Dobro se poznaju, kao što se dobro međusobno poznaju i ljudi iz njihovih momčadi, ali su ipak novi francuski predsjednik Emmanuel Macron i dosadašnja, a vjerojatno i buduća, njemačka kancelarka Angela Merkel htjeli se „upoznati“ na (oko dva i pol sata) večeri, sinoć u Berlinu. Tek što se u nedjelju ustoličio, Macron je u ponedjeljak odmah odletio u goste Merkel, ali je i prethodno imenovao novog francuskog premijera, Edouarda Philippea (47), republikanskog gradonačelnika Le Havrea.
Uči na Renzijevoj grešci
Philippe dobro poznaje Njemačku, a blizak je Alainu Juppeu u čijem je bio ministarstvu za ekologiju, pa zatim i u timu u predizbornoj kampanji za ove predsjedničke izbore. Ekonomski je stručnjak, kao i funkcioniranja administracije.
Macron je odmah htio pokazati s kime želi raditi u Francuskoj i s kime u Europi. Dakako, njegovi francuski oporbenici, na čelu sa šeficom Nacionalne fronte Marine Le Pen, taj će njegov izlet u Berlin protumačiti kao potvrdu da je francuski predsjednik Merkelina lutka na koncu, ali Macron ni u predizbornoj kampanji nije krio želju da ojača osovinu Berlin-Pariz i posebno Europsku uniju.
Macron je jedini političar u državama EU koji je u predizbornim kampanjama jasno isticao želju i potrebu jačanja Europe, te nije dubioznim izjavama htio oduzeti birače antieuropeističkoj Le Pen. Oko kojih će se tema Berlin i Pariz složiti? Prema onome što najavljuju oni koji drže da znaju što će Macron htjeti učiniti u Europi moglo bi se reći kako želi političku uniju, ministra financija eurozone, zajednički proračun eurozone, zajedničkog premijera itd. Sve su to moguće teme razgovora, ali Macron, barem prema onome kako se do sada kretao, znade što je moguće, a što nije. Pragmatični je trgovac, bankar, ali zasigurno neće glavom kroz zid. Samim time što je kazao kako će proces obnove EU i Francuske biti dug, pokazao je da ne želi nagle preokrete. Uostalom mogao je vidjeti kod svoga prijatelja bivšeg talijanskog premijera Mattea Renzija kako se dobra ideja može odbaciti ako je prebrzo, preisforsirano nametnuta.
Mogli bismo nabrajati teme u kojima se Pariz i Berlin razilaze, odnosno ima ih više nego onih gdje su suglasni, ali to ne znači da neće zajednički pokušati obnoviti EU. Krenut će od onih koje ih spajaju. I Merkel i Macron žele da Europa ima zajedničku ojačanu zaštitu, obranu. To bi mogla biti jedna od polaznih točaka tim više što Nijemci sada više nisu, kao što su bili prijašnjih godina, apsolutno protiv slanja njemačkih vojnika izvan Njemačke. Sada bi oni mogli biti poslani u misiju zaštite EU. Vjerojatno će se predložiti osnivanje europskog fonda za obranu itd. Druga je tema borba protiv dumping cijena neeuropske robe na europskom tržištu. Macron bi htio uvesti zajedničke instrumente za borbu protiv nelegalne konkurencije zemalja izvan EU, te zaštiti 27 država od neeuropskih investicija i strateške sektore.
Ne žele tuđe dugove
Njemačka je sumnjičava, da ne kažemo protivna, uvođenju zajedničkog duga, odnosno da se dugovanja svih država eurozone ujedine. Berlin odbija financirati tuđi deficit, ali ni ne smije na tuđem deficitu zarađivati, a što čini. Dakle, morat će se pronači riješenja. Najlakše je prognozorati raspad EU i prepustiti se tomu. Teže je tražiti i nalaziti zajednička riješenja. Od kada postoji, već 60 godina, europska zajednica pa unija, uvijek je bilo onih koji su joj proricali konac, ako ne bude ovoga ili onoga. Sada proriču propast ako Macron ne bude uspio obnoviti EU. Ali nije Macron izabrao Europu, već su je s njime izabrali Francuzi, unatoč protueuropskom pjevu sirene Le Pen.
Sjećate li se Hitchcockova filma „Nazovi M radi ubojstva“. Zapravo mu je naslov „Dial M for Murder“, ali onaj „M“ nije preveden.
Možda če se sada nazivati MM (Marcon-Merkel) radi Europe.
