Na neretvanskim poljima još nisu pošteno zasukali rukave, a berba im je već prisjela s grčkim lubenicama kojima su neki trgovci zatrpali tržište. Prva otkupna cijena romanse i fantazije tako je već za nekoliko dana s početnih 1,80 do 2 kune pala na 1,20 kuna za kilogram, a početak ovoga tjedna, doznajemo, dočekat će s kunom zbog kojih bi neki sav svoj trud najradije bacili u Neretvu, dok potrošači sve ranije uživaju u akcijskim cijenama – i za manje od 2,50 kune po kilogramu. Dobre su, komentiraju, a Neretljani, koji se i ove godine osjećaju prevarenima, najradije bi plakali.
– Čim ozbiljnije krene naša roba, gotovo je. Eto uvoza iz Grčke, Albanije, Makedonije... samo kako bi nam cijena naglo pala, a njihova se roba po kvaliteti ne može mjeriti s našom. Ciljano uvoze lošu kako bi ‘ubili’ našu – kaže proizvođač Mijodrag Kiridžija, ističući kako nije čudno što je proizvodnja voća u dolini Neretve, i ne samo lubenice nego i breskve, kajsije, u posljednjih 10 godina pala na 30% nekadašnje.
– Uopće nismo ljutiti na strane trgovačke lance koliko na domaće poput Tommyja i Plodina, koji prednjače u nadmetanju niskim cijenama – kaže on. A lubenice i dinje već dugo nisu bile tako kvalitetne. Računa se da će urod lubenica biti oko 10.000 tona, 50-ak tona po hektaru, a kako su imale puno sunca i pogodovale su im vremenske prilike, nađe se i kapitalaca od 20 kg. Otkup dinja počeo je s 4,5 do 5 kuna prije 10 dana, a sada ne drže ni cijenu od 2 kune, dok se u trgovačkim centrima prodaju po 6 kn za kilogram.
– Tržište je zasićeno, roba se uzima i na otvoreno samo kako ne bi propala – objašnjava Kiridžija te dodaje kako ljudi zbog svega toga gube interes.
Čuje se kako bi zbog teške situacije i polovica uroda dinja, oko 2000 tona moglo završiti u smeću. Pritom proizvođačima naruku ne ide ni situacija oko Agrokora. Puno njih još ni lanjske mandarine nije naplatilo od otkupljivača pa pušu i na hladno iako će se, kako neslužbeno doznajemo, u Konzumu i ovoga ljeta preko Agrofructusove Marinade plasirati najviše njihove robe.
– Otkupne cijene bi možda bile i više da su proizvođači bili iskreniji s otkupljivačima pa prijavili više robe – kaže jedan od otkupljivača. Neki su naletjeli i na zatvorena vrata otkupnih stanica pa je jedan od metkovićkih proizvođača ovih dana i besplatno dijelio lubenice sugrađanima. Strahimir Filipović, vlasnik Mandarinka iz Opuzena, bez dlake je na jeziku.
– Mnogima je, čini se, Hrvatska velika samo od Pantovčaka do Jelačić placa, a ni bruxelleske namjesnike ne zanimaju nacionalni interesi – kaže Filipović, računa na otkup 1200 tona u Neretvi. Trgovcima nitko ne može zabraniti da kupe robu gdje im je najisplativije.
No proizvođačima bi se moglo dopustiti da ispred njihovih trgovina prodaju svoju robu pa bi se vidjelo koja bi se više kupovala – domaća za kojih 30-ak lipa više ili one bez imena u trgovačkom lancu – objašnjava Filipović. No naši proizvođači nisu udruženi ni organizirani za takav pothvat te i dalje sanjaju kako će zaraditi od malih površina, što je nemoguće.
– Trebaju nam navodnjavane njive, za što poljoprivrednici u normalnim zemljama plaćaju najviše 50 eura po hektaru. No umjesto da se brane interesi hrvatske poljoprivredne proizvodnje i prerade, u nas se umjesto infrastrukture koja bi prinose u hrvatskoj poljoprivredi podigla za najmanje trećinu, radije grade ceste kojima će narod pobjeći u inozemstvo – kazao je Filipović.
Na stranu patriotizam, domaće lubenice su stvarno najbolje. A nije ni patriotizam zanemariv faktor.