'Na psihijatriju dolaze učenici s paničnim napadima, škola je postala izvor frustracije'
Škola više nije izvor zadovoljstva, nego frustracije. Djeca pucaju po šavovima! Ta djeca mjesec dana niti spavaju, niti jedu, kaže psihijatrica Katarina Dodig-Ćurković
Komentari 12
To je bilo sa dosadašnjim generacijama, ali sada "škola za život" koju uvodi ministarka (da ju ne nazovem pravim imenom, izbacili bi mi članak) gdje škola treba biti igra, i nakon igre ništa se neće naučiti. Problem sa maturama i izpitnim rokovima što se na njima traži ono što se nije učilo u redovnoj školi te se mora ići na pripreme. Svaki test izaziva frustraciju kod normalnog učenika, pa dijelom i kod apsolutnog propaliteta kojemu je svejedno što će dobiti, Problem je što se forsira gimnazija i traži se 5,0 i dosta tih petica je nategnuto, suludo je ovo provođenje "kurikularne reforme" a ista će srozati znanje. učenici moraju biti svjesni da neke stvari moraju naučiti napamet iz knjige a ne samo surfati gradivi po tabletu. katastrofalni rezultati bit će vidljivi za 8-10 godina kad se vidi zlodjelo sadašnje garniture u ministarstvu prosvjete. Ja sam nakon 8 razreda se upisao za vodoinstalatera, slučajno sam bio prva generacija Šuvarove reforme te smo svi koji smo upisali zanat i koji su htjeli u tehničku školu išli zajedno i nakon dvije godine ja sam kao odličan učenik otišao u tehničku, mnogi koji su u prvoj godini upisali tehničku radi ocjena otišli su u zanat ( jer nakon 8-og razreda djeca ne znaju što žele i roditelji ih usmjeravaju), nakon srednje škole upisao sam strojarstvo i u roku bez problema završio fakultet. Djeca ne smiju imati osjećaj da neka lošija godina ili izpit su katastrofa, u načelu svaki izpit je veća ili manja frustracija što je i normalno.
kako da ne,preopterećeni su od posla kao prije 40 godina,muzu krave,rade oko sijena i još ih se tjera u školu. dolaze na psihijatriju jer ne znaju što će od puste objesti,vide da u društvu najbolje uspjevaju oni koji su po cijeli dan u birtijama.....nastavnici idu linijom manjeg otpora i svakome daju ocjenu koju želi jer ne žele na sebe preuzeti odgovornost da su djece poslali u neku obrtničku školu u kojoj su danas mahom asocijalna djeca.........prije su obrtničke škole završavali normalni ljudi a danas su to svratišta za najgore od najgorih....
djeca postaju frustrirana poput njihovih roditelja.. velika većina njih ništa ne radi cijelu godinu i onda bi na kraju svi željeli 5 a, ovaj nakaradni sustav im to omogućava. da se ući cijelu godinu ne bi pucali po šavovima, žalosno ali istinito
Roditelji su i inače u životu (a posebice majke) kreatori mnogih pozitivnih i negativnih psihičkih stanja. I to je tako uvijek. Nitko ti ne može dat podršku kao roditelji, ali nitko te ne može ni sje.at kao oni.
Srednja škola bi trebala biti igraonica? I to će onda biti "škola za život"? Hoće, ako planirate da će roditelji izdržavati tu djecu do smrti. Malo se informirajte o tome kako se školuju djeca u npr Južnoj Koreji, pa onda probajte reći nešto o "pritisku".
najbolje da učenici sami sebe ocjenjuju, sve ide prema tome
Roditelji koji cijelo djetinjstvo rade sve umjesto djece, koji ih ne odgajaju odmalena da budu samostalni i rezultate postižu svojim trudom, sad nakon 18 godina traže uspjeh u vidu odlične mature ili upisa na željeni faks. Pa nije ni čudo da djeca puknu. S druge strane u Japanu se djeca i ubijaju zbog "neuspjeha" na ispitima. Ali sudeći po tome gdje je na ljestvici uspješnosti u svakom pogledu Japan, a gdje mi, čini mi se da su ciljevi njihovih maturanata puno konkretniji i korisniji.
Škola nikad nije ni bila izvor zadovoljstva, ali ovo u što se pretvara je potpuno nehumano.
Juga i Stipe Šuvar zakon.Danas djeca i školi ne nauče ništa osim kako maltretirati vršnjake.Izađu iz škole bez ikakvog osnovnog znanja i opće kulture
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Roditelji su veći problem od same djece jer većina je njih frustrirana što nisu ostvarili ništa u životu pa upisuju djecu na sve moguće aktivnosti jer će sad od malena njima usadit radne navike no gotovo u pravilu nakon određenog vremena od svega skupa ništa.