Poslije nedavne splitske probe nedvojbeno je da bi leksikon hrvatskih
političkih stranaka mogao postati brojniji za jednu novu. Dosad
rastepena i usitnjena politička desnica najavljuje da se iz stanja
"rasutog tereta" kani pretvoriti u čvrstu i respektabilnu stranku
desnice.
Kakvom to alkemijom misle učiniti Ivić Pašalić, Luka Podrug, ratni
generali HV-a Marinko Krešić, Željko Glasnović, Ljubo Ćesić Rojs te
Milovan Šibl i njihovi pristaše? Zasad su kao najbitniji dio svoga
okupljanja najavili "skidanje nacionalnih izdajnika"! Da li vođeni
nekom jasnom ili zapretenom asocijacijom na znamenito hadezeovsko
okupljanje u Splitu, dok se HDZ predstavljao kao "vruća desnica", i
njegovi budući žučljivi i zagriženi oponenti okupili su se u Splitu.
Split kao da postaje nekim mitskim mjestom hrvatske desnice,
mjesto gdje se najprije hodočasti, a potom očekuje darove toga
hodočašća. Budući članovi asocijacije "Jedino Hrvatska", predvođeni
Milovanom Šiblom, vjerojatno vjeruju isto. Pokušaja okupljanja
nezadovoljnih, ogorčenih i protivnih politici Ive Sanadera, osupnutih
njegovim političkim revizionizmom i odustajanjim od nekadašnjih bučnih
obećavanja na splitskoj rivi, bilo je i prije.
U posljednje je vrijeme osobito glasnim i javno protivnim politici Ive
Sanadera i Stipe Mesića postao Milovan Šibl. Jedan od HDZ-ovih
"prvoboraca" negoduje protiv njihove politike "izdaje i rasprodaje",
napuštanja nacionalnih postulata dr. Franje Tuđmana, kojemu se Šibl
priključio na samim HDZ-ovim počecima. Sin partizanskog generala Ivana
Šibla uključio se u HDZ valjda predmnijevajući da će kroza nj nastaviti
nacionalni pokret, političkom žrtvom kojega je poslije sloma 1971.
postao i Tuđmanov prijatelj, njegov legendarni otac.
Isto što i on, učinili su i sinovi još dvojice čuvenih partizana:
Andrija Hebrang, sin glasovitog i tragičnog sekretara Komunističke
partije Hrvatske, i Ivan Bobetko, sin Janka Bobetka, čiji je otac
također doživo ostracizam nakon sloma Hrvatskog proljeća. Do ulaska u
politiku Milovan Šibl je bio novinar na tadašnjem Radio Zagrebu. Ali
onda je potkraj osamdesetih i u njemu proradio očev politički gen. U to
vrijeme jednopartijske svevlasti Šibl se osvrnuo na slavljanje "dva
veka Vuka", zdvojan što se slavi "hrvatskog zatornika".
U nekoj pak jutarnjoj emisiji Šibl je popljuvao iritantne i često
neumjesne hvale Okupaciji u 26 slika Lordana Zafranovića, koji je
slovio kao režimski režiser, rekavši: "Čemu takva reklametina za takav
filmić", te da se čovjek pred njom osjeća kao "crv pred piramidom".
Nakon toga Šibl je hitno suspendiran i premješten na politički
neutjecajno Radio Sljeme.
Ondje mu se obveza možda i zbog pamtljivih zasluga njegova
oca, dugogodišnjeg direktora RTZ-a svodila na dolazak u radijsku
zgradu i svakodnevno igranje šaha. Govore da je tako bilo sve do
političkog preokreta, u koji se zdušno uključio od njegova početka. A
za koji danas vjeruje da se izrodio i politički degenerirao u nešto
sasvim drukčije od onoga zbog čega se on nekoć priključio dr. Tuđmanu i
HDZ-u.
OSOBA TJEDNA
