Aktualni gradonačelnik Milan Bandić juriša na šesti mandat na čelu hrvatske metropole. U svom programu najavljuje Zagreb 22. stoljeća, nove projekte među kojima i 5000 novih fasada, sljemensku žičaru, prugu za Zračnu luku, kongresni centar, puni profil Radničke ceste, rekonstrukciju rotora Remetinec, borbu za spas Imunološkog zavoda, novu dječju bolnicu na lokaciji Sveučilišne bolnice Blato i četiri nova spomenika u gradu. No, ponajviše medijske pažnje dobio je ipak zbog iznenadne operacije koja je, uoči lokalnih izbora, ponovno odgodila ročište na Županijskom sudu u aferi Štandovi. Za mjesto našeg razgovora, kamo je stigao u pratnji suradnika i ljubimca Rudija, odabrao je upravo naselje Savica, do prije nekoliko dana bojno polje na kojem su snage ogledali građani koji se bune ili zalažu za izgradnju novog parka, o čemu su mediji također opširno izvještavali.
Pa kako je zdravlje junačko? Kako se osjećate nakon operacije kile?
Upravo dolazim s previjanja na Svetom Duhu, iako, prema medijskim napisima, stvarno ne znam jesam li operiran, tko me operirao, jesam li to narihtao ili nisam narihtao... Svašta se piše, ali istina je da sam operiran prošlog ponedjeljka pola sata iza ponoći, postoji za to liječnička dokumentacija. Išao sam svaki drugi dan na previjanje i sad mi je profesor ukinuo brufene i antibiotike te rekao da dođem za šest dana na kontrolu, dakle, Bogu hvala, ide nabolje. Još pomalo šepuckam i kad sjedam u auto, imam problema, malo grč napravim, doista nisam u formi, ali mi je puno bolje. To će ljude veseliti.
No, znajući da imate zdravstvenih problema, zašto ste podizali kazan s grahom težak 80 kilograma?
Reći ću vam kako je bilo. Kada sam izlazio iz kreveta tog ponedjeljka 1. svibnja, mene je zapeklo kao da me netko nožem probo. Otišao sam na Sveti Duh gdje mi je profesor Rašić rekao da imam kilu na dva mjesta, ali da mogu doći za nekoliko tjedana na operaciju jer to nije opasno za život. No, nisam izdržao te sam podignuo kazan u Maksimiru i onda se ukliještilo. Zaboravio sam se. Bedak! Cijeli dan sam radio i navečer otišao to operirati. Sve to piše u povijesti bolesti. Takav sam. Pitajte me zašto sam nakon tri dana izišao. Zato što sam Milan Bandić. Pa ja bih u Vukovar i klečeći došao.
Međutim, na ročište na sudu u aferi Štandovi sutradan ipak niste došli.
Ma ne idem ja na ročišta, već moji odvjetnici kojima je to posao. Sve i da mi se nije dogodilo to s operacijom, mene ne bi bilo. Sve je to plod špekulacija. Inače, što se tiče te optužnice, ja sam na nju ponosan, slobodno to napišite.
Ponosni ste na optužnicu?
Da, zato što mislim da je to farsa. Zato što je moja tadašnja zamjenica (Sandra Švaljek, op.a.) dok sam ja bio u Remetincu napravila to isto. Dok sam ja bio tamo gdje sam bio, na pravdi Boga, moja je zamjenica čak i platila 30 tisuća kuna za udrugu Vide Demarin, koja sada svjedoči protiv mene, a ja nisam platio nikome ništa, ali sam optužen.
To javnost mora znati. Vjerujem u trodiobu vlasti, u institucije pravne države i svoju ću nevinost dokazati na sudu. Ima ona Njegoševa uzrečica koja je poučna i danas: “Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. To je smiješno: netko tko je svjedočio da sam ja napravio krimen, napravio je to isto dok sam ja u Remetincu i ne odgovara. Zamjenica je napravila isto što i ja, sukladno ovlastima i statutu, i još platila, ali zna nju nema optužnice. C’est la vie.
Biste li i opet izišli ususret udruzi “U ime obitelji” i pomogli im sa štandovima, kada biste znali što vas čeka?
Kako im ne bih izišao ususret? Sukladno svojim ovlastima i Statutu, napravio sam to što sam napravio.
A biste li riskirali optužnicu za, recimo, LGBT udrugu?
Isto bih postupio. Pa ja to njima i napravim svaki put kad imaju svoj Gay Pride, zašto se za to nije dizala optužnica? Pitajte ih, samo ne idem s njima u kolonu jer to bi bilo farizejstvo, licemjerje jer ne dijelim njihov svjetonazor i ne želim glumatati na čelu kolone. Je li to pošteno? Molim vas, ima u meni barem malo čojstva, malo i junaštva. Ja se ne slikam s njima na čelu kolone kao neki političari, iako znam da ni oni ne dijele taj svjetonazor, ali eto. Ali to ne znači da im neću napraviti sve: hoće li dugin spektar u cijelome gradu, hoće li zastave na svim mjestima gdje treba, hoće li prostor i sredstva za rad? Sve imaju kao i druge udruge jer je to demokracija. Poštujem pravo izbora.
Da zaključimo oko vaše operacije... gdje je završio plišani medo, poklon predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?
U mom je uredu. Sjedi na klupi kod moje tajnice. Kad izbori prođu, naći ćemo mu neko mjesto, bit će on sa mnom. Ja vam imam ćud pola od Rudija, pola od mede. Vidite mog Rudija kako je dobar, ali ako ga dirnete, zna biti zločest. Dobroćudan sam kao medo, a vjeran sam kao pas.
Imate vrlo zanimljivu i šaroliku izbornu listu za Zagreb, koja pokriva i manjine i vjerske zajednice i sportaše i kulturnjake, privukli ste čak i uglednog oskarovca. Zašto ste se odlučili za tako široki profil kandidata?
Zato što je to jedino normalno u demokratskom društvu da predstavnike u Gradskoj skupštini predstavljaju ljudi svih socijalnih slojeva, to je preslika svih naših sugrađana koji žive u gradu Zagrebu. Ovdje su predstavnici branitelja, invalida, umirovljenika, manjina, sindikata čak i moj prijatelj Ševko Omerbašić i dvostruki oskarovac Lustig, tu je i petnaest doktora znanosti, to je spoj mladosti i iskustva ili, jednom riječju, presjek grada Zagreba. To je Hrvatska u malom, lista jača od bilo koje liste u Hrvatskom saboru, ma od svih zajedno! Na listi je samo 20 posto ljudi iz Stranke rada i solidarnosti, 80 posto njih nije u stranci niti će ikada biti, niti ću ja na njih raditi pritisak da to budu i to je meni na ponos. To je budućnost ove zemlje i kada budemo ovako sastavljali liste na svim razinama, pa i u Saboru, Hrvatskoj će krenuti bolje. Ne treba se bojati realiziranih ljudi s karijerom, ljudi koji znaju na određenim područjima puno više od mene. Moja formula uspjeha je okupiti oko sebe realizirane ljude, kvalitetne stručnjake koji u nekim područjima znaju više nego ja i iz njih izvući maksimum na dobrobit građana ovog grada.
Ne zabrinjavaju li vas pitanja o političkom iskustvu Branka Lustiga ili Ane Rucner? Na kojim dužnostima ih vidite nakon izbora?
Političkog iskustva ima Milan Bandić, predsjednik stranke i gradonačelnik, možda i najviše od svih hrvatskih političara. Dakle, imamo iskusnog mačka u politici, Bandića, ja si utvaram. Branko Lustig je moralna vertikala, čovjek koji je preživio logore Auschwitz i Bergen-Belsen, a Ana Rucner je ugledna hrvatska glazbenica i ona taj posao zna. Gradonačelnik ne zna pjevati ni snimati filmove, ali u svom timu treba ljude koji znaju pjevati i snimati filmove, i to one najbolje.
Čime ste uspjeli pridobiti Ljerku Mintas Hodak koja je izvan politike od 90-ih, a danas kaže da vas jednostavno nije mogla odbiti?
Ona je najbolje odgovorila u toj rečenici, sve što kažem sada bih pokvario, za pametnoga je dovoljno. Ljerku Mintas Hodak zamolio sam da mi pomogne svojim golemim iskustvom: bila je potpredsjednica ratne Vlade, rođena Zagrepčanka, žena koja zna što hoće, koja može pomoći mojoj ekipi. Osim toga, vi znate da sam ja opsjednut ženama, u pozitivnom smislu, da me ne shvatite krivo, ajde da se korigiram, vjerujem više ženama nego muškarcima, to je preciznije. Imam i dvije kandidatkinje za zamjenice, a to su Jelena Pavičić Vukičević i Olivera Jurković Majić. Na mojoj listi je 27 žena i 24 muškarca, no to nije ženski šovinizam, nego filozofija s kojom sam krenuo još prije četiri godine.
Što kažete na ankete da 70 posto Zagrepčana želi promjene na čelu grada?
Ovisi tko ih radi, a ja o anketama mogu reći sljedeće: netko ih naruči, netko ih plati, a netko pročita. A ja niti ih naručujem, niti ih plaćam, a još manje čitam. Iako ja to poštujem, sve pet.
Možete li se složiti s tezom da na ovim izborima prvi put imate stvarne, a ne fiktivne protukandidate?
Ne bih nikoga podcjenjivao, uvijek sam imao kvalitetne protukandidate, istina, ovaj put su vjerojatno kvalitetniji nego zadnji put. Jedini cilj svima njima bio je srušiti Bandića na izborima pa su i ovi moji današnji protukandidati, a svima želim dobro, skupili svi skupa manje potpisa podrške kandidaturi nego ja. Ja sam ih na zagrebačkim ulicama skupio 67 tisuća. Mislim da je to važna poruka. Što više kvalitetnih kandidata, tim bolje.
Možete li se složiti s tezom da HDZ-ovi glasači u Zagrebu mogu odabrati između tri kandidata: Bandića, Prgometa i Esih?
Dobro, to bi se moglo reći i za SDP. Ja samo znam da su mene pet puta izabrali građani Zagreba. Nikoga nisam pratio da bih znao za koga netko glasa, ali za mene glasaju i ljudi lijevo od centra, desno od centra i sam centar. Drugačije ne možete ni dobiti podršku za gradonačelnika ako nemate tu širinu. Za mene su glasali i glasat će građani Zagreba. Dragocjen mi je svaki glas svjetonazora kojemu pripadam, a pripadam onom svjetonazoru koji želi ovom gradu i ovoj zemlji dobro, koji ne dovodi u pitanje ni hrvatsku opstojnost, ni hrvatski antifašizam, ni budućnost ove zemlje, ni europsku orijentiranost zemlje. To su stvari oko kojih se možemo određivati, a sve ostalo su nijanse.
Je li moguće biti “svjetonazorski hrvatski antifašist kojemu je majka dala mlijeko da bude socijalno osjetljiv i voli svoju domovinu”, pomiriti ideologije?
Hrvatska počiva na tri stupa: antifašizmu, nauku braće Radić i državotvornoj politici Ante Starčevića.
Da nije bilo hrvatskog antifašizma, ne bi bilo ZAVNOH-a, ne bi predsjednik Tuđman i hrvatski branitelji 90-ih iznjedrili hrvatsku državu i ne bismo se imali na što pozvati. I kome to treba danas objašnjavati onda s njim nešto nije u redu.
Ja sam sretan da u ovom gradu i ovoj državi nema relevantnih snaga i pojedinaca koji drukčije misle, ima samo marginalnih skupina, ali o njima ne treba voditi puno računa.
Kažu da će vam Bruna Esih uzeti najviše glasova. Ona je novo lice na političkoj sceni, kakav joj uspjeh prognozirate?
Ona je kvalitetan kandidat, no je li izigrala povjerenje stranke na čijoj je listi ušla u Sabor, to je pitanje za nju. Svi će oni dobiti dio glasova, nisam ja faraon. Ne mogu dobiti sto posto glasova, meni je dosta pedeset posto plus jedan. Ostali će uzeti svoj dio kolača, među njima i Bruna Esih i ja im svima želim sve dobro.
Zvučite kao da drugog kruga i neće biti.
O tome će odlučiti građani, ali da ne gubimo pedesetak milijuna kuna, jer možemo za to napraviti dva vrtića, ja ih molim da riješimo sve u prvom krugu.
Zagreb je za vas multikulturalan, otvoren, slobodan grad gdje ima mjesta za svakog čovjeka, za svaku nacionalnu manjinu. Hoćete li takvim stavom otjerati glasače desnice?
Što se tiče multietničnosti, multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, to je moj najveći projekt na koji sam najviše ponosan. Ne znam znate li... dobio sam podršku 16 od 18 zajednica nacionalnih manjina u Zagrebu za svoju kandidaturu. Na mojoj listi je lepeza nacionalnih zajednica, od Albanaca do Bošnjaka i Židova, ja ljude ne dijelim i lijepo ih je vidjeti u Gradskoj skupštini. Ti ljudi će sjediti u Skupštini, vjerujte mi. Stupanj demokracije jednog društva mjeri se prema pravu zaštite manjina, to je abeceda demokracije. Manjine su bogatstvo i ures, a ne problem.
Što biste poručili zagovornicima promjene imena Trga maršala Tita?
Do sada je Kazališni trg, kako ga ja zovem, šest puta mijenjao ime. Svaki put je to bilo u ime partije i u ime naroda. Konačno je došlo vrijeme da narod sam o tome odluči. Jedina je prava i ispravna priča da se građani izjasne na referendumu, nakon toga nijedna vlast više neće imati razloga mijenjati ime Trga. To je toliko osjetljivo pitanje da se o njemu trebaju izjasniti građani. Što se mene tiče, može odmah poslije izbora. Ali za mene osobno to sada nije prioritet.
Kako mislite da ćete proći u naselju Savica? Neki vam imputiraju da ste tijekom prosvjeda poslali svoje ljude iz drugih dijelova grada, ima li u tome istine?
Nikada to nisam radio... ne zato što ja to ne bih nekad napravio, nisam toliko naivan... ali oko stvari za koje sam apsolutno siguran ne treba slati “vanjske snage”. Građani Savice žele park, o tome su se izjasnili u anketi, njih 700 prema 100. Oni ne prosvjeduju, prosvjeduju moji protukandidati koji su vodili prosvjednike ili im davali podršku. Mene to ne zamara. Bit ćete mi svjedoci da će prosvjed nestati nakon prvog ili drugog kruga izbora. Ti su ljudi uvezeni da rade bunu. To će se ispuhati. Oni koji su to organizirali nakon izbora više neće imati motiva.
Vaši protukandidati u svojim predizbornim programima glasno nude Zagreb bez nepotizma, smatrajući vas utjelovljenjem takve politike. Kako im odgovarate?
Meni je bitno da nema nitko od Bandića zaposlen u Gradskoj upravi i trgovačkim društvima u vlasništvu grada. Sve ostalo je plod špekulacija i promišljanja ljudi koji etiketiraju druge. Ljudi kad pokušavaju govoriti grubo, najviše govore o sebi.
Ali ne možete sporiti da ima Nevistića. Jesu li još na svojim radnim mjestima?
Vjerojatno ih ima još, objavio sam imena svih koji tamo rade pa pogledajte. Bilo bi dobro da Vlada RH objavi u zadnjih godinu dana koliko je tko zaposlio, od Mosta do HDZ-a. Bilo bi interesantno vidjeti koliko je ljudi samo posljednjih šest mjeseci iz Metkovića došlo u Zagreb, a ja sam na webu objavio popis svih 2890 ljudi zaposlenih u Gradskoj upravi.
Drugi neće to napraviti. Nisam se ja vjenčao za Nevistiće, niti Nevistići za mene. Ne zapošljavam ja, postoji procedura i zakon. Niti eliminiram zapošljavanja, niti zapošljavam.
Još uvijek mislite da je poziv na zapošljavanje brata ministra Gorana Marića bio ispravan?
Za kvalitetne ljude poput Svetimira Marića uvijek ima mjesta u Gradskoj upravi ili u trgovačkim društvima u vlasništvu grada, međutim, čovjek se nije javio. Nažalost. Evo sad smo raspisali natječaj za 39 visokoobrazovanih ljudi, doktora znanosti, možda se sada javi.
Da se javio, biste li ga zaposlili?
Ne mogu tako, kao što je Tuđman govorio, ki bi – da bi. Ne znam. Niti mogu ja natjerati čovjeka da se javi. No, da se javio na natječaj i da je imao najbolje uvjete, bio bi primljen.
Samo pod tim uvjetima. To što je nečiji brat nije mu ni olakotna ni otegotna okolnost. Međutim, što mislite... da netko ima Einsteinov kliker i zove se Bandić u Zagrebu, a ja gradonačelnik? Kako bih se ja snašao u situaciju da ga ne smijem zaposliti, je li to normalno? Nije, ali ja sam svjestan toga i to ne smijem raditi.
Mislite li da će Vlada Andreja Plenkovića opstati, s obzirom na trenutačno složenu situaciju u Saboru, i hoćete li mu u tome pomoći?
Gospodin Plenković daje novi rukopis Vladi RH i ima podršku šest ruku iz kluba Stranke rada i solidarnosti,što je u ova dva mini preslagivanja dalo odlučujući obol. Kada smo uspjeli ovih dana sačuvati kvorum, poslije izbora će biti mrtva trka između onih koji sada imaju najoštriju retoriku da se utrpaju u krilo gospodinu Plenkoviću, vjerujte mi, ja imam malo iskustva, tako da neće biti problema. Najžešći kritičari čekat će pred vratima gospodina Plenkovića. Nitko nije pobjegao od vlasti. A naročito oni koji bi mandate mogli gledati samo na televiziji, a ne na novim izborima.
Kad smo kod oštre retorike, kako ste se osjećali slušajući izjavu Milijana Brkića da živimo u Hrvatskoj u kojoj će odlučivati samo Hrvati?
Sad ćete se opet iznenaditi. Želim vjerovati da je to bio loš dan gospodina Brkića. Mislim da sam bio jasan. Sve drugo, u 2017. godini govoriti u tim kategorijama, ne bi bilo dobro. Svatko ima pravo na loš dan, ali ako to stvarno misli, onda nije dobro.
Podsjećam da imam podršku šesnaest nacionalnih zajednica koju mi nisu dali podršku na ljepotu, iako imam i malo šarma i ljepote i pameti i iskustva, nego zato što živim s tim ljudima svaki dan. Živim za ovaj grad koji osjećam kako pulsira, u koji sam došao 1975. studirati, a ostao sam i savio obiteljsko gnijezdo. Zagreb mi je puno dao i ja mu imam još puno vratiti.
No, ne uspijete li dobiti povjerenje građana i šesti put, a navikli ste “delati”, što ćete sa sobom?
Ja ću uvijek naći nešto za delati. Nisam još za staro željezo, ne želim se još uvijek baviti humanitarnim radom, a još manje hodati okolo i držati predavanja o tome što znači uspješna politika. Nikada nitko u povijesti ovog grada i zemlje neće osvojiti pet mandata zaredom.
Vjerujte mi. Sa strankom, bez stranke, kako god hoćete. I drugo, nikada se u povijesti ovoga grada neće roditi čovjek koji šesnaest sati dnevno 365 dana godišnje radi za interes građana. I tako punih sedamnaest godina. Nije to lako, treba takvog bedaka naći. Volio bih nastaviti raditi svoj posao, ali uvijek mogu i raditi na zemlji, biti prvi seljak grada. Čovjek sa zemlje na kraju opet završi na zemlji i u zemlji. Zatvoreni krug.
Kad smo kod krugova, poznato je da imate vrlo velik krug prijatelja iz svih društvenih slojeva. Mislite li da će vam ostati prijatelji i budete li morali odstupiti s dužnosti gradonačelnika?
Pa prijatelji su svi moji sugrađani, a najbliži prijatelji će bez obzira na to što ja radio ili ne radio ostati moji najbliži prijatelji.
A imam ih na prste jedne ruke. Imate li prijatelja više od toga, nešto nije u redu s vama.
Nažalost, slučaj Agrokor nije pao s Marsa. Postojale su i još uvijek postoje političke strukture koje su monstruma stvorile i bile štit za njegov gospodarski model. Ukoliko Hrvati nisu u stanju prepoznati ih, imenovati i na izborima kazniti, onda bolje i ne zaslužuju.