Nažalost, štrajk visi nad glavom ne samo Vladi već i učenicima

kako ih nije sram, niko nema ispod 7000kn dok roditelji te djece nemaju za osnovno još bi im iz dzepa izbijali

Ti "prosvjetari" koji rade 20 sati tjedno uz tromjesečni godišnji odmor, samo bi štrajkali a sve manje radili. Djece sve manje a njihov broj ostaje isti. Ako im nije dobra plaća, nek daju otkaz i idu u privatnike, pa da vide kako se zaslužuje plaća. Žalosno je samo, kako su oni u istom košu sa medicinskom strukom, koji stvarno rade i kojima bi trebalo povećati plaću!

Krećeju štrajkovi! Što bi rekla učiteljica i predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem. Gospođa inače uči djecu onome što je javno pokazala da ni sama ne zna, ali zato bez greške zna da je za svoje pregalaštvo premalo plaćena.

Pitanje za milijun kuna: nabrojite tri štrajka radnika koji nisu na proračunu. Nema? Pa kako to? BTW, zaposlenik sam INE, i zadnji put mi je plaća porasla 2008. g.

Sta se bas svake godine mora? Kak to da ih nema u ljetu..

Dok god na prvo mjesto interesa RH ne postavimo razvoj realnog sektora,do tad ćemo,po pitanju standarda i financija, zaostajati za EU-om.Bar 50% propalih tvornica smo,boljom poreznom politikom,morali spasiti.

Poštovana gospođo Kovačević! Dajte malo pišite o stvarnim razlozima slabih obrazovnih rezultata u ovoj zemlji, o politici izbora udžbenika i reprezentativnosti autora istih, o ulozi i odgovornosti vladajućih za reforme obrazovanja koje to nisu i plod su nezdrave ambicioznosti inkompetentnih osoba koje kojekakvim koalicijskim vratolomijama uspijevaju naciji proturiti "školu za život"(u Irskoj!) od koje ćemo se svi još dugo oporavljati, umjesto što huškate čitateljstvo na zlonamjerne komentare tobožnjom zabrinutošću za sudbinu učenika. Nažalost, smisao svakog štrajka je ucjena, odnosno prijetnja štetama po nekoga strateški važnog, da bi se ostvarili neki ciljevi. Prosvjetari izravno utječu na učenike, ali ono što bi trebalo znati jest da pad dohodaka u tako brojnom bazenu zaposlenika znači ne samo mrzovoljnijeg nastavnika u razredu, već i osjetni pad potrošnje u društvu koje se lišilo proizvodnje u korist trgovine, pa je porezni zahvat jako ovisan o prometu roba i potrošnji. Dodatni krivci za obrazovne pokazatelje su i čudnovati kriteriji mjerenja, i još čudnovatiji načini interpretacije, i to još u društvu koje nema pojma što hoće, kamo želi ići, koje je bez gospodarskih i nacionalnih strategija i interesa, pa tako i obrazovanje besciljno tavori u procjepima nejasnoća, što se najbolje vidi iz mnogih komentara ovog Vašeg napisa.