"Zaustaviti ili barem staviti pod nadzor sve kreatore kaosa", zahtijeva ovih dana komentator i urednik utjecajnoga glasila i, vjerojatno nesvjesno, pogađa jedan od ključnih problema društva u kojemu živimo. Unatoč ozbiljnoj intelektualnoj kušnji, valja pritom ostaviti po strani spornu naobrazbu nekoga tko govori o "kreatorima kaosa" (jer, kreatorima su  u tradiciji koja je konstitutivna i za našu kulturu  ipak smatrani oni koji su iz kaosa kreirali kozmos). Riječ je, naime, ponajprije o socijalnoj zbilji i njezinoj političkoj regulaciji.

Proteklih su se godina pripovijestima o determiniranome kaosu koristili govornici koji su svoje nerazumijevanje aktualnih zbivanja nastojali zaogrnuti u (pomodnu) fizikalističku teoriju. To što većina tih govornika nije nikada bila čula, primjerice, ni za pola stoljeća stare inovacije Edwarda Lorenza, jedva da je za širu javnost imalo važnosti. Ono što se činilo značajnim bila je, naizgled, nova teorijska paradigma.

A, u osnovi, njezina se izvedba gotovo uvijek lako razotkrivala kao inačica dobre stare teorije zavjere/urote. Jer, ovim je interpretima bilo prije svega do toga da "drugu stranu" jasno "razotkriju" kao kaotičare, izazivače ili kreatore kaosa. Po strani od ozbiljnih matematičkih formula kojima vrve ozbiljna istraživanja kaosa, po strani, štoviše, i od raščlambe bitnih preduvjeta za njezinu primjenu, rečeni su se admirali i niži oficiri zdušno bacili na one koje je negdašnji žargon zvao "rušiteljima poretka", "anarhističkim smutljivcima", "onima koji unose nered u naše redove" itd. I nisu o njima, ni o (makar rubno odredivim) uvjetima njihova djelovanja izrekli mnogo više od austrougarskih, kraljevsko-jugoslavenskih ili jugokomunističkih policajaca.

A da je, u konačnici, ipak riječ o policajnim ambicijama, pokazalo se baš ovih dana kada je i javno iskazan zahtjev da se kaotičari stave pod kontrolu. U konkretnome povodu vjerski profiliranome piscu rado su se pridružili i antifašisti koji su se  opet jednom  "bezrezervno" stavili na stranu protivnu proizvođačima (ove verzije) kaosa, a i mnogi drugi. Zapravo, svi kojima više-manje odgovora postojeće stanje stvari.

Na drugoj su strani neprijatelji "raznih boja" ("sitnoga zuba", dakako), ljudi koji nikako ne pripadaju istim (pa ni suradljivim) stajalištima, ali, eto, talasaju (novohrvatski bi, valjda, trebalo reći: valiraju). Kontrola/nadzor nad uznemiriteljima javnosti/zajednice nije, dakako, nova ambicija. Dobro je znana, uglavnom iz katoličke i komunističke, narodnjačke i nacifašističke tradicije. Jer, takva kontrola načelno nije spojiva s liberalno-demokratskim poretkom.

U osnovi je liberalno-demokratskoga poretka presumpcija opravdanosti svake javne inicijative (koja samu javnost ne dovodi sustavno u pitanje). Svaka pak javna pobuda logički je smislena tek ako je barem djelomice inovacijska u svojoj naravi (inače ne pobuđuje ništa u javnosti). Ona, dakle, uznemiruje, gdjekada i skandalizira, dovodi uvriježena mnijenja ili usustavljene vrijednosti u pitanje. Sa stajališta statusa quo ona, doista, proizvodi kaos (pa makar i ne bio determiniran  jer bi za tu svrha kontrola inicijatora na uvjetima u kojima javnost pulsira morala biti gotovo nadnaravna).

Uznemiritelji su, riječju, i politički govornici (koji kažu i nešto što ne opetuje svenazočne fraze), i umjetnici, i neartikulirano anarhistični prosvjednici, i radikalni propovjednici, i znanstveni inovatori i modni kreatori. Svi oni, u najboljim trenucima, izazivaju kaos u glavama i knjigama, medijima i vrijednosnim sustavima. Sve ih staviti pod nadzor, doista je masivna ambicija. Najjednostavnije je pritom (i najekonomičnije) jednostavno odustati od demokratskih procedura javnoga života, jer one takve zgode svagda pretpostavljaju i promiču.

Ako se pak sama nakana i svojim začinjavcima pokaže odveć glomaznom, latit će se ideologijskoga (ili čak svjetonazorskog) arbitriranja među našim" i njihovim" inovatorima, tj. među onima koji nas ne uznemiruju i onima koji to, naprotiv, čine. I sve će opet biti kao i nekada. Jedni će tako, prevedeno na aktualni medijsko-politički žargon, tvrditi da Predsjednika nije trebalo kritizirati (ma što on bio rekao), drugi pak  da ga treba smijeniti (zapravo, neovisno o tomu što je rečeno).

Jedni će se koncentrirati na "izvore" i njihove "političke motive" (ostavljajući bitnu činjenicu u pozadini), drugi će uživati u prilici  i čekati novu (ne zadugo, lako je moguće). A onima kojima je u zajednici doista loše preostat će tek nada da kaos može, možda, donijeti promjenu  za razliku od samozadovoljno zatvorena svijeta.

TIK UZ MORE

FOTO Investicija iz snova na Pagu: Prodaje se kompleks sa šest apartmana i tri veza za brod

PRIVUKLA POZORNOST

FOTO Maja Šuput zagrlila tajanstvenog muškarca, pokazala kako uživa u jednom od najljepših hrvatskih otoka

BIVŠA MISICA

FOTO Seksi mama Renata zagolicala maštu, skakala u more i lizala sladoled. Ovo morate vidjeti

Kripto bez komplikacija

Zaba ima novi proizvod za ulaganje, evo o čemu se radi

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: Zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Država daje 15.000 eura za auto, evo tko će moći koristiti novu mjeru Vlade