Mesić: Brijunski transkript Haagu nisam dostavio ja, nego Karamarko

zeljkonl je napisao/la: crni,jesam i hvala ti sto si kupio,sad si oplemenjen...Ja sam u Holandiji,i radim i komentarisem a ti? Ja u krajini, isto radim i komentiram, btw. nisam ništa kupio hvala ali od fashista ništa ne kupujem.

Bivši predsjedniče, sada će gospođa Kosor u razgovoru s Karamarkom, utvrditi sve činjenice i pobiti tvoj iskaz. Nema ti spasa. Ostaješ bez neuredovnog ureda.

Pozdrav svima iz Bosne,nikad vise necete imati presjednika drzave kao sto je bio Stipe Mesic toliko od mene....

14:15h uDbaŠ... ma taj je ostao kratak za 200 000 kuna od pravDE.Inače kapitalistima nije važno tko je na vlasti da li antihrvatski pročetnički HDZ ili yugoslavensko srbski KPSDP.Financiraju oni i \"lijevo i desno\" .

Bez obzira ko je poslao dokaze u Hag treba ga dobro nagraditi jer je dokazao da nema kolektivne krivnje da svi hrvati nisu zlocinci i ratni profiteri a pojedinci kojima je dokazana krivnja neka sada i snose posljedice.Treba sve ratne profitere u zatvor a imovinu podjeliti sirotinji.Prije rata su bili bez icega a odjednom imaju firme mercedese vile i milione eura neka dokazu gdje se to tako lako moze na posten nacin obogatiti.

točka 65. iz onog .pdf

\"Nema nikakve sumnje, piše Mesić, da je državni vrh znao za hrvatske zločine koji su se događali tijekom Domovinskog rata, pa tako navodi kako je bio nazočan kada je jedan bivši ministar referirao Tuđmanu da se “srpska sela u zapadnoj Slavoniji pale u tri smjene”.\" Svašta će taj pričati da sebe opere, oprobani recept koji dotični koristi još od Deklaracije o hrvatskom jeziku. Tada je vjerojatno Tuđman govorio \"da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi* na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (...) Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.»\" Pa predsjednik SFRJ, pa 90tih ustaša, pa prvo nije ni bio u hagu, pa je, pa postaje najveći antifašist, doživotni hrvatski bivši predsjednik za masne pare. Ma nema taj obraza, ni ideala, njemu je svet jedino bodljikavi odraz u ogledalu. Dokad?!

. . ...Predsjednik Tudman je na Drugom opcem saboru HDZ-a, održanom 16. i 17. listopada 1993., cetrdesetak dana prije razgovora ciji je transkript objavljen u Feralu, rekao da o padu Bosanskog Broda još ima otvorenih pitanja te da tek treba vidjeti tko je kumovao povlacenju: “Ispalo je da sam ja naredio povlacenje, a ja sam naredio da se ostane i da se brani.“ Jednom drugom prigodom, na konferenciji za novinare nakon okoncanja pregovora u Daytonu, Tudman je rekao kako je doslovce naredio: “Bosanski Brod ne smije se ni po koju cijenu napustiti.“ Je li nakon njegove izjave da tek treba vidjeti tko je kumovao povlacenju hrvatskih snaga provedene neka istraga i, ako jest, kakvi su njeni rezultati, javnosti nije bilo poznato sve do danas kad Nacional objavljuje izvješce o padu Bosanske Posavine. U vojnom smislu, Bosanska Posavina mogla se obraniti. No još 1991. godine bilo je indikacija da nece biti dopušteno vojno aktivnije djelovati na tom podrucju zbog politickih planova. Umirovljeni general Karl Gorinšek, koji je u vrijeme pada Bosanske Posavine zapovijedao obranom Slavonije, dao je prije nekoliko godina izjavu o padu Bosanske Posavine. Gorinšek je tada rekao da iz vlastita iskustva zna da hrvatsko vodstvo nije pokazalo nikakav interes za obranu Posavine. Prisjecao se da su mu stalno stizale zapovijedi da se ništa ne poduzima u vezi s obranom tog podrucja te da zastupala teza kako Posavljaci sami moraju shvatiti da se moraju iseliti u Hrvatsku, odnosno u Baranju, Kordun i Banovinu. General Gorinšek je napomenuo i kako su 1992. iz Slavonskog Broda u Posavinu poslana dva vojna bataljuna, no oni su za 24 sata bili povuceni. Sve to, kaže, frustriralo je vojne zapovjednike, jer su bili izloženi pritisku ljudi iz Posavine da se sve riješi oružjem, a s druge strane, svaka takva inicijativa je sprecavana iz Zagreba. U Posavini su se ljudi samoorganizirali i formirano je nekoliko brigada, tvrdio je Gorinšek: “Mi u Slavoniji bili smo u intenzivnom kontaktu s njima, jer su oni stalno tražili pomoc u ljudstvu i oružju. Bilo je ocito da ce Bosanska Posavina pasti ako im ne pomognemo. No unatoc našim nastojanjima pokazalo se da radimo racun bez krcmara, jer su Tudman i Šušak imali drukcije planove.“ Gorinšek, napominjuci kako je njihov cilj ocito bio etnicki cist teritorij, zbog cega je Bosanska Posavina morala biti žrtvovana. Nacional je pokušao razgovarati s nekim clanovima Vijeca narodne obrane koji su bili obaviješteni o izvješcu o Bosanskoj Posavini, ali uglavnom svi oni pate od amnezije ili su obecali kako ce se javiti naknadno, ali to nisu ucinili. Prema Daytonskom sporazumu najveci dio Bosanske Posavine pripao je srpskom entitetu, a u sastavu Federacije BiH ostale su opcine Orašje, koja se jedina tijekom rata uspjela obraniti, te Odžak, opcina koju su 1992. srpske snage uspjele zauzeti, ali su je, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, prepustile Federaciji. Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Derventa i Modrica pripali su Republici Srpskoj, a na podrucju predratne opcine Brcko formiran je distrikt pod izravnom upravom središnjih državnih institucija. Neki od sudionika u pregovorima poslije su tvrdili da su takvo “rješenje“ za Bosansku Posavinu Tudman i Miloševic dogovorili i prije pregovora u Daytonu. Uspostavom takva stanja u Bosanskoj Posavini zadovoljni su mogli biti samo srpski predstavnici, koji su tako dobili koridor izmedu istocnog i zapadnog dijela Republike Srpske, i koordinator daytonskih pregovora Richard Hoolbroke. Krešimir Zubak, koji je u to vrijeme bio predsjednik Federacije BiH, prijetio je da ce napustiti pregovore ako Posavina pripadne Srbima, potom je, kad se to ipak dogodilo, odbio potpisati sporazum. Zubakovu najavu da ce napusti pregovore u slucaju nepovoljnog ishoda oko Bosanske Posavine Richard Holbrooke spominje u svojoj knjizi “To End the War“. “Moj prvi instinkt bio je da ga pustim da ode. Zubak nije donosio ništa osim nevolja u Daytonu“, zapisao je Holbrooke. O nevoljama s kojima su se i prije Daytona, a osobito nakon njega, tj. nakon spoznaje da su njihovi domovi ostali u RS, suocavali Hrvati i Bošnjaci protjerani iz Bosanske Posavine, u Daytonu je malo tko vodio racuna. .

. . ....Buduci da je Iko Stanic bio osobni prijatelj s ministrom obrane Gojkom Šuškom, ovakvo stajalište u izvješcu izravno tereti ministra obrane Gojka Šuška za probleme u Posavini. To se razabire iz još nekih navoda izvješca: “...struje u politickim rukovodstvima Bosanskog Broda, medusobni sukobi i optuživanja rezultiraju nepovjerenjem u rukovodstva, pojava glasina medu borcima 101. brigade HV-a da su celnici Slavonskog Broda ‘prodali’ Bosanski Brod unosi sumnju medu borce i zapovjednike da su prevareni i izdani. Takovu vijest prenosi na 101. brigadu Ivan Brizic pripadnik 101. br. HVO-a desetak dana prije pada Bosanskog Broda, a kasnije i na sam dan pada 7.10.. što je moglo izazvati teške sukobe i krvoprolice. Pokušaj saslušavanja imenovanog i otkrivanja pravih razloga takvog njegova djelovanja sprjecava ministar obrane osobnom intervencijom oko 40 minuta nakon njegova hapšenja“, stoji medu ostalim u izvješcu. Teško je objasniti da ministar obrane jedne države ne dopušta saslušanje obicnog vojnika, ako za to nema osobni interes. O tome govore i izjave nekih svjedoka na ispitivanju. Na pitanje generala Cermaka upuceno Jozi Meteru, tadašnjem predsjedniku Kriznog štaba Slavonski Brod u vezi s Ivanom Brizicem, koji je širio dezinformacije pred vojnicima kako je Bosansku Posavinu prodala vlast iz Slavonskog Broda, ovaj je odgovorio: “To je prica koja ima svoju pozadinu i koju mi želimo rasvijetliti do kraja, jer Brizic je intelektualac, koji je završio Veterinarski fakultet i ne može se dogoditi takvom covjeku da jednu optužbu, jednu strašnu optužbu, da je celništvo Slavonskog Broda u Dragalicu razgovaralo s pukovnikom Vojske RS-a Lisicom o predaji i prodaji Bosanskog Broda. Ne može se tek tako prijeci preko toga, i smatram da to nije njegova izmišljotina, nego da on radi ocito u odredenoj grupi… iz naše tajne službe SZUP-a doznali smo da prica nije krenula poslije pada Bosanskog Broda nego deset dana prije i da se sustavno širila medu vojskom… u onom trenutku kad ga je vojna policija privela, da se istraži otkud mu takve informacije, došla je naredba Vojne policije iz Zagreba da ga se pusti, nije prošlo ni 45 minuta. I nakon što smo mi pozvali Vojnu policiju u Zagreb i tražili odgovor na pitanje tko je zapovjedio da ga se pusti, receno nam je, ministar obrane Gojko Šušak… ministar obrane nikad nije bio u Slavonskom Brodu... bio je jednom, i to zbog Ike Stanica, a ne Brodana“, rekao je komisiji Jozo Meter. Na vojni poraz u Bosanskoj Posavini znatno su utjecali odnosi medu politickim celnicima i politickim strukturama, koji su u praksi krojili i vojnu politiku, stoji u izvješcu komisije i nastavlja: “Od provedenih višestranackih izbora u BiH pa do danas stalno je dolazilo do raznih smjenjivanja, sukoba i konfrontacija izmedu pojedinaca, grupa i klanova (Kljajic, Bilic i Lepan na jednoj i Iko Stanic, Brizic, Culjak i Pohara na drugoj strani). Jedni druge optuživali su za pljacku, šverc i bogacenje, a u stvari radilo se o borbi za vlast izmedu domace i hercegovacke struje.“ .

Kamo cemo je ustvari savo strbac

Kamo cemo...što ima nova na kosovu, ima li neka junačka bitka..

. . . ...........SLOBODAN MILOŠEVIC i Franjo Tudman su mi osobno potvrdili da su na sastanku u Karadordevu u ožujku 1991. dogovorili podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske, izjavio je u cetvrtak Ante Markovic kao svjedok optužbe na sudenju Miloševicu pred Haškim sudom (ICTY). . \"Imao sam informaciju o tome o cemu se razgovaralo u Karadordevu. Miloševic i Tudman dogovorili su da izvrše podjelu BiH izmedu Srbije i Hrvatske a dogovorili su moju smjenu jer sam im smetao\", rekao je Markovic, posljednji predsjednik vlade bivše SFRJ. Rekao je da se nakon toga sastao s Miloševicem, tada predsjednikom Srbije, u Beogradu i pokojnim hrvatskim predsjednikom Tudmanom u Zagrebu, i da im je otvoreno kazao da zna za njihov dogovor. \"Jedan i drugi su mi potvrdili da su se dogovorili oko podjele BiH. Miloševic je priznao odmah dok je Tudmanu trebalo nešto više vremena\", rekao je Markovic odgovarajuci na pitanja glavnog tužitelja Geoffreya Nicea. I pokojni hrvatski predsjednik i optuženi Miloševic, po njegovim su rijecima smatrali da je BiH umjetna tvorevina a Bošnjaci izmišljena nacija jer se po Tudmanu radilo o \"islamiziranim katolicima\" a po Miloševicu \"islamiziranim pravoslavcima\". Takoder su smatrali da podjela BiH nece izazvati rat, jer su u toj zemlji u vecini Srbi i Hrvati a za Bošnjake su predvidjeli enklavu. Ocekivali su podršku Europe jer ona ne želi muslimansku državu, a Tudman mu je rekao da ce se povijest ponoviti i \"Bosna šaptom pasti\", rekao je svjedok. Markovic je rekao da je obojicu celnika upozorio kako ce to dovesti do rata, žrtava, izbjeglica i \"palestinizacije\" BiH i da ce biti \"krvi do koljena\" te najavio da ce se boriti protiv toga. Sa svojim je saznanjima nešto kasnije upoznao i pokojnog bošnjackog celnika Aliju Izetbegovica, koji mu je stavio na raspolaganje snimke presretnutih razgovora Miloševica i Radovana Karadžica o naoružavanju bosanskih Srba preko JNA, u okviru tzv. plana RAM. Markovic je te cinjenice iznio na vladi ali je slovenski admiral Stane Brovet tvrdio da JNA nema ništa s tim, rekao je. U sudnici je emitirana jedna od tih snimaka na kojima je svjedok prepoznao glasove Miloševica i Karadžica. Miloševic u lipnju 91. nareduje Karadžicu da \"mobilizira banjalucku grupaciju\" i krene na Kupres, te se javi generalu JNA Uzelcu za oružje i helikoptere. Ante Markovic, koji je bio predsjednik vlade SFRJ od ožujka 1989. do ostavke u prosincu 1991., rekao je da u haškoj sudnici po prvi put nakon 12 godina iznosi svoja stajališta o tim zbivanjima. Govorio je o formiranju svoje vlade, programu stabilizacije i ekonomskih i politickih reformi koje su vodile uvodenju višestranackog sustava. Objasnio je protivljenje Miloševica i Srbije tim reformama koje su brzo dale uspjeha, inflacija je svedena na nulu, devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara, vanjski dug je smanjen s 21 na 12 milijardi dolara. Miloševic je konstantno opstruirao vladu i reforme, rekao je Markovic, navodeci primjer masovnog povecanja placa u Srbiji, upada Narodne banke Srbije u platni sustav kada je \"opljackano\" 2,5 milijarde dolara. Markovic je govorio i o sudbini Ivana Stambolica, koji je nestao 1999. nakon što je njemu u telefonskom razgovoru rekao da se mora politicki reaktivirati nakon bombardiranja NATO-a. Markovic nastavlja svjedociti na sudenju Miloševicu. .

Rambljo, reci nam kako si pevao..srbija je triput ratovala i opet...

Zeljkonl, jes prodo bubreg il dio jetre da si kupi pc.

Lik pod nickom lschmidt vam je onaj posrbica Flauder, Stanimirovićev tajnik, jel tako ISCHMIDTE

. RAT je bio ZLOCINACKI sa svih strana i to je i budali JASNO. Danas je samo vazno da pravi ljudi odgovaraju za svoja nedjela a ne da se krije pa opet ko u RATU nahebu ni krivi ni duzni... ____Svako ko OCINKARI zlocin treba biti NAGRADJEN........!

Ajmo rvatine, što ćete sad na ovo reć. Koga ćete sad sačekivati, vješati, ubijati, zatvarati, vješati, kamenovati, suditi za izdaju, Mesića ili Jarnjaka,Miroslava i Karamarka....he..he

Počeo je rat obavještajnog podzemlja. Mesić ima dobre instruktore u svojim bivšim savjetnicima. Ali dečki i Mesiću ovo vam narod ne pije. Ovo bi bilo smiješno da nije jadno! Ali ne treba se čuditi ovom partizanu i izdajniku.

Šta je VELEIZDAJNIČE, sad nisi ti, netko drugi je, jel? To možeš prodati likovima poput Kajina ili Anđelinovićke

. . .:::::::::::::::::Kako se trgovalo Posavskim koridorom Kako je nastao Posavski koridor? To pitanje je odraz nedavne izjave odlazeceg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesica da bi trebalo vojno intervenirati na presijecanju Posavskog koridora u slucaju raspisivanja referenduma o odcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. U memoarima “Balkanska odiseja” nekadasnji medunarodni posrednik za ratno podrucje bivse Jugoslavije britanski diplomat David Owen, oslanjajuci se na Wence-Owenow plan o stvaranju deset provincija u BiH, svjedoci o svojem angazmanu na uspostavi Posavskog koridora izvjescujuci kako je o toj zamisli najprije razgovarao s bivsim francuskim predsjednikom Francoisom Mitterrandom. Tudjman prihvatio “Kod predsjednika Mitterranda 14. sijecnja (1993.) pokrenuo sam osjetljivu mogucnost koju smo razmotrili, a odnosila se na nastojanje da se postigne strateski dogovor kojim bi se Srbima dao kopneni koridor kroz pokrajinu 3 (Posavina), gdje su Hrvati prije rata bili u vecini, u zamjenu za to da bi Hrvati trebali dobiti stvarni nadzor nad svojom granicom spajanjem granice s pokrajinom 10 (Mostar) u Livnu”, navodi Owen u “Balkanskoj odiseji”. Owen objasnjava kako su on i americki kolega iz medunarodnog posrednickog dvojca Cyruc Vance predstavili tu zamisao Franji Tudjmanu i Aliji Izetbegovicu. “Ustanovili smo da bi Tudjman prihvatio 20 kilometara sirok koridor kroz Posavinu, u zamjenu za slican koridor izmedu Livna i Bihaca. No, Izetbegovic je to glatko odbio. Zajamceni \'prolaz\' bilo je sve sto je bio spreman prihvatiti kao sjeverni koridor”, istice Owen. On dodaje kako je o toj Izetbegovicevoj reakciji pismom izvijestio Mitterrranda. “Malo je vjerojatno da ce Izetbegovic povuci svoj zahtjev da se Muslimanima dodijeli Brcko na rijeci Savi, koje je, istini za volju, imalo prije rata muslimansku vecinu”, izvjescuje Owen u pismu Mitterandu pocetkom 1993. godine. Vraceno Orasje Tvorac Daytonskog sporazuma Richard Holbrooke u svojim memoarima “Zavrsiti rat” objasnjava situaciju za vrijeme daytonskih pregovora u kojoj je postignuto “rjesenje” i za Bosansku Posavinu, cime su, po Holbrookeu, spaseni daytonski pregovori od propasti. “Milosevic je konacno pristao da Federaciji vrati komad posavskog dzepa u kojem je bilo Orasje, grad koji je bio popriste etnickog ciscenja Hrvata pocetkom rata, i Šamac koji je lezao na Savi. Doslo je do zastoja oko tocne granice Šamca......na mapi sam povukao crtu koja je isla sredinom Save, pravo na medunarodnu granicu i ona je zaobilazila granicu grada”, navodi Holbrooke. Dnevni List . .