Kad mu je bilo 12 godina, zbog nepoznate bolesti u vrlo kratkom periodu Martin Pistorius završio je invalidskim kolicima. Progresivno propadanje mišića dovelo je i do gubitka mogućnosti govora. U institucijama je proveo 14 godina. Uz pomoć računala 2001. naučio je komunicirati, sprijateljio se s mnogima i nakon toga život mu se iz temelja promijenio. Ljubav svog života, Joannu, upoznao je 2008. te se zbog nje preselio iz Južnoafričke republike u Ujedinjeno Kraljevstvo. Vjenčali su se godinu kasnije, a 2010. je započeo je privatni biznis. Martin Pistorius svoju nevjerojatnu priču objavio je u knjizi The Ghost Boy koja je postala bestseler edicije New York Timesa, piše Elite Daily.
A sve je počelo običnom grloboljom 1988. godine. Nikad se više nije vratio u školu. U mjesecima koji su uslijedili, prestao je jesti i počeo spavati satima svakoga dana žaleći se kako ga boli kad hoda. Tijelo mu je slabilo, a potom se to dogodilo i njegovu umu: počeo je zaboravljati činjenice, a potom i radnje poput zalijevanja cvijeća, a na kraju i kako da si umije lice. Mišići su se počeli grčiti, kao i prsti na rukama i nogama. Prestao je reagirati, liječnici nisu znali uzrok ni dijagnozu.
Primao je terapiju za tuberkulozu i kriptokokni meningitis, no bez konačne dijagnoze. Dobivao je niz terapija, sve bez učinka. Nakon godina testiranja, liječnici su priznali da su pokušali sve i da jedino u što jesu sigurni jest da je riječ o degenerativnom neurološkom poremećaju. Roditeljima Joan i Rodneyu preporučili su da Martina stave u ustanovu i puste da bolest učini svoje. S 14 godina dane je provodio u dnevnoj bolnici i navečer se vraćao kući. Bolest je bila toliko progresivna da je bio nesvjestan života oko sebe.
I tada se jednog dana, počeo vraćati. Isprva su to bili tek bljeskovi svjetla, um mu se počeo buditi. Do 19 godine potpuno je povratio svijest; znao je tko je i gdje je, no udovi su mu i dalje bili neupotrebljivi. I dalje nije bio u stanju komunicirati i reći najbližima da ih razumije.
Polako je vratio kontrolu svoga vrata kako bi mogao micati glavu prema dolje i na desnu stranu, podižući je povremeno i smiješeći se na jednostavna pitanja.
No, njegovi najbliži nisu shvaćali što ti pokreti znače, mislili su da je to bio tek blagi motorički napredak. O inteligenciji više nitko nije mislio da je ostala netaknuta.
Prva koja je primijetila da Martin razumije što se oko njega događa bila je njegovateljica Virna van der Walt koja ga je svakodnevno masirala. Zbog načina na koji ju je gledao i osmjehivao se bivala je sve uvjerenija da je Martin razumije. Ubrzo je uvjerila njegove roditelje da provjere može li komunicirati.
Kad mu je bilo 25 godina, odveli su ga u Centar za alternativnu komunikaciju Sveučilišta u Pretoriji. Terapeut ga je tražio da gleda fotografije predmeta poput lopte, psa ili televizora nakon čega je ustanovljeno da razumije sve što mu se govori.
Roditelji su mu kupili računalo sa softverom za komunikaciju. Brzina kojom je učio iznenadila je njegovu majku koja je ostavila posao radiografkinje kako bi se posvetila sinu. Pomagala mu je graditi rječnik dodajući nove riječi koje je "izgovarao" elektronički glas, a Martin ih je odabirao kad je želio nešto reći.
Brzo je napredovao i lakoća kojom se sporazumijevao i koristio računalo ponukala je njegova oca da mu sugerira kako bi se mogao uključiti u rad u lokalnom zdravstvenom centru. Počeo je raditi 2003. popravljajući greške na računalima. Kad nije radio, kod kuće bi vježbao na vlastitom. Učio je raditi web stranice, i uskoro je primljen na studij kao prvi Južnoafrikanac koji ne može govoriti. Jedino što mu je nedostajalo bila je ljubav. Sviđale su mu se djevojke, no zbog nemogućnosti komunikacije i bolesti, prema njemu sve su bile indiferentne.
I tada je upoznao Joannu, socijalnu radnicu koja se sprijateljila s Martinovom sestrom Kim. Radile su zajedno u Ujedinjenom Kraljevstvu. Martin i Joanna počeli su komunicirati preko chata i ubrzo je uslijedilo upoznavanje na Joannino inzistiranje.
"Bio sam znatiželjan zašto me želi upoznati", kaže Martin, a ona mu je odgovorila da je to zato jer je on najiskreniji čovjek kojeg je ikada srela.
"Dok se nismo upoznali, stalno je postajao tračak sumnje. No Joanna me naučila da je život zapravo preuzimanje inicijative, čak i onda kad sam se bojao. Kad sam stigao u UK i vidio je prvi puta, više se nismo razdvajali. Nisam upoznao nikoga tko me prihvatio kao potpunu osobu i tko je duhovno toliko staložen i miran. Pronašao sam posao web dizajnera, živjeli smo u malome unajmljenom stanu. Vjenčali smo se u lipnju 2009. u Essexu", rekao je Martin.
Joanna je bila ta koja ga je naučila da shvati pravi smisao biblijske prouke koje je slušao na misi:
"Postoje tri stvari uz koje čovjek može izdržati – vjera, nada i ljubav – najsnažnija od svih je ljubav. Doživio sam sve tri i znam da je ljubav od njih najvažnija u bilo kojoj formi. Iskusio sam je kao dječak i čovjek, sin i unuk, ali i prijatelj. Ljubav je ono što nam pomaže u teškim vremenima", rekao je Martin.
>> Nevjerojatna prosidba: Od uhićenja do suza radosnica!
jel ovo za dizanje,ili spuštanje morala onima u šatoru!