Moraju li gradovi poput Vukovara ili Belfasta ostati obilježeni ratom?
Trebate biti hrabri da biste javno iznosili svoju bol. Ali vjerujem da je bol jednog čovjeka dio procesa zacjeljivanja rana drugih ljudi, kaže Teya Sepinuck, osnivačica Teatra svjedoka
Komentari 61
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Predpostavite trinaest vam je gdina i stkriven u zbunju gledate kako partizani ubijaju staqrce srednjogodisnjake mladi ce najvise,ali i pooje dijete mojih godina i pogledvam stane na obrazu oca brata.To je billo 1945 u vibnju kod Slovinjugradeca.Ubojice su bili 3434 srb. udarna divizija.Srbi su vec u kraljevoj JU.ubijali hrvate i sad neka miu netko trubi to je proslo.Dosao je VUKOVAR ;I DOSLA BI JOS CUDA DA IM SE TO OMOGUCI !!! Pozdravlja sve Hrvatice i Hrvate ondanji trinaestgodisnak,danasnji starci