Monitoring nam uvode zbog procesuiranja ratnih zločina

\"Monitoring nam uvode zbog procesuiranja ratnih zločina\" , nije samo to već veliko nepovjerenje oko trošenja pristupnih fondova jer ste se obilježili Sanaderom, carinom i drugim. Osim toga najnoviji gafovi oko policije i pravosuđa.

deran je napisao: ištvan fric,dajbabaglavu,tatabrada,tamniandjeo, neoplanta,neusatz, angeldunstel,ujvideki, bicudobar, ubi me admin ________________________ Jadan traktorista deran. Nikako da zaboravi Lijepu Našu, pa dolazi ovamo liječiti svoje živce.

25.05.2011. u 19:15h Drug Stari je napisao/la: 25.05.2011. u 18:58h ribnik18 je napisao/la: Ovdje izgleda ostala samo dva srbovlaha, Drug Stari i kamocemo ------------------------------- Bosanac ne vrijedjaj, Drug Stari je Hrvat sa dna kace....Zagorec. :) ___________________________________________________ Drug Stari kaže dada je Hrvat iz Zagorja. Čudno. Nisam znao da Hrvati Zagorja kažu za abecedu ....... azbuka...... kao što to kaže Drug Stari. + + 26.04.2011. u 17:39h Drug Stari je napisao/la: 26.04.2011. u 17:36h ribnik je napisao/la: INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU PODACI O POČINITELJIMA: -------------------------- jel bi bio tako dobar pa da to poslozis azbučnim redom. :)

ribnik đe je sad zapelo...nemaš argumenata slobodno se možeš javiti,na tebe se ne mogu naljutiti...ti si moja bena

....Budisavljevićku ?

Pokolj u Četekovcu je bio ratni zločin kojeg su počinile snage srpskog agresora u selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima kod Podravske Slatine početkom Domovinskog rata, na dan 3. rujna 1991. Postrojbe srpskog agresora su ubile 21 civila, od toga 16 muškaraca i 5 žena. Tijela poginulih su nađena na pragovima i po dvorištima. Dob ubijenih je varirala, od 18 do 91 godine. Najstarije žrtve su bile ž ... Više... Koliko vidim srbočetnici i jugonostalgičari ne odustaju pa imam gradjansku dužnost iznositi činjenice.

Pokolj u Širokoj Kuli 13. listopada 1991.g. je ratni zločin kojeg su počinile maskirani lokalni pobunjeni Srbi (pripadnici četničkih formacija i milicije t.zv. \"SAO Krajine\") nad Hrvatima iz tog sela, u svrhu etničkog čišćenja tog kraja od hrvatskog stanovništva. Najvećii dio pokolja je bio 13. listopada 1991., kada su pobunjeni Srbi ubili 8 Hrvata, a pokolj se nastavio i idućih dana, kada su ubili još 32 osobe. Među njima je i djevojčica od 13 godina, 17-godišnji dječak, cijela peteročlana obitelj te mnoštvo starijih osoba. Široka Kula se nalazi 11 km od Gospića i 3 km od Ličkog Osika.

Pokolj u Četekovcu je bio ratni zločin kojeg su počinile snage srpskog agresora u selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima kod Podravske Slatine početkom Domovinskog rata, na dan 3. rujna 1991. Postrojbe srpskog agresora su ubile 21 civila, od toga 16 muškaraca i 5 žena. Tijela poginulih su nađena na pragovima i po dvorištima. Dob ubijenih je varirala, od 18 do 91 godine. Najstarije žrtve su bile žene (sve starije od 60 godina). Rane na tijelima 19 ubijenih su odgovarale onima nastale vatrenim oružjem kada se hitci ispale iz puške sa veće daljine, s time da su metci ispaljeni odostraga i/ili bočno od tijela. Jedan ubijeni je umro od dvije ubodne rane, koje su bile i jedine rane na tijelu. Tijelo jedne ubijene osobe je bilo u velikom postotku pougljenjeno, tako da se nije moglo dobro procijeniti uzrok smrti, odnosno je li ubijeni bio živ kada je tijelo zapaljeno.

Pokolj u Saborskom je bio ratni zločin počinjen od strane Srba nad Hrvatima sela Saborskog. Počinile su ga snage JNA (čiju su politiku i manevre vodili Srbi; također ista je bila već sastavljena uglavnom od Srba) i srpskih paravojnih formacija (iz susjednog Plaškog), na dne 12. studenog 1991., u doba najžešćih borbi velikosrpske agresije na Hrvatsku. Pogođeno mjesto Saborsko je, prema popisu 1991. godine, imalo 1701 stanovnika i 460 domaćinstava. Apsolutnu većinu stanovnika su činili Hrvati. Mjesne srpske paravojne postojbe su počele sa napadima na hrvatska sela 1. listopada 1991., uz vojnu potporu postrojaba JNA iz Knina. Među ostalima, Srbi su napali i Saborsko, selo smješteno nekih 10 km sjeverozapadno od Plitvičkih jezera. Napad je bio dijelom plana etničkog čišćenja tamošnjih područja od Hrvata i inog nesrpskog stanovništva, sve u cilju postizanja etnički čiste t.zv. \"Republike Srpske Krajine\", odskočne daske za daljnje napade po ostalim djelovima Hrvatske.

Pokolj u Poljanku je ratni zločin kojeg su počinili srpski odmetnici Hrvatima iz tog sela, u svrhu etničkog čišćenja tog kraja od hrvatskog stanovništva. Pokolj je počinjen 7. studenog 1991., kada su pobunjeni Srbi ubili 6 Hrvata, a njihovu imovinu opljačkali. Počinitelji su hrvatski Srbi iz sela Mukinje, Plitvica, Krbave, Svračkova sela, Plitvica sela, sve u općini Korenica. Mjesto Poljanak se nalazi u općini Korenica. Nalazi se na 517 m nadmorske visine, na 44° 55\' 17\" sj. zemljopisne širine i 15° 35\' 45\" istočne zemljopisne dužine

Pokolj u Gornjem Viduševcu je bio ratni zločin kojeg su počinili srpski agresori nad tamošnjim Hrvatima. Selo Gornji Viduševac se nalazilo sjeverozapadno od Gline, sa druge strane rijeke. U siječnju 2006. je MUP RH, po nalogu šibenskog Županijskog državnog odvjetništva,, raspisao međunarodnu tjeralicu za Draganom Vasiljkovićem. U njoj ga se tereti da je mučio i zlostavljao zarobljene pripadnike hrv. vojnih i policijskih postrojaba, i to lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na Kninskoj tvrđavi, u veljači 1993. u Bruškoj kod Benkovca.

Pokolj u Vagancu je bio ratni zločin kojeg su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata 9. listopada 1991.. u selu Vagancu u Lici, u plitvičkom kraju, selu miješanog narodnosnog sastava (Hrvati i Srbi). U ovom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile 9 starijih osoba. Osmero staraca su ubili i zapalili u njihovim domovima, a jednu staricu su zadavili i bacili u bunar (Jelka Mikuljan): - Kata Bilen -Kaćuna 84. godina - Manda Čanćar - Mandić 85. godina - Dane Jandrić - Danić 80. godina - Milka Kukuruzović - Milkaća 80. godina - Mara Kukuruzović - Krekuša 80. godina - Rojka Mikuljan 80. godina - Jelka Mikuljan - Strina 86. godina - Stipe Kukuruzović 55. godina (ubijen 10. listopada 1991)

Pokolj u Bukovcu kod Perušića je ratni zločin kojeg su počinile lokalni pobunjeni Srbi (pripadnici četničkih formacija i milicije t.zv. \"SAO Krajine\") s Novog Ličkog Osika nad bukovačkim Hrvatima, u svrhu etničkog čišćenja tog kraja od hrvatskog stanovništva. Pokolj su napravili 16. listopada 1991.. u zaselcima Radići i Vučići. Ubili su 7 civila srednje i starije životne dobi (neke pred njihovim domovima) i još nekoliko mlađih ljudi. Valja navesti da mediji često pod ovaj pokolj pribrajaju sa pokoljima u 5 km susjednom selu Širokoj Kuli, koje su četnici počinili 3 dana prije.

Pokolj u Pecki je ratni zločin počinjen početkom Domovinskog rata, 16. kolovoza 1991.. Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Pecki na Banovini. Do dana današnjeg (stanje 11. srpnja 2010.) počinitelje se nije našlo niti sudski procesuiralo. Tijekek događaja Zarobljeni seljani su se bili vratili u selo radi blaga, odnosno da bi nahranili stoku, jer je selo bilo napušteno (mještani su pobjegli pred srpskim teroristima) i nitko ju nije mogao nahraniti. Pobunjeni Srbi su zarobili četvero seljana. Nalazi medicinskih forenzičara su otkrili da su seljani prvo ranjeni paljbom iz vatrenog oružja (puške), zatim mučeni i konačno dokrajčeni sjekirama i bajunetima.

Pokolj u Kraljevčanima, selu nedaleko od Petrinje, je ratni zločin, počinjen 14. kolovoza 1991. Počinili su ga srpski teroristi nad Hrvatima iz sela Kraljevčani na Banovini. Do dana današnjeg (stanje 11. srpnja 2010.) počinitelje se nije našlo niti sudski procesuiralo. Tijek događaja 14. kolovoza su srpski teroristi napali Kraljevčane. Ubili su pet starijih seljana, 3 starice i dvoje staraca, koji su ostali u selu. Rečeni seljani su ostali u selu radi čuvanja stoke i kuća. Medicinskom forenzičarskom analizom je ustvrđeno da su starice ubijene iz automatskog oružja (puške) i granatama, a tijela dvoje staraca su raznesena ručnim bacačem raketa. Share

1. Silovano je na tisuće žena i djevojaka, neke u svojim kućama, neke u logorima, a neke i na mjestima zvanim „logori za silovanje“ odnosno bordelima. Većina se je silovanja kako je rekao novinar Roy Gutman događala „po naređenju“. U. U izvješću Vlade BiH iz 10 mj 1992 navode se sljedeći podaci: Silovano je oko 14 000 žena, dejvojaka i djevojčica. Njih 2000 imalo je između 7 i 18 godina, oko 8 000 je imalo između 18 i 35 godina, oko 3 000 od 35 do 50 godina, i oko 1000 žena je bilo starije od 50 godina.

2. Srpska politika je silovanje uzdigla iz osobnog, nepovezanog događanja na bojištima i osvojenim područjima u oružje rata i genocida nad poraženim. Žene su silovane kako bi se ponizilo i u očaj natjeralo pučanstvo i na taj način etnički počistilala osvojena područja. Dovoljan broj iskaza žrtava govori i o namjeri silovatelja da žene ostanu trudne i drže se u zatvoru do trenutka kad više nije moguć pobačaj. Na taj način provodi se vjerovanje i duboko ukorijenjena mitologija koja muškarca doživljava kao nositelja „genetskog koda“ i žene kao posude, odnosno utrobe u kojoj se taj zadani gen razvija. Na taj način bi tako rođena djeca pripadala drugom etnicitetu i proširila njegove teritorijalne granice.

3. kampanja silovanja „po naređenju“ bila je najizrazitija između 3 mjeseca do 11 mjeseca 1992 g u BiH. 4. silovanja su se često događala naočigled pripadnika obitelj, rođaka ili šire zajednice kako bi se pojačao osjećaj srama i neugode. 5.e. 5. često su silovane žene koje su bile ugledne pripadnice lokalne zajednice: odvjetnice, liječnice i druge intelektualke kako bi se njih i cijelu etničku zajednicu dodatno ponizilo (primjer Prijedora) 6. silovani su ili na druge načine seksualno mučeni i muškarci: prisiljeni su silovati druge zatočenice, često pripadnice bliže obitelji, kao i seksualno zadovoljavati čuvare u zatvorima, dok je jedan broj njih kastriran na razne načine (odsijecanjem ili tjeranjem drugog zatočenika da zubima otkine penis ili testise). Broj silovanih muškaraca nije dovoljno velik da bi se moglo to ponašanje prozvati „planiranim i naređenim“ Sud za ratne zločine u Haagu definirao je silovanje kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti te je prvi puta u povijesti čovječanstva silovanje tako u suđeno

Na području Banja Luke (potvrđeno od ICRC i vlade SAD) također su bile zatočene isključivo žene, reproduktivne dobi. Pod komandom Srba bili su logori; Bolnica Paprikovac ; Novoselija oko tri km južno od Banja Luke ; Tunjice zatvor i vojnii zatvor ; Karmina ; Bistrica; Dubička Gora ; Laktaši i Policijska stanica. O tim logorima nema puno podataka Isto tako, nakon svih dotada nezamislivih zločina koje su počinile srbijanske vlasti tijekom agresije na Hrvatsku i BiH, ne treba zanemariti ni mogućnost buduće zloporabe činjenice što je veći broj silovanih žena odlučio roditi djecu zločinaca. Tako se primjerice može očekivati - ukoliko se određeni broj silovanih žena s djecom vrati u domovinu - da će u dogledno vrijeme započeti sustavno djelovanje koje će tu djecu odgajati i predstavljati kao \"srpsku decu\". Ovo očekivanje može izgledati nerealno ukoliko se nema uvida u sustavnost okrutnosti koju je provodila srbijanska agresija, te ukoliko se zanemari podatak da je u srbijanskim logorima u BiH sustavno silovano više desetaka tisuća žena (najviše Bošnjakinja muslimanske vjeroispovijesti).

Hrvatsko društvo logoraša zaprimilo je 20 prijava i iskaza o seksualnim zvjerstvima. Sedam ih je vezano uz logor Velepromet u Vukovaru, a dogodili su se u posljednjem tjednu studenog 1991.godine. Do sada je poznato da je najmlađa silovana bila mala djevojčica od pet godina, a najstarija 80-godišnja baka. “... Logor je služio kao veliki sabirni centar za tisuće civila uhvaćenih nekoliko dana nakon okupacije Vukovara. Bio je pod kontrolom Srba i četnika, a zatočeni su bili hrvatski civili. Muškarci su bili tučeni po genitalijama i kastrirani. U jednom slučaju srpski vojnici, navodi se, prerezali su testise i penis Hrvatu. U drugom slučaju žrtva je prijavila da je uzastopce bila tučena po genitalijama i da je s grupom zatočenih muškaraca bila poredana u vrstu. Genitalije su im povezali žicom i tako su morali hodati u krug po sobi u kojoj su bili zatočeni. Druga žrtva je identificirala čovjeka koji je žrtvama žicom vezao testise...