Mesić tvrdi: Prekapanje grobnica sada vodi u predizbornu kampanju

Antifašizam staviti izvan zakona.

-za ovo su neki postali narodni heroji Do danas se ne zna za njihove grobove. Partizani, koji su nosili troroge titovke s petokrakom pri tome su pjevali: »Ova kapa sa tri roga, borit će se protiv Boga« I. Mostarski Gradac, Mostarski Gradac, 6. veljače 1945. (Strijeljani, tu ukopani, a 1971. ekshumirani i ukopani u širokobriješkoj bazilici): 1. fra Krešimir dr. Pandžić, (1892.), profesor na gimnaziji, bivši ravnatelj gimnazije i bivši provincijal; 2. fra Augustin Zubac (1890.), profesor fizike i matematike; 3. fra Roland Zlopaša (1912.), profesor fizike i matematike; 4. fra Zvonko Grubišić (1915.), kapelan u Mostarskom Gracu; 5. fra Rudo Jurić (1925.), bogoslov; 6. fra Kornelije Sušac (1925.), bogoslov. II. Široki Brijeg, 7. veljače 1945. (upucani samokresom, ubačeni u ratno sklonište u vrtu samostana, tu spaljeni i zatrpani. Ekshumirani 1971. i ukopani u širokobriješkoj bazilici): 7. fra Marko Barbarić – Lesko (1865.), bivši župnik; 8. fra Stanko Kraljević (1871.), bivši župnik i gvardijan; 9. fra Ivo Slišković (1877.), bivši župnik i gvardijan; 10. fra Krsto Kraljević (1895.), bivši profesor i župnik; 11. fra Arkanđeo Nuić (1896.), profesor klasika; 12. fra Dobroslav Šimović (1907.), profesor i meštar đaka; 13. fra Tadija Kožul (1909.), profesor klasika i odgajatelj u konviktu; 14. fra Borislav Pandžić (1910.), profesor i prefekt đaka; 15. fra Žarko Leventić (1919.), kapelan; 16. fra Viktor Kosir (1924.), bogoslov; 17. fra Stjepan Majić (1925.), bogoslov; 18. fra Ludovik Radoš (1925.), bogoslo. III. Široki Brijeg, 8. veljače 1945. odvedeni u smjeru Splita (zbog granatiranja samostana sklonili se s đacima, bogoslovima i narodom u fratarsku hidrocentralu, odatle uzeti svi koji su bili u habitu, odvedeni u smjeru Splita, te pobijeni – najvjerojatnije – u Zagvozdu. Istraživanje je u tijeku. Do danas im se za grobove ne zna.) 19. fra Andrija Jelčić (1904.), gvardijan: 20. fra Bonifacija Majić (1883.) dugogodišnji prefekt i graditelj konvikta i gimnazije, te profesor; 21. fra Rade Vukšić (1894.), ravnatelj gimnazije, profesor fizike i matematike; 22. fra Fabijan Paponja (1897.) ravnatelj konvikta i profesor povijesti i zemljopisa; 23. fra Leonardo Rupčić (1907.), profesor francuskog; 24. fra Miljenko Ivanković (1924.), bogoslov; 25. fra Melhior Prlić (1912.), stolar, časni brat; 26. fra Fabijan Kordić (1890.), vrtlar i sakristan, časni brat; 27. fra Mariofil Sivrić (1913.), vikar samostana, najvjerojatnije izdvojen iz ove skupine i odveden kasnije – 10. veljače 1945.). IV. Mostar, 14. veljače 1945. (Uhićeni u samostanu u Mostaru, odvedeni i najvjerojatnije svezani žicom ili ubijeni pa bačeni, ili živi bačeni u Neretvu. Do danas im se za grobove ne zna.) 28. fra Leo Petrović (1883.) provincijal; 29. fra Grgo Vasilj (1886.) gvardijan; 30. fra Jozo Bencun (1896.), bivši župnik; 31. fra Bernardin Smoljan (1884.) župnik na Humcu; 32. fra Kažimir Bebek (1901.) župnik u Pločama; 33. fra Rafo Prusina (1884.), bivši župnik; 34. fra Nenad Venancije Pehar (1910.) profesor na gimnaziji. V. Ljubuški (10. – 13. veljače 1945. pobijeni u ili oko Ljubuškog. Do danas im se za grobove ne zna.) 35. fra Julijan Kožul (1906.) župnik u Veljacima, ubijen 10. veljače; 36. fra Paško Martinac (1882.) župnik u mirovini, ubijen 10. veljače; 37. fra Martin Sopta (1891.) profesor filozofije, ubijen 11. ili 12. veljače; 38. fra Zdenko Zubac (1911.) župnik u Ružićima, ubijen 13. veljače; 39. fra Slobodan Lončar (1915.) ž. vikar u Drinovcima, ubijen 13. veljače. VI. Vrgorac, 28. siječnja 1945. (Ubijen, tu ukopan. Do danas mu se za grob ne zna.) 40. fra Maksimilijan Jurčić (1913.), ž. vikar na Humcu i 2. meštar novaka. VII. Čapljina, 1. veljače 1945. (Odveden od župnog stana i ubijen. Do danas mu se za grob ne zna.) 41. fra Petar Sesar (1895.), župnik u Čapljini. VIII. Međugorje, 30. listopada 1944. (Smaknut ručnom bombom u župnom stanu. Ukopan na groblju Kovačica.) 42. fra Križan Galić (1870.), župnik u mirovini. IX. Čitluk, 6. i 9. veljače 1945. strijeljani i ukopani u groblju Podadvor u Čitluku. 43. fra Filip Gašpar (1893.), župnik u Gradnićima, ubijen 6. veljače 1945.; 44. fra Ćiril Ivanković (1877.), župnik i gvardijan u mirovini, ubijen 6. veljače 1945.; 45. fra Jakov Križić (1893.), župnik u Čitluku, ubijen 9. veljače 1945. X. Izbično, 11. veljače 1945. (Odvedeni od oltara i ubijeni na nepoznatom mjestu. Do danas im se za grobove ne zna.) 46. fra Marko Dragićević (1902.), profesor klasika; 47. fra Nevinko Mandić (1908.), vjeroučitelj u Mostaru; 48. fra Bono Andačić (1903.), krojač, časni brat. XI. Kočerin, 20. svibnja 1945. (Krvoločno smaknuti u župnom uredu. Ukopani u mjesnom groblju.) 49. fra Valentin Zovko (1889.), župnik u Kočerinu; 50. fra Andrija Topić (1919.), ž. vikar. XII. Rilić – Kupres, 24. svibnja 1942. (Od četnika ubijen i njegov brat Marijan, muž bake Penavuše – Sofija Naletilić Penavuša – i Matiša Penavić, brijač na Lištici. Do danas mu grob nepoznat.) 51. fra Stjepan Naletilić (1906.), župnik u Kongori. XIII. Velika Gorica, 3. svibnja 1945. (?) (Na Križnom putu. Grob mu nepoznat.) 52. fra Bono Jelavić (1898.), župnik u Vitini. XIV. Zagreb, 27. svibnja 1945. (Nakon što se predao partizanskim vlastima kao član ministarstva Bogoštovlja partizani su ga objesili. Grob mu je do danas nepoznat.) 53. fra Radoslav Glavaš (1909.), načelnik ministarstva bogoštovlja u Zagrebu. XV. Krapina, 4. na 5. lipnja 1945. (Pobijeni u Maceljskoj šumi na lokalitetu Lepa Bukva, ekshumirani 1992. Kosti nestručno obrađene, bile sve do 2005. na Šalati na patologiji, pa vraćene i ukopane u temelje novoosnovane crkve Muke Isusove. Ukopani, dakle, u zajedničku grobnicu 22. listopada 2005.) 54. fra Metoda Puljić (1912.), župnik u Izbičnu; 55. fra Darinko Mikulić (1919.), mladomisnik; 56. fra Julijan Petrović (1923), bogoslov. XVI. Pobijeni na Bleiburgu i Križnom putu uglavnom u drugoj polovici mjeseca svibnja ili čak kasnije 1945. 57. fra Bruno Adamčik (1908.), profesor na gimnaziji; 58. fra Anđelko Nuić (1908.), pomoćnik; 59. fra Branko Šušak (1912.), župnik u Blizancima; 60. fra Jenko Vasilj (1914.), vjeroučitelj u Konjicu; 61. fra Emil Stipić (1912.), župnik u Gorancima; 62. fra Dane Čolak (1916.), ž. vikar u Drinovcima; 63. fra Tihomir Zubac (1918.), ž. vikar u Grudama; 64. fra Lujo Milićević (1919.), mladomisnik; 65. fra Svetislav Markotić (1921.), mladomisnik; 66. fra Ante Majić (1922.), bogoslov.

Ma nace on vremena za tebe...ma tko ramba moze odbiti , pobogu covece, pa braca ste

Ustascici mali, sindrom staklenog zvona vam je shebo percepciju pa vise ne znate gdje vam je glava, a gdje gujica. Ahahahahah!!!!!!!!!

Kolumne Zvonimir Hodak Industrija ubijanja ili Manolićevo \'čišćenje terena od neprijatelja režima\' S OVE STRANE REŠETAKA Industrija ubijanja ili Manolićevo \'čišćenje terena od neprijatelja režima\' Mesić je konsterniran tvrdnjama da su komunisti počinili bilo kakve zločine. Za njega je to to bio narodnooslobodilački rat, a komunisti su samo asistirali dočim su ubijeni bili samo banditi, naoružani mitraljezima i puškama. Prema njemu je valjda kod svakog ubijenog svećenika i časne sestre, a valjda i kod žena i djece nađen bar po jedan puškomitraljez. ________________________________________ Pišu naše novine kako su se hrvatski akademici vrlo oštro postavili prema aktualnoj gospodarskoj situaciji. Nude svoje recepte kako izaći iz nastale krize. Da bi pokazali kako ozbiljno misle organizirali su čak i okrugli stol o gospodarskim perspektivama Hrvatske, a kao glavnog gosta pozvali su i uglednog i uspješnog gospodarstvenika Stipu Mesića. On je napravio “velike stvari” u našem gospodarstvu samo se ja, uz sav misaoni napor, ne mogu sjetiti niti jedne jedine. Možda akademici vjeruju kako je on uspješan gospodarstvenik zato jer Hrvatsku i danas, kad više nije Predsjednik RH, dnevno košta 1.800 kuna što je u prošloj godini potrošio 800.000 kn, a adaptacija njegove rezidencije koštala je sve nas porezne obveznike preko 1.500.000 kn. Ako je suditi po ovim troškovima, onda je on uspješniji gospodarstvenik čak i od njegovog prijatelja Hrvoja Petrača. Kako je po nekim izračunima, šarajući po svijetu deset godina, potrošio vise od 100 milijuna kuna, a sve je to navodno radio – kako je u nedjelju izjavio na RTL – kako bi našim gospodarstvenicima otvorio vrata u svijet. Izgleda da su ga u stopu slijedili neki drugi koji su odmah svaka otvorena vrata zatvorili. Bože, trošiti tolike milijune samo za otvaranje i zatvaranje vrata stranih zemalja! Svaka čast hrvatskom biračkom korpusu koji je takvu sposobnu osobu dva puta izabirao za predstavnika zemlje mada su njegovi rezultati šetnji po svijetu vrlo mršavi!

...bi je čist kao što sam i ja čist...reče....i nestade!!! ahahaha hahaha

i hart, vjeruj mi, da oni za koje bi stavila ruku u vatru koji puta nisu vrijedni toga.

Da smo na vrijeme prekopali grobnice i krivce za zlocine nad Hrvatima osudili, nikada Mesic ne bi bio predsjednik a ni Josipovic ne bi vidio Pantovcaka. Lijep pozdrav.

hebote što ga narod voli, stvarno najomiljeniji političar!

Mesicu i ti ces dodi na red.

Čekamo da se javi i onaj iz Stuttgart,Hrvatska.

imalkogod Otkad su to komunjare postali hrvati?

Jadni ste komunisti.

Meni je samo likvidacija likvidacija. Bilo to planski ili stihijski, za zrtvu i njihove najmilije je to totalno svejedno. I jedno i drugo su strasni civilizacijski zlocini koji bi trebali biti osudeni, a njihovi protagonisti sudeni. Nacisticki su osudeni, procesuiranii i kaznjeni. Osudeni su i povijesno, pa mi nisu uopce bitni. Bitni su mi komunisticki. Nikad nitko nije osuden za ubojstvo 11 miliona ukrajinaca. Nikad nitko nije osuden za deportacije i likvidiranje cijelih naroda sa Kavkaza. Za likvidacije Poljaka u Katinskoj sumi... Za silovanje izmedu 4,5 i 6 miliona Poljakinja, Njemica, Madarica, Srpkinja i ostalih koje je pocinila CA... Nikad nitko nije osuden za likvidaciju cijelih obitelji, cijelih sela dalmatinske zagore. Nikad nitko nije osuden za pomor Hrvata, za likvidacije emigranata koji su cuvali svjedocanstva o tim zlocinima. I sto je najbitnije, ideologija koja ima na svojim rukama krv oko 100 miliona ljudi koji su pogubljeni diljem svijeta, ideologija koja je pravdala silovanja rijecima \"pa moraju se vojnici malo zabavit\", ideologija koja je unistavala sudibine, zatvarala ljude u gulage i gole otoke, ideologija koja je izmislila termine \"oduzimanje imovine\" i \"oduzimanje gradanske casti pocinitelju i njegovoj obitelji\" nikad nije osudena u nacelu. Komunizam je najvece nekaznjeno zlo u povijesti covjecanstva. Kad zbog velicanja likvidacije Hrvata na Blajburgu budete zavrsavali sa kaznenim prijavama,, kao oni koji velicaju Ausvic, onda cemo biti civilizirano drustvo spremno za buducnost. Sve dok ne snosite posljedice, mi smo obicna zabokrecina u kojoj se slavi zlocin. Dakle, nije problem u mom odnosu prema zlocinu, nego u vasem. Ja nisam slijep niti slijedim ideologiju u kojoj su moji protiv vasih. Ne, ne, ja slijedim jednostavnu civilizacijsku tekovinu u kojoj je moj onaj posteni ustasa i partizan koji pocesto nije ni znao za sta se bori, a protivnik onaj krvolok koji je ubijao i zlostavljao zbog svoje patologije ili zgob potrebe da se dokopa necije imovine ili zene. Moja strana je jasna, ja sam za civilizacijski doseg u kojem je ubojstvo i slivanje zlocin. A gdje ste vi? Na kojoj ste vi strani? Nije li vama ideologija opravdanje za zlocin? I nije li moguce, sasvim lako moguce da ste spremni poradi te ideologije i sami zaklati nekog (sto Adler otvoreno prica)? Ne znam za vas, ja nisam sposoban poradi nikog zaklati nikog, niti poradi bilo kakvog vjerovanja ubiti covjeka. Osim ako taj isti ne ugrozi mene i moje najmilije. Jel shvacate vi sta vi pisete? Jel shvacate vi koliko su to strasne stvari. Jeste ikad vidjeli covjeka koji moli za milost na koljenima vezan zicom u iscekivanju egzekucije? Barem na filmu? Ne znam za vas, meni to uvijek proizvede tuzne emocije. I ponavljam, da ja opravdavam takve stvari, ja bih se sramio.

svatevid zbog ovoga, ti se pjeniš, a ovo nema nikakva opravdanja, ni današnja kriza ni pojedini komunisti, cijeli sustav je bi ZLOČINAČKI Ubijeno 66 fratara prije 66 godina Obilježena je 66. obljetnica ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca svetom misom zadušnicom uu Širokom Brijegu u ponedjeljak, 7. veljače 2011. Svetu misu zadušnicu predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar sa 66 svećenika, na kojoj su sudjelovali i postulanti, novaci, časne sestre te brojni puk. U ponedjeljak, 14. veljače 2011. u crkvi sv. Petra i Pavla u 18 sati slavit će se sveta misa u spomen na pobijene fratre u Mostaru 1945. te za stradale vjernike Mostara i okolice koji su pali kao žrtve u II. svjetskom ratu, poraću i u Domovinskom ratu! U srijedu, 14. veljače 1945. partizani su ušli u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru oko 14 sati. Oficiri Ozne su došli u samostan oko 18 sati te prozvali između nazočnih fratara: provincijala dr. fra Leona Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu, fra Bernardina Smoljana, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara. Svezali su ih žicom, mučki ubili i ubacili u Neretvu, negdje između Starog mosta i Čekrka. Između ostalog, fra Leon Petrović je prvi hercegovački franjevac koji je postigao doktorat iz znanosti! Fra Grgo Vasilj bijaše veliki “Samaritanac”. Fra Jozo Bencun je svojim pozivom bio potpuno odan Bogu. Fra Rafo bijaše posebno uzor vojnicima, obnašajući službu vojnog kapelana. Fra Bernardin je sa župljanima župe Međugorje podigao visoki betonski križ na brdu Križevac 1933. Fra Kažimir bijaše borac za Božju istinu i ljudska prava. Najmlađi smrtno stradali fratar tog kobnog dana bio je pjesnik fra Nenad Pehar, koji se odlikovao iznimnom dobrotom. Tijela im nikada nisu pronađena. Provincijal je u propovijedi u Širokom Brijegu istaknuo: - I ovo naše okupljanje izraz je dubokog poštovanja i zahvalnosti pred onima koji su nesebičnim i neustrašivim življenjem zapaljenu baklju milosti Božje predali nama u ruke. Zahvaljujući njihovu svjedočanstvu hrabrosti i vjere, dobro znam odakle dolazim, ali s puno nade i strepnje htio bih znati kamo ja i moj narod danas idemo.

Nase ne daju bas krv bilo kome...ali vase daju i vise od toga

partizani su jugoslavenska vojska, nikad nisu bili za Hrvatsku

zeljkobosnjagovno pocni ti ljepo nabrajati zrtve od doba rimljana pa nadalje, jer zlocin je zlocin

Pa sto cekas,rambicu, ionako jama ceka na tebe

Priča se da Burduš ne jede svinjetinu, ali ne zbog religioznih razloga nego zato što je kanibalizam kažnjivo djelo.