Jednogodišnja sapunica s novom crnogorskom vladom, koja je prvi put nakon 30 godina višeparlamentarizma formirana bez Đukanovićeva DPS-a, primiče se kraju. I kao u spomenutom žanru, sve pršti od teških riječi, razvoda, spletki, izdaja...
Aktualna vlada formirana je početkom prosinca 2020. na nesvakidašnji način za demokratske prilike i tradiciju – premijer je postao Zdravko Krivokapić, čovjek bez iskustva u politici, imenovavši za ministre stručnjake koje je nazvao apostolima! I tako, možda i nesvjesno, pokazao da je Pravoslavna crkva odigrala ključnu ulogu u njezinu formiranju. Jedini političar koji je ušao u Vladu na mjesto dopremijera bio je Albanac Dritan Abazović, lider građanskog i ekološkog pokreta URA. Dvije najveće stranke nove parlamentarne većine, prosrpski DF i Demokrati, ostali su bez pozicija u vladi jer je URA tražila da se zbog balansa u društvu napravi eksperiment. Godinu dana crnogorski građani su gledali nesvakidašnje scene u parlamentu i javnom životu te kako Demokratski front, blizak srpskom predsjedniku Vučiću, više kritizira i sapliće vladu nego opozicijske stranke. DF je još sredinom 2021., nakon smjenjivanja ministra Leposavića zbog izjave da u Srebrenici nije bilo genocida, priopćio da otkazuje podršku vladi, ali da neće tražiti glasanje o povjerenju kako ne bi izazvali izbore i time dali šansu DPS-u da se vrati na vlast.
Ne mogu si zamisliti na kaj bi nam danas ličila zemlja da to nismo sveli na pristojan postotak, tj mogu. Na BiH, CG ili Kosove gdje ih ima previše pa ruju i ruji