SUBOTA, 16. Studenog
Kad čitate, gledate ili slušate o nevoljama stanovništva na jednoj strani a na drugoj osjećate bešćunost vlasti koja se bavi ili sama sobom ili potpuno nebitnim temama (homoseksualci, ćirilica, promjena Ustava...), htjeli ne htjeli morate zaključiti – Milanovića i njegove ministre sudbina Hrvatske i njezinih građana ne zanima. Zadržimo se malo na tekstu pod naslovom “Tražimo bolji život bilo gdje, ali odmah” o masovnom odlasku Hrvata, uglavnom stručnih i mladih, u Kanadu (i druge zemlje) gdje još mogu naći posao, život dostojan čovjeka i pristojne uvjete za uzdržavanje ili zasnivanje obitelji. Novinar u tekst, kojemu je povod testiranje za 400 radnih mjesta u Kanadi koje u zagrebačkom hotelu Panorama provodi jedna kanadska agencija, nije uresio mišljenjima ni političara, ni ekonomista, ni poslodavaca, ni demografa... Zašto? Već dugo svake godine iz Hrvatske odlazi na rad u inozemstvo 10.000 radnika, pa se to iseljavanje više ne doživljava kao dramatično nego kao obično. Kad ste posljednji put, ili ikad, čuli neki izraz zabrinutosti premijera Milanovića ili kojeg ministra zbog toga genocida? Da, dobro ste pročitali – genocida. Od vremena zločinca Tita koji je na odlazak u inozemstvo prisilio milijun Hrvata za kojima je poslao čopor doušnika i udbaških ubojica taj genocid gotovo bez prekida traje do danas. Za samo jedno stoljeće to iseljavanje i sve slabiji natalitet broj Hrvata u domovini mogu prepoloviti, a za dva nas stoljeća više uopće neće biti. Ako se već doima kao politički program Milanovićevo bavljenje homoseksualcima, ćirilicom, uhidbenim nalozima, optužnicama za kriminal koje su redovito i optužnice protiv HDZ-a..., onda je očito ne samo da ga sudbina nacije ne zanima nego je sustavno čini sve slabijom i nemoćnijom. Nema niti jednog jedinog područja za Hrvatsku sudbonosnoga koje ova vlast nije dovela do katastrofalnog stanja. Deficit proračuna, rast nezaposlenosti, sve veće siromašnje stanovništva, sve veći dug inozemstvu, sve slabiji izvoz i sve veći uvoz, sve oskudnija i sve nekonkuretnija industrija, nepotizam i politička podobnost u zapošljavanju... – nisu nikakva prepreka Milanoviću za svakodnevnu proizvodnju paradoksa poznatog iz najgorih komunističkih režima, poput Ceușescuova: što je zemlja pod vođom neuspješnija i gladnija, to je veći njegov kult. I sve je jača njegova težnja da smisao svoje politike nalazi u tome da zemlju sve opasnije ideološki podijeli, isposvađa i zakrvi. Normalno je da se iz takve zemlje, u kojoj gospodarstvo tone a ideologija postaje sve krvožednija, masovno odlazi. Pa možemo jednostavno zaključiti da britanski miljenik Milanović uspješno nastavlja genocidnu politiku britanskog miljenika Tita započetu Bleiburgom, nastavljenu političkom obespravljenošću hrvatskog naroda, masovnom represijom nad njim i protjerivanjem četvrtine stanovništva u gastarbajtere.
NEDJELJA, 17. Studenog
Pogubno uništavanje Tuđmanove ostavštine
Danas mi je na Interliberu promovirana knjiga “Podanici s Griča i Pantovčaka”, izbor kolumni pisanih posljednjih 14 godina, u izdanju Večernjaka. Oduševila me brojnost posjetitelja, koja valjda preslikava i brojnost mojih čitatelja. Ako po nečemu knjigu smijem sam “promovirati” i preporučiti, rekao bih kako među ostalim naglašava razliku između hrvatske suverenosti iz Tuđmanova vremena i podaništva svih vlasti poslije prvog predsjednika, a pogotovo razliku između Tuđmana i Sanadera. Mnogo je pogubnije od Sanaderova kriminala njegovo rušilaštvo kojim je uz pomoć ljevičarskih medija uništavao i HDZ i državu, dvije velike Tuđmanove ostavštine. Bio je sredstvo najpaklenijeg nauma - što više zatrti domoljublje preko najdomoljubnije stranke, što više zatrti hrvatstvo poričući ga tako reći u njegovu rodnom mjestu. Ta veleizdaja autokratu koji je okrutnost prema vlastitoj državi te veličinama i herojima koji su je stvarali ujedinio s ponižavajućom servilnošću Bruxellesu nikad neće biti oproštena. Njegovi mandati u zbroju s Račanovim i sadašnjom Milanovićevim tvore četrnaest godina razgradnje hrvatske države, koje knjiga obuhvaća.
PONEDJELJAK, 18. Studenog
U koloni vladajućih nedostajao je samo Nikolić
Koga su danas u Vukovaru na svojoj strani imali Milanović, Josipović i njihova kolona? Ljevičarske analitičare, srpske medije, hrvatske režimske medije, pogotovo pristranost svih nacionalnih TV. Dakle, sve one koje su na svojoj strani komunisti u Hrvatskoj desetljećima imali. Kako i ne bi! Josipović kudikamo više brine o “regionu” nego o Hrvatskoj, sriče hvalospjeve kapi titovki koja je u klanju u Vukovaru bila združena s četničkom kokardom, Milanović u Beogradu obećava da će u pomoći Srbiji na njezinu putu u EU Hrvatska “dati sve od sebe”, u Beograd se na uvid šalju hrvatski udžbenici povijesti, a postavljanje ćiriličnih ploča u Vukovaru na osnovi krivotvrenoga broja Srba samo je nastavak politike Banskih dvora i Pantovčaka. U koloni vladajućih u Vukovaru nedostajao je još samo četnički vojvoda Tomislav Nikolić s kojim se grle i ljube, i koji je usput mogao proslaviti obljetnicu svojih ubijanja u Slavoniji i Baranji.
UTORAK, 19. Studenog
Ljevičari zavedu, potroše, ozloglase i odbace
Andrija Hebrang kaže: “Ne razumijem da je Mesić mogao zavesti Karamarka...”. Mnogi pak ne razumiju kako je Sanader mogao zavesti Hebranga, jedinu osobu koja je možda tom despotu mogla stati na put i tako preusmjeriti politiku HDZ-a. Da se to dogodilo, možda bi politička Hrvatska danas sasvim drukčije izgledala. A sigurno bi drukčije izgledala da Račan nije zaveo Budišu, koji je SDP-u dao nacionalni legitimitet, omogućio mu da se posve oporavi od šoka što ga je doživio s padom komunizma, pa i da danas bude na vlasti. I još jedan primjer, zbog kojeg se sada mnogi boje za Antu Gotovinu. Riječ je o vlastohlepnom Anti Kotromanoviću, kojeg je zaveo Zoran Milanović, i koji sada za premijera snubi slavnog generala. U svim tim slučajevima ljevičari (u koje ubrajam i Sanadera!) zavode ljude koji su neupitni domoljubi a neki i nacionalni simboli, iskoriste ih, potroše, iskompromitiraju i odbace. To bi čekalo i Gotovinu.
SRIJEDA, 20. Studenog
Žene u crnom moralnije su od svih političara
Ima u Srbiji spremnosti na dijalog i priznanje istine o ratu, ali ne tamo gdje je traže hrvatski političari. Na primjer, ima je u udruzi Žene u crnom koja je u Beogradu obilježila obljetnicu pada i stradanja Vukovara, a u pripoćenju podsjetila na ubijene i odvedene u srbijanske logore i na premale kazne na koje su srpski zločinci za zla u Vukovaru osuđeni u Beogradu i Haagu. Udruga ističe kako ni ove godine vlast nije udovoljila njezinu zahtjevu da se postave spomen-ploče u mjestima mučenja hrvatskih logoraša u Stajićevu i Begejcima. Nijedna srbijanska vladajuća politika, bila Tadićeva ili Nikolićeva, nikad neće imati tako moralan odnos prema agresiji na Hrvatsku, ali će u Sanaderu, Milanoviću, Josipoviću... uvijek naći kukavce spremne da pred istinom o ratu zatvore oči kako bi mogli “otvoriti novu stranicu prijateljstva”.
ČETVRTAK, 21. Studenog
Nogomet nije u srodstvu s ratnim pozdravom
Josip Šimunić pokličem “Za dom spremni!” s nekim je navijačima slavio pobjedu nad Islandom. Opću je radost poistovjetio sa zločincem Pavelićem, koji je tim pozdravom veličan, a u bolno ružnoj uspomeni ostao je i obiteljima pokojeg Šimunićeva suigrača srpske nacionalnosti. Osim toga, svi hrvatski reprezentativci, igrajući vani, mnogo su više za novac nego za dom spremni. To im ne treba uzimati za zlo, oni se za Hrvatsku srčano bore, ali su sudionici svjetskosti, planetarnosti nogometne igre i sudbine nogometaša što sa istrebljivačkim ratnim pozdravom nije ni u kakvu srodstvu.
PETAK, 22. Studenog
Dragocjeni saveznik s nevjerojatnim maskama
Nevjerojatne maske na se navlači Milorad Pupovac, pa je tako cijeli Sabor podignuo na noge da minutom šutnje oda počast žrtvama Vukovara. Istodbno taj Pupovac kao izdavač potpisuje list “Novosti” u čijem se zadnjem broju jedan autor u dugačkom tekstu izruguje tim žrtvama, jedan sugovornik u listu protivljenje ćirilici (koje je izrazilo više od 70 posto građana!) naziva ustaškim sindromom, za jednoga su kolumnista kardinal Bozanić i predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec ni manje ni više nego klerofašisti, i tako redom. Sami crnokošuljaši, rekao bi Milanović, kojemu je Pupovac trenutačno dragocjeni saveznik.
>> Zaokružit ću “za” da se usprotivim nasljednicima onih koji su gejeve i ubijali!
Prema podatcima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.[9] Prema drugim podatcima, uništeno je 180.000 domova, 25% hrvatskog gospodarstva te prouzročeno 27 milijarda $ materijalne štete.[18]