Hoće li skrenuti ili ne? Pitanje je koje je opterećivalo stanovnike Floride posljednjih tjedan dana.
Za nas u Miamiju dobra vijest stigla je sinoć nakon što smo saznali da oko uragana Irme prolazi zapadnom obalom Floride, što znači da smo izbjegli vjetrove koji pušu 250 kilometara na sat. Isto tako, taj ukleti stožac prema posljednjim informacija više uopće ne zahvaća Miami.
Andrew mu je odnio dom
To bi značilo da će vjetrovi u gradu puhati do 150 km/h uz obilne kiše te postoji velika vjerojatnost da će nas udariti trometarski plimni val s Atlantika, koji se ne bi trebao zadržati predugo, ali će nanijeti dodatnu materijalnu štetu.
Trenutačno se (subota 8 sati) uragan Irma nalazi 350 kilometara jugoistočno od Miamija, s vjetrovima jačine 250 kilometara na sat i kreće se prema zapadu brzinom od 20 kilometara na sat.
Grad Miami odlično je pripremljen za dolazak Irme. Gradonačelnik Carlos Gimenez, svakodnevno, praćen svojim timom, održava konferencije za novinare te daje detaljne upute stanovništvu što im je činiti. Grad je podijeljen u zone (A – E) te se građane informira koji su dijelovi grada najizloženiji udaru uragana.
Gradonačelnik je najavio da u trenutku kada uragan dođe do grada policija i vatrogasci neće izlaziti na teren te da, kazao je, ”neće biti heroja, postupat ćemo razumno i u pomoć krenuti čim uvjeti to budu dopuštali”. Isto tako, po potrebi će se otvaraju nove lokacije koje služe kao skloništa, uglavnom će to biti društveni centri i škole.
Jutros me probudila buka iz susjednog stana. Izašao sam van da provjerim o čemu se radi. Susjedova ulazna vrata bila su širom otvorena, a on je pribijao daske na prozore i s unutarnje strane iako ih je dan prije već stavio s vanjske strane.
Susjedovo ime je Clint Elwood, 38 mu je godina i, kako mi je objasnio, kao dječak je 1992. doživio uragan pete kategorije – razorni uragan Andrew. Kako je izgledao dosta izbezumljeno, ponudio sam ga kavom i sendvičem. Prihvatio je i objasnio kako ne želi da mu se ponovi ono što je proživio tijekom uragana Andrew kada je kuća njegove obitelji do temelja uništena, a oni poslije ovisili o pomoći drugih. Tada su bili prisiljeni živjeti u skloništu mjesec dana, nakon čega im je vlada našla alternativni smještaj u potpuno drugom dijelu Floride. Prošlo je nekoliko godina prije nego što im je kuća bila obnovljena i cijela se obitelj vratila u stari kvart.
Dok smo tako razgovarali, prišla nam je druga susjeda – Mirtha. Mirtha je gospođa u kasnim 60-ima i strastvena pušačica. Priupitah je što još radi u zgradi jer je njezino društvo iz kluba igrača domina još dan prije otišlo u sklonište.
“Samo zezaj, uvijek zezaš!, bila je odrješita Mirtha. “Ja ne idem nikamo! Otkad znam za sebe, preživjela sam sve uragane koji su prolazili kroz Floridu u svom domu, tako će biti i ovaj put.”
Informacije i moral
Nužno je pribaviti zalihe vode i hrane za nekoliko dana te imati nešto gotovine uza se jer bankomati neće raditi. Potrebno je osigurati prozore zaštitnim drvenim ili limenim pločama, napuniti kadu i lonce vodom te pronaći dio doma koji je najsigurniji. Obično je to kupaonica jer ona najčešće nema prozore ili je vrlo malena.
Stalno praćenje putanje uragana doista može utjecati na moral. Stoga sam s prijateljem Jacquesom Poitrasom dogovorio da okupimo društvo i pripremimo roštilj – jedini uvjet – samo nužno praćenje informacija o uraganu. Uz Jacquesa i mene, bila je tu njegova supruga Karim, Roberto, Pamela i Jannet. Za početak nazdravili smo sebi i činjenici da smo se skupili te se bacili na društvene igre – “jengu” za početak. Dnevnom sobom počeo se prolamati smijeh i veselje, što nam je pomoglo da skrenemo misli s uragana.
Nakon roštilja, pogledali smo vijesti te se oko ponoći zaputili doma s dozom optimizma koji nam je potreban da lakše prođemo kroz ono što slijedi – uragan Irmu.
da su im kuće zidane kao europske sa 30 cm opeke vezane cementom, betonskim gredicama i zalijanim betonskim krovovima nebi ni osetili tih 250km/h vjetra. ovak dok ih zbiju od daski colerici i obleču s kartonom, na krov postave šindru ili pleh onda to vjetar odnese sam tak. ovaj put dok ih pokosi, idem prek bare s novom firmom i 100 zidara da im napravimo gajbe kak se spada i da ih više ne zahebava malo jača bura.