Planine koje se otvaraju, podzemni gradovi, tajne piste, kontrolne sobe s gotovo futurističkom tehnologijom, beskrajni tuneli i užurbano osoblje koje odjeveno u savršene uniforme obavlja neke čudne poslove i tajanstveni, skriveni šef koji sve nadgleda... Prva asocijacija na sve nabrojeno bio bi neki od filmova o pustolovinama agenta 007. No, daleko od očiju javnosti ovakve stvari doista postoje, i to u krugu stotinjak kilometara od američkog glavnog grada Washingtona. Riječ je o podzemnim bunkerima ili bolje pravim gradovima koji u slučaju nuklearne havarije ili bilo koje slične opasnosti mogu zaštititi vrhušku američke izvršne i zakonodavne vlasti.
Na rubu doline Shenandoah u Virginiji negdje oko ručka 11. rujna 2001. godine jedna je žena nazvala 911 i ispričala da je upravo vidjela kako se brdo otvorilo i u njega sletio Air Force One. Žena je željela pitati operatera je li to moguće, a on je samo odgovorio: "Da, gospođo!" Nedaleko od njezina doma, naime, nalazi se Mount Weather, podzemni bunker grad, svojevrsna alternativna Bijela kuća. Sve dok ta žena nije ugledala predsjednički jumbo-jet kako ulijeće u brdo, smatralo se da su takva mjesta relikt Hladnog rata, nešto što nikada neće zatrebati, no ono što se toga dana dogodilo, promijenilo je sudbinu Mount Weathera i nekoliko sličnih bunkera u široj okolici Washingtona.
Za sudnji dan
Prvi put javnost je za predsjednički bunker doznala 1991. u reportaži pod naslovom "Sklonište za sudnji dan" koju je objavio magazin Time. Na površini je smješteno desetak zgrada okruženih njegovanim vrtovima, helidrom, šuma raznih antena, skladište pitke vode i pročistač otpadnih voda. No granitno brdo ispod svega toga skriva tajnu. Riječ je o kompleksu koji može na dulji rok udomiti nekoliko tisuća ljudi, a sastoji se od stanova različitih veličina za visoke dužnosnike, čak ulica s restoranima, kafićima i trgovinama, bolnica, škola, staklenika za poljoprivrednu proizvodnju, elektrana, krematorija, sustava za pročišćavanje vode, podzemnog jezera, sustava javnog prijevoza i kompletnog TV studija.
Usto, tu su i kompjutorski centri u koje se slijevaju podaci dobiveni špijuniranjem telekomunikacija, a riječ je o milijardama podataka o američkim građanima, i ne samo o njima. Ta su računala spojena sa svim važnim bazama podataka. Ono što rade ovi futuristički strojevi nije pod kontrolom nikakva civilnog tijela, što znači da su sve mogućnosti špijuniranja otvorene. Ovaj podzemni grad zapravo je glavna zapovjedna točka u slučaju velike nacionalne krize. U bunkeru je i kompletan popis osoba iznimno važnih za opstanak nacije. Prema nekim izvorima, prije 11. rujna na tom popisu bilo je oko 6500 ljudi, a navodno se u međuvremenu osjetno produžio.
Sve je pod upravom FEMA-e, Federalne agencije za krizna stanja. Mnogi novinari, prisjećajući se uragana Katrine i loše reakcije te agencije, ironično zaključuju da se predsjedniku i njegovoj sviti iz izvršne vlasti loše piše ako FEMA nije "poboljšala svoje reflekse i proširila spoznaje o tome što doista jest krizno stanje na nacionalnoj razini". U posljednjih pet godina Mount Weather mjesto je raznih vježbi i "ratnih igara".
U središtu kompleksa je Situation Room, "mozak cijele podzemne baze", za koju kažu da je arhetipska ratna soba povezana sa svim sličnim bunkerima, svim vladinim ustanovama te sa svim vojnim pogonima i objektima u SAD-u i cijelom svijetu. Svake godine održava se vježba u kojoj sudjeluju svi potencijalni stanari bunkera, čak i predsjednik i potpredsjednik. Takva je vježba ove godine održana 19. lipnja, a u njoj je sudjelovalo oko četiri tisuće ljudi iz svih branši izvršne vlasti. Novinar Washington Posta koji je o vježbi pisao dva tjedna prije nego što je održana ustvrdio je kako je riječ o "apsurdnom trošenju novca, vremena i energije, što je odjek najgorih i najbesmislenijih hladnoratovskih gluposti".
Šefovi u sjeni
Isti taj list je potkraj 2001. objavio da je predsjednik George Bush osnovao "vladu u sjeni" koja djeluje u tajnosti i koja bi u slučaju da legalna vlada izgine preuzela upravljanje zemljom. Bush je zapravo samo radikalno revitalizirao stari hladnoratovski program pod nazivom "Kontinuitet vlasti" koji se bavio upravo tim paralelnim strukturama, a koji je započeo još predsjednik Harry Truman početkom pedesetih godina. Obuhvaćao je i formiranje vlada u sjeni koje su svoje sjedište imale upravo u tom bunkeru, a koje nisu bile birane, niti ih je odobravao Kongres.
One su jednostavno postojale, a jedan od kurioziteta jest i to da se nisu nužno mijenjale u trenutku kada bi dolazilo do poslijeizbornih smjena administracija. Njezini članovi imali su status regularnih članova kabineta s neograničenim mandatom, no javnost za njih nije znala. Nepoznanica je bila tko stoji na čelu te paralelne vlade, odnosno tko su paralelni predsjednik i potpredsjednik, ljudi u svakome trenutku spremni preuzeti kontrolu nad državom u izvanrednim okolnostima.
Sve to izazvalo je dvojbu o tome tko u SAD-u zapravo drži uzde vlasti, odnosno hoće li nakon pogibije izabranog predsjednika i potpredsjednika, bunkerska vlada na čekanju doista vratiti vlast u ruke onima kojima to pravo prema ustavu pripada?
Otvori KEKS Pay
