– Napunili smo se Duha Svetoga i sa sobom ponijeli puninu življenja i radošću ispunjeno srce – zapisao je jedan od stotine tisuća hodočasnika koji su se u Ludbreg, gradić na sjeveru Hrvatske, došli pokloniti relikviji Predragocjene Krvi Isusove koja se čuva u župnoj crkvi.
Prema predaji, 1411. godine u kapelici ludbreškog dvorca Batthyany svećenik koji je slavio misu posumnjao je u istinsku Kristovu prisutnost u euharistijskim prilikama pa se, kad je prelomio hostiju, u kaležu pojavila prava krv koja se izlila po oltaru. Prestrašen, sačuvao je dio krvi u staklenoj posudici i sakrio je, čuvajući tajnu sve do pred smrt, kad ju je otkrio drugom svećeniku. Glas o relikviji brzo se proširio i počela su prva svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima. Papa Leon X. čudo je potvrdio bulom izdanom 1513. godine. Na jednoj od crkvenih freski Mirka Račkoga vidi se kako papa nosi relikviju ulicama Rima. Među hodočasnicima bio je i car Josip II.
– Često nam dolaze ljudi u nevoljama koje pritišću njihove duše i srca. Žele svoje patnje sjediniti s Kristovim. Broj hodočasnika iz godine u godinu raste, najviše ih je u rujnu, pa za vrijeme korizme i sad u uskrsno doba. Svetište je posebno po tome što je euharistijsko, čudo je ovdje nastalo upravo u euharistiji koja je vrhunac kršćanskog života. Narod ovamo dolazi produbiti svoju vjeru, a to je i bila nakana pape Leona X. koji je želio da svi koji dolaze u Ludbreg produbljuju svoju vjeru uz Isusovu euharistijsku prisutnost – kaže mons. Josip Đurkan, koji svetištem upravlja 32 godine. Prisjeća se svjedočanstva mladića iz Brezničkog Huma koji je s 20 godina obolio od teškog oblika leukemije. Majka je molila i dovela ga u svetište, i u roku od pola godine mladić je, kaže župnik, ozdravio. Inače, Hrvatski sabor 1739. godine zavjetovao se da će, prestane li harati kuga, u Ludbregu sagraditi kapelu u čast Krvi Isusove u obliku kapele Božjega groba u Jeruzalemu, koji je jedan hrvatski franjevac iz Dubrovnika kao kustos Svete zemlje obnavljao 1555. godine. Zamisao je bila da vjernici koji nemaju priliku otputovati u Jeruzalem, dođu u Ludbreg. Gradnja zavjetne kapele Hrvatskog sabora, udaljene oko kilometar od župne crkve, počela je tek 1994. godine, a dovršena je 1996.
Hrvatski Sabor je kako vidimo oduvijek bio ucinkovit i samo nastavlja svoju slavnu tradiciju. Trebalo mu je nekih 255 godina da ispuni zavjet iz 1739 godine. Trebamo na to gledati pozitivno. Sada napokon znamo kada cemo uci u drustvo najbogatijih europskih zemalja. Nakon zavjeta nase Predsjednice ostale su nam jos samo 253 godine.