Nakon šest godina skrivanja, uhićen Bajić zbog zločina u Lori

25.09.2010. u 23:15h kroon je napisao/la: ...francek i zlobo imali hot-line za vrijeme rata, sve dogovoreno ______________________________________________________________ kroon....... proziran si. da, da, sve dogovoreno, i to da se bombardiraju Banski Dvori.

ribnik da li ti se mozda vise svidja hot-line mate boban-radovan karadzic...pa nisu ti srbi ubili blaza kraljevica nego hot-line zg-bg-siroki brijeg...

Clanak vrijedan paznje: ----------------------------------------------------------------------------------------------------------- 26.09.2010. u 04:22h Houston** je napisao/la: Zasto je Hrvatska Dijaspora (Bilo bi puno ljepse, Iseljena Hrvatska), uvijek na udaru Redovito, prije svakih izbora u Hrvatskoj, obavezna tema prepucavanja hrvatskih politickih stranaka je hrvatska dijaspora. Postavlja se ponovo pitanje, dali hrvatska dijaspora treba glasati ili ne. Ako se mene osobno pita odgovor je \"NE\", Hrvatska Dijaspora ne treba glasovati. Razloga je previse, ne trebamo nabrajati iste. Hrvatska dijaspora nije od jucer. Razni rezimi, ratovi i losi ekonomski uvijeti zivota, prisilili su Hrvate, u zadnjih 150 godina, da napuste svoja stoljetna ognjista i da podju u svijet u potragu za boljim uslovima zivota za sebe, svoje bliznje i narocito za svoju djecu, koju je Hrvat, kao naglaseno obiteljski covijek, uvijek stavljao u prvi plan. I Hrvati su u toj potrazi bili vrlo uspijesni. Kao natprosjecno bistri i snalazljivi ljudi, bez obzira na skolske kvalifikacije, uspijeli smo se snaci u novim sredinama i uz dugogodisnji, kadkad mukotrpan rad, postigli smo zavidnu sigurnost, koja nam je omogucila malo lagodniji zivot i sigurniju buducnost nase djece. Medjutim usprkos sigurnosti i lagodnijeg zivota, muci nas nostalgija za “starim krajem”, gdje pocivaju kosti nasih predaka, isto kao i spoznaja da nasa djeca sve vise gube svoj hrvatski indentitet. Ta nostalgija i bojazan gubitka svog hrvatskog indentiteta, prisilila nas da se okupljaju oko kulturno-prosvijetnih drustava, koja su prenosila nase kulturno blago, tradicije i obicaje u novu domovinu, gdje smo pokusali stvoriti male hrvatske otoke u oceanu raznoraznih civilizacija. U tom kulturno prosvijetnom radu narocito je prednjaciila Radiceva Hrvatska seljacka stranka, koja je organizirano pocela djelovati vec davne 1930-sete godine. U okviru tih kulturno-prosvijetnih drustava bilo je i politickog rada, organiziranog i neorganiziranog. No usprkos skromnih financijskih i intelektualnih mogucnosti, moze se reci, da se je djelovalo drzavotvorno kroz citavih 50 godina, dok je u domovini vladao komunisticki mrak. Pad komunizma, raspad Jugoslavije i demokratske promjene u domovini, dijaspora je docekala spremno, svijesno i organizirano. Stvaranje hrvatske drzave i njeno oslobadjanje od srbokomunizma, dijaspora je pomagala najbolje sto je mogla; slala je financijsku i materijalnu pomoc, lobirala je u drzavama svog boravka za priznavanje hrvatske drzave i slala je svoju djecu na prve linije fronte za obranu domovine.

26.09.2010. u 04:22h Houston** je napisao/la: Zasto je Hrvatska Dijaspora (Bilo bi puno ljepse, Iseljena Hrvatska), uvijek na udaru Redovito, prije svakih izbora u Hrvatskoj, obavezna tema prepucavanja hrvatskih politickih stranaka je hrvatska dijaspora. Postavlja se ponovo pitanje, dali hrvatska dijaspora treba glasati ili ne. Ako se mene osobno pita odgovor je \"NE\", Hrvatska Dijaspora ne treba glasovati. Razloga je previse, ne trebamo nabrajati iste. Hrvatska dijaspora nije od jucer. Razni rezimi, ratovi i losi ekonomski uvijeti zivota, prisilili su Hrvate, u zadnjih 150 godina, da napuste svoja stoljetna ognjista i da podju u svijet u potragu za boljim uslovima zivota za sebe, svoje bliznje i narocito za svoju djecu, koju je Hrvat, kao naglaseno obiteljski covijek, uvijek stavljao u prvi plan. I Hrvati su u toj potrazi bili vrlo uspijesni. Kao natprosjecno bistri i snalazljivi ljudi, bez obzira na skolske kvalifikacije, uspijeli smo se snaci u novim sredinama i uz dugogodisnji, kadkad mukotrpan rad, postigli smo zavidnu sigurnost, koja nam je omogucila malo lagodniji zivot i sigurniju buducnost nase djece. Medjutim usprkos sigurnosti i lagodnijeg zivota, muci nas nostalgija za “starim krajem”, gdje pocivaju kosti nasih predaka, isto kao i spoznaja da nasa djeca sve vise gube svoj hrvatski indentitet. Ta nostalgija i bojazan gubitka svog hrvatskog indentiteta, prisilila nas da se okupljaju oko kulturno-prosvijetnih drustava, koja su prenosila nase kulturno blago, tradicije i obicaje u novu domovinu, gdje smo pokusali stvoriti male hrvatske otoke u oceanu raznoraznih civilizacija. U tom kulturno prosvijetnom radu narocito je prednjaciila Radiceva Hrvatska seljacka stranka, koja je organizirano pocela djelovati vec davne 1930-sete godine. U okviru tih kulturno-prosvijetnih drustava bilo je i politickog rada, organiziranog i neorganiziranog. No usprkos skromnih financijskih i intelektualnih mogucnosti, moze se reci, da se je djelovalo drzavotvorno kroz citavih 50 godina, dok je u domovini vladao komunisticki mrak. Pad komunizma, raspad Jugoslavije i demokratske promjene u domovini, dijaspora je docekala spremno, svijesno i organizirano. Stvaranje hrvatske drzave i njeno oslobadjanje od srbokomunizma, dijaspora je pomagala najbolje sto je mogla; slala je financijsku i materijalnu pomoc, lobirala je u drzavama svog boravka za priznavanje hrvatske drzave i slala je svoju djecu na prve linije fronte za obranu domovine. No, ziveci i godinama odgajana u demokratskim drustvima, Hrvati dijaspore su zaboravili cinjenicu, da je u domovini hrvatskoj kroz 50 godina rodjeno nekoliko generacija Hrvata, koji nisu bili odgajani razmisljati demokratski i koji nisu docekali demokratske promjene spremno. I to je bila presudna grijeska, koju su Hrvati dijaspore ucinili, dajuci slijepo povjerenje Hrvatima iz domovine, koji su dolazili u goste dijaspori samo sa jednim ciljem: iskoristiti naivnost dijaspore, njeno domoljublje i pokupiti njen tesko zaradjeni novac. Sa prvim znacima demokratskih promjena u domovini i sa stvaranjem pokreta nazvanog Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ), u dijaspori su poceli nicati ogranci HDZ-a, koji su odmah poceli sa organizacijom posjeta dijaspori novopecenih znanih i neznanih politicara, koji su prenosili poruke Sredisnjice HDZ-a iz Zagreba da je doslo vrijeme stvaranja toliko zeljene slobodne i nezavisne drzave Hrvatske i da je za to potreban novac, kojega HDZ nema. Kako je u to vrijeme HDZ bio shvacen u dijaspori kao pokret za rusenje jugokomunizma, dobio je podrsku svih slojeva dijaspore, ukljucujuci sve politicke i kulturno-prosvijetne organizacije. I tako sakupljen novac od svih slojeva dijaspore bio je povjeren predstavnicima HDZ-a iz Zagreba, koji su ga nosili u kovcezima u Hrvatsku. Novac je vise puta stizao na odrediste i sluzio namjenjenoj svrsi, a vise puta je zavrsavao na tajnim privatnim racunima, koji su kasnije bili upotrebljavani u pretvorbi i stvaranju podobnih tajkuna Osvjescenje i razocaranje dijaspore nastupilo je kada su shvatili da oni nisu dobrodosli u Hrvatsku, nego samo njihov novac. U tisku su se pocele pojavljivati parole kao “Dijaspori cast, a ne vlast”, a koje su se odnosile uglavnom na clanove HDZ-a iz dijaspore, koji su za sakupljanje novaca za HDZ bili nagradjeni sa pozicijama u Zagrebu i bili ubaceni u strukture vlasti i tako postali dio izabrane grupe podobnih Hrvata, koji su se basnoslovno obogatili na racun hrvatskog naroda, koji je u to vrijeme ginuo na bojistu. Sveukupno podrzavanje HDZ-a kao pokreta od svih organizacija dijaspore, izazvalo je svojevrsno odumiranje aktivnosti tradicionalnih organizacija dijaspore i najaktivniji su postali mnogobrojni ogranci HDZ-a, koji su slijepo slijedili naloge iz Zagreba i ogranci Hrvatskog Svijetskog Kongresa, koji se je pokusao pretstaviti kao nestranacka organizacija, a u stvari je bio produzena ruka HDZ-a. I dok su sve organizacije dijaspore, politicke, sportske i kulturno-prosvijetne, podrzavale HDZ kao pokret, u vjeri da se samo sa zajednickim snagama moze postici zeljeni cilj: stvaranje nezavisne i slobodne drzave Hrvatske, HDZ se je pretvarao u stranku i uz pomoc reformiranih komunistickih struktura vlasti i partizanskog generala Franje Tudmana, stvara autorativnu vlast, slicnu Titovoj Jugoslaviji, samo ovaj puta sa predznakom hrvatskog nacionalizma. Rezultati desetgodisnje vladavine HDZ-a i Franje Tudmana su poznati: kriminalna pretvorba i pljacka hrvatskih nacionalnih dobara; stvaranja malog broja basnoslovno bogatih podobnih Hrvata i 800.000 nezaposlenih Hrvata; kolaps poljoprivrede i cijelokupnog gospodarstva; korumpiranost i kriminalno financiranje Hercegovine; bahatost i primitivizam vladajuce stranke; kontrola sudstva, policije, vojske i medija javnog komuniciranja; kradja mirovina i ustedjevina hrvatskih gradjana i t.d. U takovoj situaciji oporba je bila nemocna, nesto zahvaljujuci slaboj zastupljenosti u saboru i nepristupacnosti medijama javnog komuniciranja a nesto zahvaljujuci njihovim slicnim pogledima na strukture vlasti kao sto ih imaju i njihove kolege u vladajucoj stranci, jer istini za volju svi su oni bili odgajani u istom komunistickom drustvu, svi su oni bili aktivni clanovi komunisticke partije Jugoslavije i svi su bili zadojeni istim mentalitetom. Kao zakljucak, izgleda da ce iseljena Hrvatska, usprkos postojanja slobodne i nezavisne drzave Hrvatske, biti i dalje prepustena samoj sebi, jer ni jedna politicka stranka u domovini nema interesa niti jasne vizije suradnje domovine i iseljene Hrvatske, koja ce nazalost, po svim pokazateljima, i dalje postojati.

Hrvatska dijaspora - što je to ? Većina kod toga misli na Hrvate koji žive izvan matične domovine , a neki pače samo i isključivo na iseljene Hrvate . Mene ne muči ova preciznost ili nepreciznost glede izbora , oko čega se obično lome koplja . Naime , čvrsto sam uvjeren da izbori nisu način izražavanja privrženosti staroj domovini . Glasujemo tamo gdje živimo , gdje zarađujemo kruh življenja . Ako želimo pomoći svojoj domovini imamo puno načina . Ako želimo pomoć od svoje domovine , također postoji put , premda prilično uzak . O tome koje su stranke na vlasti u Hrvatskoj neka odluče i odlučuju oni koji žive u Hrvatskoj , dakle ne samo Hrvati . Govore neki ovdje o HDZ . To jest i nije stranka . Sada više jest stranka nego prije . Imala je svoju veliku ulogu u stvaranju samostalnosti . I velike griješke je činila u tome . I prema hrvatskoj dijaspori koja je nesebično , nekritično i čak naivno pomagala , a da nije znala tko je zapravo i zašto koristio tu pomoć . Sada su druga vremena . Neka odluče državljani Hrvatske na izborima o tome koga će i kako će dalje . Ovdje je riječ o Lori . To je jedna od sramota iz domovinskoga rata i to treba što prije oprati . Što prije to bolje za budućnost Hrvatske i Hrvata i za suživot Hrvata i Srba . Ja tako mislim .

teran Slazem se.