Miklenić: Novinari i urednici agenti su tajnih službi, kosovci i udbaši

FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI Sveučilišta u Zagrebu Osim hrvatskog, dalmatinskog, njemačkog ili židovskog identiteta, Beus je osamdesetih koketirao i sa srpskim, o čemu svjedoče njegovi nedavni sukobi s velikogoričkim medijima. Naime, u veljači 2006. Hrvatski list iz Zadra objavio je navodni popis suradnika nekadašnje Uprave državne bezbjednosti (Udb-e). Među mnoštvom imena našao se i stanoviti Goran Beus s kodnim nazivom “Odisej”. Tu vijest odmah su prenijeli velikogorički listovi, a lokalni HDZ-ov dužnosnik Ante Šimunović Beusa je na sjednicama gradskog poglavarstva optuživao za suradnju s tajnom službom nekadašnje Jugoslavije, navodeći čak ime osobe koja je Beusa navodno zavrbovala i točan period njegove suradnje s Udbom.

Ta bi epizoda iz Beusove biografije zbog manjka dokaza i sumnjive vjerodostojnosti navedenog popisa možda i bila zaboravljena, da u studenom 2007. mjesečni list Glasnik Turopolja nije objavio zanimljivu priču iz Beusovih srednjoškolskih dana. Po njoj, Beus se tijekom srednjoškolskog razdoblja u Splitu predstavljao kao Srbin, što je kulminiralo slučajem iz veljače 1984., kad je dvije učenice brodograđevinske škole u Splitu optužio za ”ustaštvo” i ”poticanje na klanje Srba”, a sve zbog prikaza opere “Nikola Šubić Zrinski” objavljenog u školskim novinama Brodograđevinac.

Naime, te godine je nakon dugog niza godina u HNK Split postavljena navedena opera, a dvije šesnaestogodišnje učenice napisale su prikaz u kojem su istaknule da je najveći pljesak publike izazvala arija “U boj, u boj” i čin ljubljenja hrvatske zastave. Dva mjeseca kasnije, u travnju 1984. Goran Beus, tada maturant i omladinski aktivist, u godišnjaku maturanata napisao je članak u kojem se obrušio na autorice teksta o operi Zrinski, nazivajući ih ustašama, a tom prilikom napao je i nastavnicu koja je bila urednica školskog lista. Zbog Beusovih optužbi, dvije učenice morale su promijeniti školu, a nastavnica je završila na bolovanju zbog živčanog sloma i pritisaka.

Bravo Mr. Miklenicu, to je dobro sto ste napisali a to je stara stvar. U Hrvatskoj vladaju UDBA KOS JUGO ORIJUNA i njihova dijeca koji su ubijali u Blajburgu a sad se nalaze u svim medijima i civilinim drustvima. Jedinaima. Jedina pozitivna stvar u Hrvatskoj je crkva sto im narocito smeta pa bi je htijeli PRIVATIZIRATI PRIVATIZIRATI. Poznam jedan slucaj di je jedan poznati spijun zbir htijo smijeti fratra i optuzio ga ali na srecu nije mu uspijelo. Ova emisija Gosp. Bilica vec im smeta cak se javio poznati HOSTAPER JAKOVCIC a znamo svi da je taj sve zivo razprodao po ISTRI. Tajne sluzbe bivse drzave stupile su u akciju da ga smijene a iza toga se krije Dr. Manolic, Boljkovac i ostali koji su poslije 1945 rijesavali ideoloski protivnika po hitnom postupku.

NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI Goran Beus se već dvadesetak godina vodi kao nesvršeni student politologije Da bi imali pokriće za cijelu priču, urednici i novinari Glasnika Turopolja u Splitu su pronašli dvije akterice slučaja, Marinu Protić, jednu od učenica i njihovu nastavnicu Slobodanku Matijević, koje su potvrdile cijeli slučaj. Jedna od njih, danas uspješna poslovna žena u Splitu, svoju je izjavu o slučaju ovjerila i kod javnog bilježnika. Ipak, iako im je Beus svojim optužbama nanio velike probleme tih godina, nekadašnje akterice su bez imalo mržnje zaključile da je to učinio vjerojatno da bi si osigurao ”bolje karakteristike za vojsku”, te da je bio pod utjecajem svog nastavnika Ognjena Ignjatovića, bivšeg glasnogovornika Milana Martića, vođe pobunjenih Srba u Hrvatskoj.

JEDNA OD ZNAČAJNIJIH AUTORSKIH KNJIGA Gorana Beusa Richembergha je slikovnica \'Životinjska olimpijada\'Od 1989., pa tijekom cijelog Domovinskog rata Beus je bio predsjednik Ferijalnog saveza Hrvatske, organizacije koja je povezivala nekoliko hrvatskih hostela, a iz biografije nije jasno gdje je boravio od 1989. do 1992., a politički protivnici optužuju ga da je period stvaranja hrvatske države proveo u Beogradu. U veljači 2008., kad je već postao saborski zastupnik, lokalni mediji u Velikoj Gorici otkrili su još jednu zanimljivost iz Beusove biografije: lažno predstavljanje. Naime, u stranačkim dokumentima HNS-a on je za sebe napisao da ima VSS, no provjerom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu utvrđeno je da to nije točno: Beus je studij politologije upisao 1985., no već dvadesetak godina ondje se vodi - kao apsolvent. Na službenim stranicama Hrvatskog sabora za Beusa pak piše “SSS suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama”.

KAD JE U HRVATSKOM LISTU objavljen navodni popis suradnika Udbe, na kojem se Beus navodi kao agent \'Odisej\', on se branio tvrdnjom da je to neki drugi Goran BeusIpak, u tužbama koje je podnio protiv Glasnika Turopolja i Radija Velike Gorice, Goran Beus priložio je zamorno opsežan životopis u kojem sebe navodi kao stručnjaka za ”mobilnost mladih”, ma što god to bilo, a spominje i da je ”oženjen i koautor dvojice sinova”. Biografija otkriva i popis njegovih dosadašnjih zaposlenja: Beus je osam mjeseci proveo radeći u Hrvatskoj glazbenoj mladeži, godinu dana je bio obrtnik, a 2003. u svom je stanu osnovao udrugu nejasne funkcije, Centar za mobilnost mladih, a sebe postavio za direktora. Da bi tužba imala tragikomične razmjere Beus Richembergh potrudio se i navodeći sve države koje je posjetio, te predložio niz svjedoka za koje nije jasno što bi trebali iskazati na sudu: kao pisac Miljenko Jergović, izvršni direktor Europapress holdinga Stipe Orešković, urednik Slobodne Bosne Senad Avdić te nekoliko aktivistica njemačko-austrijskih udruga i njegovih kolega iz HNS-a.

I dok je u svojoj lokalnoj sredini bitku za ugled i vjerodostojnost očito izgubio, Goran Beus Richembergh na dobrom je putu da s karikaturalnošću svog djelovanja upozna i širu hrvatsku javnost. Neutemeljene i neodmjerene izjave o slučaju Pukanić za to su pravi primjer. Zanimljivo je ipak da je početkom travnja, samo tri dana prije otvaranja slučaja Mirjane Pukanić, Beus na forumu službenih internetskih stranica Velike Gorice jednom od svojih političkih protivnika javno preporučio - odlazak u Vrapče i to bez uputnice. Ovjereni iskaz Beusove kolegice iz srednje škole U studenome 2007. velikogorički mediji objavili su veliku priču o Beusovim grijesima iz srednjoškolskih dana u Splitu. Godine 1984. Goran Beus obrušio se na 16-godišnje učenice brodograđevinske škole koje su napisale prikaz opere \"Nikola Šubić Zrinski\". U svom članku koji je bio odgovor na prikaz, Beus je učenice optužio za ustaštvo. Epilog slučaja bio je da su učenice izbačene iz škole odnosno prebačene u drugu školu, a nastavnica koja je uređivala

školski list završila je na bolovanju zbog živčanog sloma i političkih pritisaka koji su započeli Beusovim tekstom.

hehhhhehehe.....evo ih....evo je ekipa kopitasa,plagijata,falsifikatora.....kakoi cemo da nazovemo ove copy paste manijake.

Kao što je govorio Martin Luther King: »Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih.« Ako »pošteni« nešto znaju, moraju izaći iz toga kruga šutnje - i progovoriti.

Novinar Silvio Tabaković skreće pažnju na neobičnu činjenicu da \"većina hrvatskih medija, tiskanih i elektronskih nije posvetila nikakvu pažnju ovoj vijesti, premda većina njih pomno prati aktivnost tog udbaškog fosila\". Očito je iz ovoga da Udba bez ikakve dvojbe ima moć gotovo u potpunosti dozirati svoju nazočnost u hrvatskim medijima u stranom vlasništvu, što jasno govori i o odgovarajućem domaćem i stranom, nazovimo ga tako, paktu. Udba je tako stekla, da kažemo, dvostruku legitimnost: domaću – njeni pripadnici su \"demokratski\" izabrani nositelji i najviših državnih dužnosti, i stranu – Velikom svijetu, kako bi rekao Radovan Pavić, ne samo da ne smeta ovakva udbaška vlast u Hrvatskoj, već su neki njegovi bitni čimbenici tu vlast i uspostavili u ovoj zemlji.

Željko Kekić, bivši jugoslavenski špijun iskreno priznaje: „ Moji kolege udbaši i danas drmaju Hrvatskom. Oni su dobrovoljno radili kao suradnici političkih stranaka. Danas oni obnašaju dužnosti od načelnika općina, gradskih vijećnika, pa sve do zastupnika u Saboru i direktora javnih tvrtki. Oni i danas “drmaju” sustavom, jer su, u odnosu na “obične” političare koji dolaze iz naroda, u povlaštenijoj poziciji zbog informacija kojima barataju“.

Nadam se da bog ne cita te vase pi*******, bilo bi mu jako dosadno i bio bi tuzan, komentari su jako glupi. Bog ipak zna da su Hrvati pametniji od toga.

11.05.2011. u 19:25h Vladimir12-4 je napisao/la: Nadam se da bog ne cita te vase pi******* ----------------------------------------------------------- cita on i sve vidi ! Bog sve zna , sve umije , sve moze , sve je stvorio i uopce svemoguc je ali........... treba mu novaca , eura , dolara , kuna...daj sta das ! ...jedino mu pravljenje novaca nije bas islo...zato su ovi nasi popovi upregnuti da isprave tu jedinu boziju gresku...nedostatak....!

Ima li udbaša i među političarima? Popvima?

Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak izjavio je nedavno kako medije i dvadeset godina nakon pada komunizma u Hrvatskoj vode izdanci jugoslavenske komunističke omladinske štampe, djeca oficira JNA, Udbe i KOS-a i drugih komunističkih kadrova te da je njima demokracija ono što oni kažu da je demokracija. Nakon toga je dobio otkaz u tom dnevnom listu.

Kad Miklenić o tome govori, zna točno o čemu se radi. Jučer je na TV emisiji Bujica imenovao i jednog svećenika za kojeg se saznalo da je bio suradnik UDB-e. Ako je to u stanju izreći ne znam zašto bi izmišljao ove druge. Ne mogu vjerovati da dan danas ljudi misle da su to izmišljotine.

Nisu li baš ti prozvani autori ispisivali novinarske optužnice i kriminalizirali ne samo hrvatske generale koji su u haaškom pritvoru nego i hrvatske branitelje i prvoga hrvatskog predsjednika? Nisu li baš oni nabijali hrvatskom narodu kompleks genocidnosti i zločinaštva\", pita Ivan Miklenić, tvrdeći da \"mediji u Hrvatskoj nisu slobodni dokle god - da bi dobili plaćene reklame - moraju šutjeti da najmoćniji ljudi u zemlji ne moraju plaćati sve poreze i doprinose u državni proračun ili dok ti isti moćnici zlorabe namjenska novčana sredstva iz državnog proračuna ili dok ucjenjuju i \"gutaju\" tzv. sitne ribe koje bi im mogle biti konkurencija ili ugroziti njihove monopole\".

Misli li g. Miklenić na debelog Kuljiša?