Kad čujem ili pročitam da neki žale što i istok Hrvatske nije vojno oslobođen 1995., odmah me zaboli glava i prođu mi trnci tijelom od neugode. Jer ljudi koji takvo što pričaju i plaču za takvim scenarijem, pojma nemaju što govore, osim što lupetaju bez ikakve odgovornosti. Kao i u nizu drugih slučajeva.
Ti ljudi ne razmišljaju da je u slučaju vojnog oslobađanja istoka zemlje moglo biti daleko više žrtava i s naše strane nego u Oluji, ne samo s protivničke, i da bi bilo i daleko više razaranja. Rat na kraju do kraja dobiti bez ispaljenog metka, bez ijedne ljudske žrtve, to je neprocjenjivo! Mnogi nisu vjerovali da će proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja uspjeti. A na kraju je uspio, i ljudi su se naši vratili, kuće su obnovljene.
Ako nežele učiti po hrvatskom programu, ne priznati te diplome za dalnje škovovanje ili za posao u Hrvatskoj, ukinuti dvojno državljanstvi, za sve koji rade u držanvnoj službi, vojsci ili policiji