S početkom jeseni Vukovar se već tradicionalno priprema za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. Tako je i ove godine kada se navršava 30 godina od tragedije jednoga grada i ratnoga pakla kroz koji su prošle tisuće građane. O pripremama za obilježavanje Dana sjećanja, kao i o Vukovaru jučer, danas i sutra, razgovarali smo s gradonačelnikom Ivanom Penavom.
Kakav je program Dana sjećanja ove godine?
- Odlučeno je kako će slogan obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. 2021. godine glasiti “Vukovar - mjesto posebnog domovinskog pijeteta”. Kolonu sjećanja predvodit će hrvatski branitelji Vukovara te članovi obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja, a prolazit će svojom uobičajenom trasom, od Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, gdje će uslijediti protokol polaganja vijenaca te sveta misa. Program obilježavanja je na tragu programa iz prošlih godina, tako da ćemo i ove godine imati provjerene i potvrđene sadržaje. Očekujem kako ćemo dostojanstveno obilježiti Dan sjećanja i odati pijetet prema žrtvi Vukovara.
Ni ove godine Grad Vukovar neće nikome slati pozivnice za 18. studenoga?
- Neće. To je praksa koja se primjenjuje godinama i tako će biti i ove godine. U Vukovar su svi dobrodošli te očekujemo kako će i ove godine tih dana, a posebno 18. studenoga, u Vukovaru biti državni vrh, brojni ministri, ali prije svih i brojni građani iz cijele Hrvatske i inozemstva koji dolaze odati počast Vukovaru.
Kako gledate na Vukovar danas?
- Kad gledam Vukovar danas, a tu mislim na izgled grada, ni ja niti bilo tko drugi ne može biti nezadovoljan. Grad je uređen, lijep i svake se godine napravi puno novoga. Grad i sadržajno građanima nudi puno toga. I sami Vukovarci vrlo često kažu kako grad nikada ljepše nije izgledao. Potvrđuju nam to i građani koji periodično dolaze u grad iz drugih dijelova Hrvatske ili inozemstva. I oni su pozitivno iznenađeni kako grad izgleda. O tome je dovoljno reći kako su obnovljene ceste, nogostupi, uređena šetnica uz Dunav… Možemo se pohvaliti i najmodernijim plivalištem u Hrvatskoj, dobivamo uskoro novi stadion. Kad govorimo o izgledu grada i sadržajima koje nudi svojim građanima, zadovoljni smo i podrškom svih dosadašnjih hrvatskih vlada. Mogu biti zadovoljan i kako su vlade provodile program obnove obiteljskih kuća i višestambenih zgrada.
Koliko ste zadovoljni podrškom vlada kada je riječ o drugim aspektima života, gospodarstvu…?
- Tu su sve dosadašnje hrvatske vlade, pa tako i ova aktualna, pokazale bezidejnost i nedostatak snage. Posebno se u gospodarstvu moglo i moralo napraviti puno više, pogotovo ranije kada je sve bilo državno. Gospodarstvo Vukovara je uništeno, što se najbolje vidi na primjeru nekada najvećih tvrtki. Borovo je nekada zapošljavalo 22.000 radnika, od čega njih oko 16.000 u Vukovaru. Borovo danas zapošljava 600 radnika, od kojih oko 400 radnika u Vukovaru. O brizi države za Borovo i Vukovar govori i to da je dvorište Borova, koje je možda gospodarski među najvrjednijim zemljištima u Hrvatskoj, zapušteno. Tvrtka Vuteks danas niti ne postoji. Jedino je privatiziran VUPIK, i oni su zadržali određeni broj radnika, s čime smo iznimno zadovoljni. Dosadašnje vlade nisu pronašle način da dođe do obnove gospodarstva, kao ni put do značajnijih inozemnih ulaganja u gospodarstvo.
Dokle se stiglo sa Zakonom o Vukovaru i ulaganjima u drvnu industriju?
- Od ulaganja u drvnu industriju, gdje nam je švedski gospodarstvenik hrvatskih korijena Darko Pervan nudio mogućnost otvaranja velikog pogona i čak 500 novih radnih mjesta, nije bilo ništa, jer Vlada RH nije mogla osigurati dovoljne količine drvne sirovine, što također govori kako se gleda na Vukovar i njegove potrebe. Nije prošao ni Zakon o Vukovaru, iako smo iznijeli niz argumenata zašto je on trebao biti donesen. Mislim kako je u tome Vukovar poslužio za potrebe tadašnjih Euro izbora, i to je ono što nas frustrira jer vidimo da se ne misli ozbiljno nego je na djelu politikanstvo.
Kada je riječ o gospodarstvu, kako Vukovar danas stoji? Jeste li zadovoljni?
- Unatoč svoj toj bezidejnosti i slabostima Vlade, Vukovar napreduje. Za moja očekivanja je to presporo, ali lokalna samouprava nema alate niti mogućnosti za nešto više. Napravili smo puno toga proteklih godina, što potvrđuju i statističke brojke. Tako smo sa 31. kolovozom imali 10.484 zaposlenoga u gradu, što je za 602 radna mjesta više nego u isto vrijeme prošle godine. Dugo godina je ta brojka od 10.000 radnih mjesta bila nekakva granica o kojoj smo maštali. U 2018. godini imali smo 900 radnih mjesta manje nego danas. Tijekom prošle godine, u vrijeme pandemije, broj zaposlenih nam je bio pao ispod 10.000, a onda je opet u zadnja tri mjeseca taj broj premašio tu granicu. Napredak se vidi i u Gospodarskoj zoni, gdje su nam sve parcele popunjene. Ove godine bilježimo i oporavak turizma te smo na 80 posto dolazaka i noćenja u usporedbi s rekordnom 2019. godinom. Napredujemo prema svim pokazateljima, ali to nije tempo kojim bih bio zadovoljan. Želim brže i više.
Spominjali ste više puta dug RH prema Vukovaru radi svega iz 1991. godine. Je li taj dug vraćen?
- Nije, i to je činjenica. Svi znamo što je Vukovar napravio za obranu Hrvatske 1991. godine i očekivali smo da će država napraviti više. Činjenica je da se i taj dug ne može mjeriti, kao i da je pitanje što i koliko država može jer svi stoje u redu i imaju nekakva očekivanja. Kada je riječ o Vukovaru, postoje određeni lobiji koji su očigledno jači od Vukovara. U jeku odlazaka mladih ljudi nama se otvorila mogućnost za otvaranje novih 500 radnih mjesta u drvnoj industriji, što bi značilo novi početak Vukovara, ali su neki interesi ipak bili važniji od Vukovara. To je ono što smeta. Uostalom, dovoljno je nabrojati koliko su tijekom svih ovih godina sve hrvatske vlade dovele tvrtki u Vukovar. Odgovor je jednostavan - nula. To dovoljno govori o svemu tome.
Kakav je danas suživot u Vukovaru između Hrvata i Srba?
- Suživot, odnosno život, ocijenio bih izuzetno dobrim. Vukovar ima određenih specifičnosti, ali je sigurnost u gradu na visokoj razini, ljudi zajedno provode vrijeme, druže se, rade.. Problemi poput, primjerice, navijačkih sukoba postoje, no oni postoje u svakom drugom gradu. Uostalom, i policija iz godine u godinu u svojim izvješćima navodi Vukovar kao jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj uopće.
Najavljivali ste tijekom izborne kampanje i određene aktivnosti po kojima bi djeca zajedno sjedila u školskim klupama?
- Podijeljenost u obrazovnom sustavu je nešto čemu svjedočimo i što nije dobro za grad i njegovu budućnost. Zbog podijeljenosti i izoliranosti mladi srpske nacionalnosti se dovode u situaciju da nemaju ravnopravne uvjete za napredak. Isto tako, dio njih ne doživljava Hrvatsku kao svoju domovinu, što je najlošiji produkt te podijeljenosti. Mislim kako nitko, bez obzira na to radi li se o Srbinu, Mađaru, Bošnjaku ili bilo kome drugome, ne bi trebao imati problem da kaže da je građanin Hrvatske i da s ponosom nosi hrvatsku putovnicu. Na žalost, brojne generacije su odrasle na taj način i to je ono što nije dobro. Grad Vukovar svakako će nastaviti raditi na tome da se spoje učenici i da u školskim klupama sjede zajedno djeca, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. To neće ići preko noći i vodit ćemo svakako računa o tome da od posljedičnog stresa poštedimo građane i djecu. Razradit ćemo modele i doći do mogućnosti koja nudi roditeljima mogućnost izbora. Znamo i kako u svemu tome imamo i jake oponente, a te otpore već sada osjetimo.
Pitanje nestalih je i danas, 30 godina od rata, neriješeno?
- To je jedno vrlo traumatično pitanje za Vukovar. Poslije svakoga rata pojavljuje se pitanje nestalih i moramo biti svjesni kako neki slučajevi nestalih iz Vukovara nikada neće biti riješeni. Tu imamo Republiku Srbiju koja pravi određene probleme po ovom pitanju, iako je to poslije 30 godina zapravo humanitarno pitanje. Baš zato bi trebalo učiniti sve da građani saznaju za sudbine svojih najmilijih. Strašno je što roditelji i članovi obitelji umiru, a da nisu saznali za sudbine svoje djece. Sramota je za bilo koga tko ne pridonosi rješavanju toga problema.
Često ističite i pitanje ratnih zločina?
- Tijekom agresije na Vukovar stradao je 1291 civil, a grad je bio porušen do temelja. To nikoga ne interesira i to je nešto što je nadrealno. U tome ratnom paklu stradala je i beba od 6 mjeseci, kao i baka od 89 godina. Nije normalno da za sva ta stradanja nitko nije odgovarao, osim trojke u Haagu koji su osuđeni za ratni zločin na Ovčari. Za sve te zločine nije odgovarao niti jedan general JNA, generalštab JNA, niti bilo koji drugi zapovjednik. Živimo u 21. stoljeću i mogu otvoreno reći da je u pitanju nekakav dogovor te da se i u RH štite strukture JNA. Očigledno je da to nije bila samo stvar režima Slobodana Miloševića i velikosrpske politike jer sve vladajuće strukture u Hrvatskoj su izbjegavale to pitanje.
Po vama, onda ni neriješeno pitanje nestalih, ratnih zločina i drugo nije slučajno?
- Ništa nije slučajno. Zavarava se javnost, pa onda premijer kaže kako je Vukovar proglašen Mjestom posebnog domovinskog pijeteta, a pri tome podsjeti i na ulaganja u obnovu Vukovarskog vodotornja i slično. Vukovar je mjesto posebnog domovinskog pijeteta sve do jedne razine kada dođu neke više i bitnije stvari nego što je Vukovar. Mi danas živimo u državi gdje je moguće jedno selo ili grad razoriti, a da nitko ne odgovara. Ne znam je li moguće to u nekoj afričkoj državi, ali znam da je moguće u Hrvatskoj. Kada je Vukovar u pitanju, sve je moguće kada se radi o nekim sitnim iznosima, ali kada su nasuprot neke suštinske stvari ili se pojave interesi jačih i važnijih igrača, onda sve to postaje važnije od Vukovara, njegovog stradanja, uloge u ratu, mrtvih, ranjenih, nestalih…
U tijeku je popis stanovništva. Kakve brojke očekujete?
- Teško je tu dati bilo kakvu procjenu, ali svakako očekujem pad broja stanovnika. Znamo da popis iz 2011. godine nije bio ispravan, a na Gradskom vijeću rečeno je i kako i popis iz 2001. godine nije bio točan. Ne vidim smisao popisa ako ćemo improvizirati i iznositi netočne brojke. Spreman sam na sve. Jedini interes mi je da popis bude realan i točan. Popis iz 2011. godine rekao je da u gradu živi preko 27.000 stanovnika. Nekakva realna brojka danas se kreće oko 20.000 stanovnika, a sad je li to 19 ili 21 - ne znam. Očekujem kako će cijela Slavonija zabilježiti veliki pad broja stanovnika. Kada se radi o Vukovarsko-srijemskoj županiji, očekujem pad od oko 25 posto u odnosu na popis iz 2001. godine. Ako popis bude imalo realan, to će biti naša surova realnost.
Kako Vukovar vidite za 5 ili 10 godina?
- Uvijek sam optimističan po pitanju Vukovara. Zbog svih okolnosti u kojima se nalazi naša država, očekujem kako ćemo se nastaviti razvijati ovim tempom, iako bih osobno volio da je on brži. Nastavit ćemo tražiti svoje mjesto pod suncem, a očekujem i kako će ojačati turizam, poljoprivreda i logistika. Očekujem da grad raste i u tehnološkom smislu. Pronaći ćemo neke mehanizme da ojačamo sustav za davanje i zadržavanje ljudi s idejama u gospodarstvu. U svemu tome treba uzeti u obzir i otežavajuću okolnost da je Vukovar okružen regijama i državama koje su u problemu. Nadam se kako će se sve to uskoro promijeniti i da će sve krenuti na bolje.
VIDEO Ovčara je mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu: Smaknuto preko 260 civila i ranjenika iz Vukovarske bolnice
Otvori KEKS Pay
Srbadija ne želi zajedničke škole s Hrvatima, zato jer oni svoju djecu uče lažnu povijest, u tome je problem.