Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 140
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
GOSPIĆ JE NAŠ DOMA

Naša misija i u Hrvatskoj i u EU trajat će sve dok opasni otpad ne bude uklonjen iz tla

storyeditor/2026-11-12/gospic.jpg
19.11.2026.
u 14:05
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

U obliku predstavke o propustima hrvatskih institucija u zaštiti građana i okoliša od opasnog otpada slučaj Gospić stigao je do Bruxellesa, točnije pred Odbor za predstavke Europskog parlamenta

Građanska inicijativa "Gospić je naš dom" stigla je do Bruxellesa, gdje je 5. studenoga predstavila još u lipnju podnesenu predstavku o propustima hrvatskih institucija u zaštiti građana i okoliša od opasnog otpada. Odbor za predstavke Europskog parlamenta (PETI) odlučio je predstavku Gospićana zadržati otvorenom. To je povod ovom razgovoru, drugom koji sam pisanim putem vodio s jednim kolektivom. Prvi je bio s Laibachom. Sugovornici iz Gospića u toj usporedbi prepoznaju i razlog svojega zajedničkog nastupanja. Isticanje vođe i pojedinaca, kažu, skrenulo bi pozornost na njihove živote, motive i navodne političke ambicije, što im se već ionako događalo. A njihov jedini cilj jest rješavanje problema zbog kojeg su se okupili i na koji će i dalje upozoravati.

Inicijativi je važno držati se svih propisanih procedura. Što je sve prethodilo zaključku da zaštitu morate potražiti na europskoj razini?

Prije nego što smo se obratili Europskom parlamentu, prošli smo dva puta – pravni i građanski. Oba su nas dovela do istog zaključka. Ustav, domaći zakoni, Aarhuška konvencija i europske direktive obvezuju državu da javnost o prijetnji zdravlju obavijesti odmah te da spriječi štetu u okolišu. Država je ipak još od travnja 2024. znala da je otpad opasan, a o tome nije obavijestila građane. Nakon otkrića afere odbijala je naše zahtjeve za analizama pozivajući se na kazneni postupak. Odbila je i naš prijedlog da se otpad hitno prekrije, iako su vještaci upozorili da onečišćenje može doći do podzemnih voda, što se u konačnici i dogodilo. Kada se pokazalo da zakon nije dovoljan da bi institucije postupile, na ulice su izašli građani, najprije u Gospiću, a zatim i u Zagrebu, gdje nas je bilo pedesetak tisuća. Najavili smo i blokadu autoceste i tek su nas tada primili u Vladi, a analize smo dobili nekoliko dana poslije. Mjere koje su uslijedile bile su više političke nego stručne. Shvatili smo da država u ovom slučaju ne reagira na zakon, nego na pritisak. Zato smo podnijeli predstavku o propustima i nečinjenju i pred Europskim parlamentom govorili upravo o tome.

Jeste li u Bruxellesu pronašli instituciju koja vas sluša i koja je spremna djelovati?

Hoće li ova institucija biti spremna i djelovati, tek ćemo vidjeti. Put koji je počeo u Gospiću kao lokalna priča koju dugo nitko nije shvaćao ozbiljno, preko jednog od najvećih prosvjeda u Hrvatskoj doveo nas je sve do Bruxellesa. Odbor je odlučio da predstavka ostaje otvorena, EK će od Hrvatske zatražiti očitovanje, a postoji i mogućnost da predstavnici Komisije posjete Gospić. Za građansku inicijativu iz Like to su konkretni rezultati. Istodobno nam je u Bruxellesu postalo jasno da je i europski sustav ponajprije birokracija. Ona se slučajevima poput našeg bavi primjenom ustaljenih procedura i obrazaca, a ne dubinskim razumijevanjem problema. To se vidjelo već iz očitovanja Europske komisije, koje je uslijedilo nakon našeg izlaganja. Komisija je govorila o odlagalištu otpada i o pravilnom gospodarenju takvim odlagalištima, dakle o okviru u koji se Gospić uopće ne uklapa. Silos nikada nije bio odlagalište. Zato smo zaključnu riječ promijenili u posljednjem trenutku, kako bismo upravo tu razliku jasno naglasili i kako bi ostala zabilježena u zapisniku.

U Bruxellesu ste Europskom parlamentu uputili dva apela: da "zaštiti pravo Europske unije od manipulacija i iskorištavanja pravnih praznina" te da "zaštiti ruralna područja, stanovništvo i lokalna gospodarstva u Republici Hrvatskoj od zaraznog, nezakonito odloženog otpada... te da naloži hitnu sanaciju otpada". Ima li EU sredstva i načine da sve to provede?

Europski parlament nema ovlasti bilo što naložiti. Može držati predstavku otvorenom, tražiti od EK očitovanje, poslati svoje predstavnike u Gospić i o slučaju raspravljati javno, što je politički pritisak, ali ne i prisila. Stvarnu ovlast ima Europska komisija koja može pokrenuti postupak zbog povrede prava EU i na kraju tužiti Hrvatsku Sudu Europske unije. Kako to izgleda u praksi, Hrvatska već dobro zna iz slučaja Biljane Donje. Sud EU je 2019. presudio da Hrvatska krši europske propise o otpadu, a nakon druge tužbe 2025. izrekao joj je kaznu od milijun eura i 6500 eura za svaki dan dok otpad ne bude uklonjen. Slučaj Biljane Donje trajao je 15 godina. Mi te godine nemamo jer je onečišćenje već u podzemnim vodama i širi se dok traju postupci. Zato od Europske komisije ne očekujemo samo redovni postupak. EU dakle nema gumb kojim bi otpad nestao iz Gospića, ali ima načine da nepostupanje postane skupo i vidljivo za državu, a time da se i konačno utvrdi odgovornost. Naša je zadaća da Komisiji stalno dostavljamo činjenice, kako se Gospić ne bi tretirao kao još jedan slučaj loše vođenog odlagališta. Ovaj slučaj mora biti prijelomna točka za sve ono što se u Hrvatskoj događa već dugi niz godina, a odgovornost i sankcije izostaju.

Što konkretno znači to što je predstavka, kako ste i tražili, ostala otvorena?

To znači da europske institucije i dalje utvrđuju je li Hrvatska u ovom slučaju prekršila europsko pravo. Pri tome se ne ocjenjuje samo ono što će država tek poduzeti, nego njezino postupanje od samog početka. Te povrede već su se dogodile i ne nestaju time što će se otpad jednog dana ukloniti. Za građane Gospića to znači da sve što se ovdje događalo i što se još događa ima i europsku adresu. Svaki novi nalaz, svaki propušteni rok i svaki neodgovoreni zahtjev možemo dostaviti u isti predmet kao dokaz kako država postupa. Od Odbora smo zahtijevali da predstavka ostane otvorena sve dok opasni otpad ne bude uklonjen iz tla, jer jedino to za nas može biti kraj ovog slučaja.

Prema vašem dojmu i procjeni, postoji li u tijelima Europske unije i politička volja da se postupa u tom smjeru?

Politička volja postoji, ali ne kao jedinstven stav europskih institucija. Za hitni postupak naše predstavke u Strasbourgu u listopadu ove godine glasovala je većina političkih grupa, a protiv je bila Europska pučka stranka. To nas nije iznenadilo. Mi smo se Europskom parlamentu obratili zbog postupanja države čiju vladu vodi njihova članica, pa se svaka kritika hrvatske Vlade u Bruxellesu nužno čita i kao kritika njih samih. Hrvatska Vlada i njezin predsjednik u europskim institucijama uživaju ugled uzorne članice, a slučaj Gospića taj ugled izravno dovodi u pitanje. Kod Europske komisije situacija je drugačija, ali ne i jednostavnija. Njezin politički prioritet posljednjih godina je pojednostavljenje propisa i rasterećenje gospodarstva, pa i u području zaštite okoliša. Od Komisije ne tražimo nova pravila, nego da provede postojeća, koja je Hrvatska bila dužna primjenjivati, a nije ih primijenila. Važno je i kako se slučaj razumije. U Bruxellesu postoji jasna politička volja za borbu protiv organiziranog kriminala s otpadom, koji Vijeće EU ubraja među najprofitabilnije nezakonite djelatnosti, a u istragu ovog slučaja bio je uključen i Europol. Gospić zato ne smije ostati u ladici loše vođenih odlagališta. Naše iskustvo i u Zagrebu i u Bruxellesu jest da politička volja raste s vidljivošću problema i zato ćemo se i dalje brinuti o tome da Gospić ostane vidljiv.

Predstavnik EK u svom se istupu, koji ste spomenuli, pozvao na provedena uhićenja i uputio vas na daljnje korištenje domaćih pravnih sredstava. Koliko je važno razlikovati kazneni progon počinitelja od odgovornosti institucija da pravodobno zaštite stanovništvo?

To su dvije pravno potpuno različite odgovornosti. Kaznena odgovornost je pojedinačna i odnosi se na prošlost – tko je, kada i za koju korist dovezao otpad. Ona kažnjava, a ne štiti. Ni pravomoćna presuda za pet godina ne uklanja nijednu tonu otpada iz tla. Obveza države postoji neovisno o tome postoji li uopće počinitelj. Razlika, dakle, između kaznenog progona i odgovornosti institucija nije nijansa, nego srž cijele predstavke. Počinitelji su otpad dovezli, ali država je bila ta koja je svojim nepostupanjem kršila zakone i dovela u potencijalnu ugrozu zdravlje građana i okoliš.

Postoje li već konkretne naznake ili dogovori o dolasku europskih predstavnika u Gospić radi utvrđivanja činjenica?

Mogućnost posjeta otvorena je samim time što je predstavka ostala otvorena, a prijedlog da zastupnici dođu u Gospić iznesen je i na samoj sjednici Odbora. Sljedeći konkretan korak jest očitovanje Europske komisije, koja se na našu predstavku mora službeno očitovati do 15. prosinca. Iz tog će se očitovanja vidjeti kako Komisija ocjenjuje postupanje hrvatskih institucija i hoće li predložiti daljnje korake, uključujući i dolazak na teren. Ako do posjeta dođe, mi ćemo ga dočekati spremni.

U Bruxellesu ste govorili i o otpadu dopremljenom iz Italije i Slovenije. Tražite li da se ispita odgovornost nadležnih tijela tih država, a ne samo hrvatskih? Što ste do danas saznali o putu kojim je taj otpad stigao u Gospić i kontrolama koje je morao proći?

Pitanje je, međutim, je li odgovornost nadležnih tijela tih država službeno tražila hrvatska država. Prema neslužbenim informacijama koje smo dobili od novinara iz tih zemalja, službenog zahtjeva s hrvatske strane nije bilo, ali napominjemo, to su neslužbene informacije, pa je na tijelima da to utvrde. O putu otpada znamo ono što zna i većina javnosti, iz spisa i priopćenja USKOK-a te iz pisanja istraživačkih novinara. Prema dokumentaciji na kojoj se temelji istraga, u Gospić je od svibnja 2022. do travnja 2024. iz Italije dovezeno više od 12.000 tona otpada u 576 pošiljaka, a iz Slovenije gotovo 1500 tona u 54 pošiljke. Na papiru je bio prijavljen kao plastika za recikliranje. Nitko to nije zaustavio, ni u državama iz kojih je otpad otpremljen, ni na granici, ni u Hrvatskoj.

Župan Petry i dalje optužuje pojedince da upozorenjima o onečišćenju nanose štetu ugledu Like i poljoprivrednicima. Nastavlja li vlast relativizirati opasnost?

Najbolje to potvrđuje nedavna izjava predsjednika Vlade u Saboru, kada je, govoreći o Lici, rekao da se nitko nije ni prehladio. Ta izjava otkriva da država ovaj slučaj ne vidi kao prijetnju budućnosti, nego kao trenutačnu političku i reputacijsku neugodnost koju treba prebroditi. Teški metali i PFAS ne djeluju preko noći, nego se nakupljaju godinama i uzrokuju bolesti koje se pokazuju tek nakon deset ili dvadeset godina. Država koja čeka da njezini građani obole kako bi priznala da problem postoji odrekla se onoga zbog čega uopće postoji, a to je zaštita života i zdravlja ljudi koji u njoj žive. Kada vlast one koji iznose rezultate mjerenja optužuje za populističke izjave koje štete ugledu Like i poljoprivrednicima, zaboravlja da su to nalazi vještaka, službena mjerenja i upozorenja znanstvenika, a ne populističke izjave. Nalazi Geotehničkog fakulteta izrađeni za USKOK i rezultati analiza vode nisu populizam, a ni predsjednik Vlade ni župan nisu znanstvenici koji se bave ovim područjem da bi ih mogli osporavati izjavama za medije. Poljoprivrednicima, s kojima smo stalno u kontaktu, ne šteti onaj tko upozorava, nego otpad zakopan u njihovu zemlju i država koja ga ne uklanja. Tko će preuzeti odgovornost ako se za pet godina pokaže da su teški metali prodrli u tlo i da ljudi obolijevaju? Naše pitanje nije kako se danas prikazati u javnosti, nego hoće li naša djeca za dvadeset godina u Gospiću moći piti vodu iz zemlje, uzgajati hranu na svojim poljima i ostati živjeti tamo gdje su rođena.

Na velikom zagrebačkom prosvjedu 5. rujna uz vas su stali ljudi iz cijele Hrvatske. Što vam je taj dan osobno značio i je li prosvjed išta promijenio u odnosu vlasti prema problemu? Je li pod tako stvorenim pritiskom bilo konkretnih pomaka?

Taj dan na zagrebačkim ulicama stala je uz nas cijela Hrvatska, ujedinjena oko pitanja koje nije ni lijevo ni desno, nego pitanje zdravlja, vode i budućnosti. Ljudi su došli iz svih krajeva zemlje, mnogi iz mjesta koja imaju svoj Gospić i za nas je to bila potvrda da Lika u ovoj borbi nije sama. Ono što je prosvjed promijenio možda se ne može uvijek opipati. Od toga dana teme otpada otvorile su se na svim frontovima, od drugih ilegalnih odlagališta diljem Hrvatske do izmjena zakona, a ljudi su postali svjesniji svoje okoline i utjecaja koji mogu imati na odluke koje se donose u njihovo ime. Ta promjena svijesti za nas je najvrjednije što je iz tog dana proizašlo. Pritisak je doveo i do konkretnih pomaka. Zakopani otpad je prekriven, odvezene su vreće s površine, a pokrenuti su i pregovarački postupci za sanaciju, na kojima inicijativa inzistira od samog početka. Nažalost, državu smo morali prisiliti da radi ono što joj je inače posao. Sve je to zapravo malo, ali prije toga nismo imali ni to. Isto tako, o rješavanju problema na način na koji ga treba riješiti ne možemo govoriti dok se struka i znanost ne vrate tamo gdje im je mjesto, jer politizaciji u pitanjima zdravlja i okoliša nema mjesta.

Fond tvrdi da je završio zaštitno prekrivanje zakopanog otpada i pokrenuo postupak njegova uklanjanja. Koje su vaše konkretne stručne primjedbe na dosadašnje mjere i plan sanacije? Postoji li nešto dobro što je do sada učinjeno i što biste podržali?

Svaki korak koji vodi uklanjanju otpada iz Gospića jest napredak, ali moramo jasno reći da je zakasnio. Prekrivanje smo tražili još u proljeće 2025., kada su nam govorili da to nije potrebno. Da su tada prihvaćene ove mjere, danas bismo bili mnogo dalje. Upravo je vrijeme ovdje presudno. Svaki mjesec kašnjenja i svaka kiša povećavaju rizik za tlo, podzemne vode i zdravlje ljudi, pa rok od trinaest mjeseci za nas nije pitanje strpljenja, nego pitanje koliko će se onečišćenje u međuvremenu proširiti. Zato tijekom tog razdoblja inzistiramo na tri stvari. Odvoz ovog izuzetno opasnog otpada mora biti izveden stručno i pod stvarnim, neovisnim nadzorom. Tlo, podzemne vode i zrak moraju se stalno pratiti, a rezultati moraju biti javno dostupni. Javnost mora znati i gdje će taj otpad završiti. Način na koji je prekrivanje zakopanog otpada provedeno, međutim, pokazuje sve ono na što upozoravamo. Ekotoksični otpad danima se prekopavao na suncu i vjetru, bez mjera zaštite od prašine i bez mjerenja zraka. Ako se na taj način provodi najjednostavnija zaštitna mjera, s pravom se pitamo što možemo očekivati kada počne iskapanje 33.000 tona zakopanog otpada. Zbog toga smo slučaj prijavili Državnom inspektoratu. I još nešto: sam odvoz nije sanacija. Potpunu sanaciju predstavljaju čišćenje onečišćenog tla i kontinuirani, dugoročni monitoring tla, podzemnih voda i zraka, s javno dostupnim rezultatima. Na tome ćemo inzistirati i dalje, kao i na tome da o načinu sanacije odlučuje struka, a ne politika i da se cijeli postupak provodi uz punu transparentnost.

Je li se išta pomaknulo u omogućavanju pristupa svim relevantnim informacijama?

Transparentnost se pomaknula s "ne damo" na "dajemo brojke, a značenje zadržavamo za sebe". Formalno su podaci javni, ali nije dostupno ono što bi građanima omogućilo da razumiju rizik i zaštite se. Privid transparentnosti na neki je način opasniji od otvorene tajnosti jer stvara osjećaj da se sve zna. Evo, prema zadnjim ispitivanjima HZJZ-a, u nekim privatnim bunarima onečišćenje je od kolovoza do listopada najprije bilo dvostruko, zatim četverostruko, a onda i šesterostruko iznad dopuštene granice – dakle raste. Nitko ne objašnjava zašto onečišćenje raste, kako se ponaša u kršu, što možemo očekivati i što ljudi trebaju činiti da se zaštite. Od prvog dana inzistiramo na tome da o ovome govore stručnjaci i da građani imaju priliku izravno ih čuti i postaviti im pitanja. Zato smo u Gospiću 12. studenoga organizirali tribinu "KRŠKO JE ZNANJE". Kada se o vodi, tlu i zdravlju govori bez objašnjenja, ljudima ostaje birati između umirivanja s jedne i straha s druge strane, a nijedno od toga nije dobro. To se posebno odnosi na naše poljoprivrednike, na koje se država često poziva kada nas optužuje da štetimo ugledu Like. Njima ne pomaže uvjeravanje da je sve u redu. Pomaže im znanje o tome gdje je i koliko tlo onečišćeno, kako zaštititi svoje proizvode i kako dokazati da su zdravi. Jedino ih to može zaštititi od sumnje, a to znanje mogu dati samo struka i znanost, ne politika.

Imate li i vi dojam da Vlada računa na zaborav, na "zabavljanje" javnosti novim svakovrsnim kriznim situacijama i naposljetku na umor ljudi koji se uz posao i brigu o svojim obiteljima moraju neprestano boriti za ostvarivanje svojih Ustavom i zakonima zajamčenih prava?

Sve su mogućnosti otvorene – pravne, europske i građanske. Država ima svoje rokove, a sad ima i neke europske. Podsjetit ćemo vas da već idućeg tjedna ističe rok za izvješće Vlade Saboru o napretku sanacije s rokovima i troškovima. To je obveza iz saborskog zaključka, a Sabor je tražio da Vlada u roku od 90 dana podnese izvješće o napretku sanacije. Vidjet ćemo kakvi će biti i zaključci EK do 15. prosinca. U međuvremenu, mi ne sjedimo prekrštenih ruku. Računa li Vlada na zaborav i umor? Iskreno, da. Pritom nije ni bitno je li to svjesna strategija ili obična inercija sustava jer je učinak isti. Država se pomaknula točno tri puta: kada je najavljena blokada autoceste, kada je 50.000 ljudi bilo na ulicama i kada je slučaj stigao u Bruxelles. Između tih trenutaka gotovo ništa se nije događalo. Kada pritisak slabi, slabi i napredak. Država to zna. Zna i da je vrijeme na njezinoj strani, postupci traju, mediji se sele na druge krize, a nama Inicijativa nije posao od kojeg živimo ili od kojeg plaćamo račune. U istu kategoriju spada i priča o "politizaciji" i "novoj stranci". Kad ponestane argumenata, podmeću nam stranku i političke ambicije jer je lakše diskreditirati građane nego preuzeti odgovornost. Međutim, mi smo u međuvremenu izgradili mehanizme koji ne ovise o našoj "dnevnoj energiji". Predstavka u Bruxellesu otvorena je i ima svoje rokove. Pravni postupci teku sami. Mrežu drugih inicijativa iz Hrvatske i drugih mjesta ne treba svaki dan poticati. Stručnjaci sada govore izravno građanima, javljaju se nove inicijative, novi pritisci. Vlada je do sada na štošta računala, ali svaki put nas je podcijenila. 

Kazna za one koji su otpad uvezli ne znači da je s države, koja građane nije štitila, odgovornost skinuta

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata