnosno u skladu sa narodnom izrekom ići u goru (pardon gorje u hajduke-kriminalce) ili u vodu (kao utopljenici). Na drugoj strani mladost slavodobitnika ide po dernecima i fali im samo ptičjeg mlijeka. Nije ništa novo da su nezavisne države stvarane prije svega da bi nacionalne elite ostvarile san o svojem "raju na zemlji", a stoka sitnog zuba, u čije ime se to radilo, da bi u najboljem slučju pasla travu na domaćem pašnjaku. Medjutim interesantno je kako vjerni narod, po Golgoti koju je prošao u Domovinskom ratu i nastavio "tranziciom" (čitaj: pljačkom) neovisne države, uporno ide za oslobodilačkim bikovima (Zna se!) u ambis, umjesto da posranim štapovima rastjera pljačkaške bande koje se smjenjuju na vlasti i obećavaju mu raj zemaljski, te mu daju domoljubnih igara na pretek. Dobro je što Bruno Bušić nije dočekao da vidi potvrdu svoje "vizije" hrvatske neovisnosti u veledomoljubnom izdanju, jer bi i sam morao od razočaranja dignuti ruku na sebe, kao njegov prezimenjak. Na sreću, pored Boga i SKC, koji upravljaju sudbinom vjernog naroda, postoji i majčica priroda, kao korektivna sila, koja razrješava propuste Svevišnjeg i njegovih zemaljskih službenika, primjenom procedure iz zakona o selekciji vrsta. Kao promatrač sa strane (iz dijspore) imam dojam da se vjerni narod još manje usrećio od domobranske bojne, nego ranije od partizanske borbe, zar ne?