Nakon šest mjeseci rada u Irskoj kaže: Vraćam se, Zagrebe, tebi...

Meni je sada preko 60 i imamo 4 kuće u HR kada uračunamo muževo, i dvije u USA, dva sina inženjera i kćer na biokemiji, zadnja godina, na jednom od najboljih sveučilišta u USA, odlična studentica - sve joj daje besplatno sveučilište jer je odlična! A IPAK, sve bih to dala da se mogu vratiti 35 godina u nazad i proživotariti kao i svi drugi u Hrvatskoj! Kaj će mi sve te kuće, svi ti smart-TV od po 52 inča po svim sobama ... nedostaje mi pecivo, vožnja prema moru, stati na putu na janjetinu, popiti s prijateljima-poznatima gemišt u birtiji, biti pozvan na načiju kakvu proslavu, krstitke, svadbu ... sve domaće, sve domaći, DOM !!!

Sve ima svoje pluseve i minuse. Onaj tko ima siguran posao u HR i osiguran zivotni prostor njemu bilo kakvo preseljenje u inozemstvo predstavlja problem. No onaj tko nema posao ili ima lose placen tada moze razmisliti. Naravno, uvijek je tu problem sa stanovanjem no taj isti problem imate i ako se preselite u HR. Zar ne? Ali ima jedan VELIK plus u preseljenju - silna negativna energija koja vlada Hrvatskom. Vecina ljudi je u totalnoj depresiji, nadr.... na sve oko sebe. A bolje nece biti!

Evo i ja patim za svom svojom rodbinom, prijateljima, za mojim slavonskim kulenom, domacom kobasicom, sunkom i da ne nabrajam sve al jos se nemislim vratit iz Australije i ovdje ces uspijet samo ako radis ko crnac.. i da pojam kasnjenja place ovdje je nepoznato. Slavonijo ko te nije volio nezna sta je izgubio....;-(

Nisu u Hrvatskoj problem financije nego beznađe. Ako nisi beznadan onda ti je ovdje sasvim ok jer se živi jeftino.

Aha sad si došao i u novine :), znamo te, 1 informatičar koji se nije snašao u Irskoj. zanimljivo kako konobari se lakše snađu na puno težim poslovima nego 1 informatičar sa puno većom plaćom. Malo manje kukanja a više planiranja i organizacije ne bi škodilo.

Stvarno ga je ovaj natrackal pa kaj je bil direktor u bivsoj firmi u zagrebu? Pa on je nabrojal tolko toga da pomislim cocjece kaj tije on bi da je skola mu do kuce ,vrtic nadohvat ruke pa tri il cetiri spavace sobe pa kucna pomocnica e svasta a kaj nebi unajmil kucu pa da je i tisuču i pol eura pa nek mu zena cuva uz svoju jos dvoje djece pa bude zaradila cuvajuci djecu i za stanarinu i za rezije i jos joj ostane petsto eura plus njegova placa e pameti

kaj sad, jel idu il se vraćaju?

Naravno da ima ljudi koji vani ne uspiju no to im je super referenca u RH. Znam ljude koji su bili u SADu, tamo radili i vratili se sa manje novaca u RH nego kada su odlazili u SAD, Tamo su radili od jutra do sutra no nisu uspjeli. Ovdje ih zaposlili jer su prodali pricu da dolaze iz SADa. I nisu nista posebno. Onaj tko je otisao zivjeti u drugu sredinu zna da ce dozivjeti kulturoloski sok. Ukoliko se svakodnevno cuje sa ekipom koju ostavlja iza sebe u RH biti ce mu jos teze vani. Ti onda odlaze u hrvatske klubove, tamo se ruze sa ostalim takvima i slusa Tomsona. Oni koji se prilagode, odlaze sa ljudima iz te sredine u kazalista, na koncerte, izlete... nastavljaju svoj zivot. Prijatelj koji je vec 15 godina u Njemackoj jos uvijek nema niti jednog frenda Nijemca. Otisli tamo negdje u isto vrijeme. Ja se vratio i k meni dolaze moji frendovi Nijemci u posjetu. Dakle, svi smo mi razliciti. Ljude koji su ovdje egzistencjalno osigurani na odlazak van tjera psihodelija i mentalitet koji su zavladali Hrvatskom. Jednostavno ljudi ne zele u toj okolino odgajati djecu i (ponovno) odlaze van.

svuda pođi i na kraju doma dođi,živio vani pa znam,materijalno mi je bilo bolje,ali nije sve u materijalnom

Kako kome, jer ,ako netko ima sve u Hr a nedostaje mu malo novca ili samo novac, tada mu je bolje da ostane u Hr. Pogotovo oni koji su navikli zivjeti na okupu, u obiteljskom okruzenju I naucili su da uvjek netko moze uskociti (kao baka servis ili mamina kuhinja). Oni koje zele promjenu u zivotu I drugaciji pogled na svijet ili samo iskustvo drugog sistema I kulture (sto itekako moze uticati dobro na zivot I buduce odluke) preporucio bih da pokusa kao ovaj gospodin barem na nekoliko mjeseci. Mi smo otisli kada smo imali najvise (dobre poslove I place) imamo otplacen stan u Zagrebu I obiteljsku kucu (u kojoj zive roditelji, oboje, I ja I supruga) ali nama je to bilo potpuno logicno kako smo oboje od ranih 20-tih puno putovali I skolovali se u inozemstvu tak oda nam je to bio logican slijed dogadaja. Drustvo u HR I norme ponasanja nam nikada nisu odgovarale (da ne idem u detalje) I od kada smo otisli nemamo ni najmanju zelju vratiti se nazad. Nedostaju nam neki prijatelji I braca I sestre ali svake godine nekoga od njh dovedemo k sebi na mjesec dva pa nadoknadimo propusteno vrijeme. Oba djeteta rodena su u inozemstvu i tako i odrastaju. Znaju koje im je porijeklo ali znaju da im je domovina Kanada. Odveli smo ih jednom u Hr da vide zemlju i od tada nikada vise nisu pokazali zelju da to ponove. Tako da sve ovisi od covjeka do covjeka i od iskustva do iskustva.

e moja Radmila čovjek došao na godišnji pa opet u IRSKU,to je prava istina

Hehe.. Jedan isto sa mnom kreno na fakultet pa se ispiso jer mu caca ima kombajn

Najbolji su mi ovi koji pljuju po čovjeku jer se odlučio vratiti doma, to su sigurno sve redom najveći domoljubi.

Nostalgija. Vratila se ta jedna izgubljena ovca, al nestalo cijelo stado. Svatko bira svoj put i tako je jedino ispravno.

Svugdje i svaki početak je težak! Zavisi koliko je osoba jaka da u svemu ustraje! I da,zavisi kakva su čija očekivanja-ništa se ne postiže preko noći!

ma sta ces ti tamo u Irskoj coveve, vrati se ti kuci u Svicarsku kao sto je Franjo rekao "hr ce biti kao svicarska". Svicarska sa morem, uzivaj u pekarama, kaficima, radis do 2 posle podne, fino rucak u 4 posle podne, mala partija da odspavas, pa malo u grad opet, malo zenu da kresnes predvece, itd do sutra I nastaviti tako svaki dan.

U HR je još i dobro s obzirom da se narod ponaša kao ovce s kojima se može svašta raditi. Kada se dođe do svijesti da je svaki pojedinac obavezan preuzeti odgovornost te da se ljudi aktiviraju i cijene sve, već bi bili na pola puta napretka. Jer nigdje nije tako lijepo i lagodno kao u HR. Sve bljuzge i korištenje nepotrebne energije na nacionalističke rasprave mogle bi biti pozitivno utrošene u rad, rad i samo rad. Za situaciju u HR su svi krivi: ljudi biraju političare (idiote) i prepuštaju im svoje "sudbine" u ruke jer nisu svjesni i ne znaju da svaki pojedinac nosi odgovornost prije svega prema sebi pa onda prema drugima. Netko drugi će riješiti probleme, netko drugi nas napada, netko drugi je kriv, negdje drugdje je bolje, netko drugi ima više itd.,bla,bla,bla

Oduvijek je u Zapadnoj Europi stanovanje bilo skupo,premalo prostora. Naravno, sve zavisi, gde se nalazi stan, u blizoj i daljoj okolini. Trebaju ti godine dok ne pronađeš kvalitetan i jeftin smještaj a ne 6 mjeseci. Za 6 mjeseci nekad nisii mogao riješiti ni papire za boravak u inozemstvu a kamo li što drugo. I kada čovjek uzme u obzir troškove života ovdje i tamo, ispada da životni standard prosječnih ljudi nije ništa posebno. U Irskoj nema pekarnica na svakom uglu kao kod nas...naravno tamo se više jede meso, riba, povrće i voće a manje kruh, dok Hrvati više jedu kruh i krumpir,a sve manje meso. Sve mi se čini da je istina zašto samo Crnogorci dolaze u Hrvatsku ? Zato što su čuli da nema posla.

Kuca! Cuvanje djece! Treba da se pomucis! Bolje ti je da ostanes u lijepoj nasoj i da uzivas u dobroj zdravoj klimi

Članak je statistički promašen. Ovdje se radi o programeru, koji i u Hrvatskoj može pronaći posao kakav želi, a takvih je 1:10.000. Može taj gospodin da radi bilo gdje u svijetu, ali svuda van domovine troškovi života su visoki, pa mu je ovdje sve isplativije. Bolje da ste napisali realan tekst o nekom tko ovdje nije uopće mogao nać zaposlenje, a takovih je tamo u Irskoj više od 90%, i kojima je bitnija osnovna životna egzistencija od pekarnice u susjedstvu.