Na putu od Bosanke prema azilu, u mladoj borovoj šumi, ostavljen je Mauro. Stajao je pognute glave, zavezan lancem za stablo. Bio je nevidljiv svima koji su prolazili, sve dok ga nisu ugledali volonteri Društva za zaštitu životinja Dubrovnik.
– Ako ste mislili da je ovo slika iz neke necivilizirane zemlje gdje ljude poprijeko gledamo osuđujući njihovu bezdušnost i okrutnost, u krivu ste. Ovo se događa u gradu kulture, svjetski poznatom turističkom Dubrovniku. Ovo je stvarnost koju nećete doživjeti na Stradunu, ni u uvali Lapad, jer ta stvarnost nama pripada. Tu ružnu stvarnost volonteri mijenjaju prije nego što se Grad probudi. Ta stvarnost pripada Žarkovici! Mogu zatvoriti oči gradonačelnik, načelnici, inspektori i komunalci, i svi oni u svilenim kravatama koji su pohodili Grad, ali ostaje istina koja se ponavlja i ne može se sakriti – napisala je Sandra Sambrailo, voditeljica utočišta za napuštene životinje na Žarkovici.
Dodala je i kako je lanac zauvijek nestao s Maurova vrata, zamijenila ga je ogrlica, a obećali su mu i svu ljubav ovog svijeta. A kako je živio nije teško pogoditi. Dovoljno mu je bilo samo malo slobode da se rastegne na kućici i opusti na suncu. Bez obzira na to što je među nepoznatim ljudima i psima, Mauro se vrlo brzo nasmiješio.
I dok Grad prošle godine nije imao nikakvih troškova za zbrinjavanje napuštenih pasa, jer niti jedan nije zbrinut u skloništu s kojim ima potpisan ugovor, volonteri su s ulica Grada sklonili 98 pasa. I ove godine ništa se nije promijenilo. Životinje se ostavljaju u blizini azila, daleko od pogleda gradskih čelnika koji kažu kako u njihovom Gradu napuštenih životinja – nema. Mauro je još jedan pas koji dokazuje da to nije tako.
Ti necovjek zelim da i tebe tvoja djeca ako ih imas vezu za stablo i to u nekoj dubokoj sumi.Koliko hladnoce imas u tvojem kamenom srcu???.