Najstrašnije poglavlje njemačke tragedije u Jugoslaviji
Na Božić 1944. svi muškarci od 18 do 45 godina i sve žene od 18 do 30 godina, kasnije do 35 godina, bili su deportirani. Izbačeni su iz svojih domova i poslani vlakom u stočnim vagonima
Komentari 57
oba moja djeda bili su partizani iz antfašističkog idealizma jer drugog pokreta nije bilo, no što je taj Titov režim učinio krajem rata i nakon njega je prestrašno, nijedna država europe nije tako zlorabila antifašizam za činjenje tolikih zločina i otimačine
istina, kao i Vukovar, slicno se ponavlja, a JNA i dalje sveta krava
Humani rezim i kojega se kunu Peovicka i Rada Boric sa listom "Pametno", ali i razni Josipovici, Mesici, Milanovici, Obersneli, Pupovci i ini obozavatelji zlocinca iz Kumrovca. Rezim u kojeg se kunu razni Markovine, Jakovine i Klasici i pola FF-a u Zagrebu. Ali ti isti koji na jednoj strani pravdaju zlocine i vodju zlocinaca, a na drugoj strani nam stalno trube o zastiti ljudskih prava. Zar ti Nijemci civili nisi imali pravo ostati na svom domu i na zivotu? Zar deportacije i sustavno klanje i ubijanje nevinih civila, a medju njima staraca, zena i djece, samo za to, sto su bili Nijemci nije zlocin? Natravno da za gore nabrojene nije. Srame li se te Antife danasnjice radi zlocina svojih predaka? Naravno da ne. I to je hrvatska sadasnjost.
Tako istrijebiti jednu manjinu, danas nezamislivo
Izvršen je Etnocid nad Folksdojčerima.
...jako nam fale sad ti ljudi. Da se bar potakne njihove pomomke da se vrate. Bila bi bolja Hrvatska.
To je ta napredna Jugoslavija. Umjesto da se odmaknemo od ndh i jugoslavije mi ih štujemo kao nešto savršeno. Baš smo glupi.
možda bi bilo ispravnije napisat..jedno od bezbroj najstrašnijih poglavlja
Partizani su bili rasisti! Nikakva novost.
Čitajući ovaj članak , sjetio sam se priče koju sam kao dječak slušao od stariji ljudi, a koji su nakon II Sv. Rata, 1946 otišli iz sela Petrijanec , kod Varaždina u kolonizaciju u Srijem. No, brzo su se vratili,atili, iako im je bilo dodijeljeno veliko imanje s kućom. Pričali su kako se u dodijeljenoj njemačkoj kući osjećali neki čudan miris, a noću čuli kuckanje po jednom zidu. Kada su razvalili taj zid, bili su šokirani. U toj zazidanoj sobi nabrojili su 17 kostura različitih veličina. Nisu više htjeli ostati na tom imanju i vratili su se nazad i svoje selo. Nisu mogli živjeti s ovom istinom da oni sada tu stvaraju svoju sreću. Priča se proširila cijelim krajem i ljudi više nisu odlazili u kolonizaciju.
Kako znaš da mi je komentar uvredljiv prije nego sam ga napisao?
Piše 40 komentara, ja vidim 17.
Kao jedan od poslednjih podunavskih Švaba sam otišao 1972 na studij germanistike u Beograd, a potom u Berlin DDR. 1992 sam podnio zahtev za državljanstvo koje na osnovu njemačkog porjekla nisam mogao dobiti. Postoji Das Totenbuch der Donauschwaben sa imenimanima 128000 žrtava drugog svetskog rata.
Apatin je u Bačkoj a ne u Banatu !!!
Zašto mi brišete komentar u kojemu iznosim samo istinu i za razliku od od autorice nikoga ne vrijeđam?
Našao se ko će nas učiti o ljudskosti i pričat o zločinima.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U Vojvodini i srbiji se toga ne sjećaju kao ni logora sajmište,jajinci....,plinskih komora dušegupki,, judenfrei Beograda,razaranja Vukovara i Dubrovnika.....