Osamdesetih me nisu htjeli primiti na posao pod obrazloženjem da sam iz ustaškog kraja

a danas je preduvjet za državnu ili javnu službu da si iz Ljubuškog, Mostara, Širokog Brijega, Imotskog, s kupljenom diplomom, jer eto samo su oni jedini pravi Hrvati!

u mom gradu i vrapci su znali da doticna obitelj potjece iz ustaske obitelji bilo pa proslo i gotovo. bezobzira Niko ich nije sprijecijo da im djeca postanu doktori i naucni ljudi.a vladali su po vama titovi zlocinci i komunjari.munjari. radili su i proustasi i prokomunjari , a danas ko radi? jedan radi za malo i visenavrata za nista i jedan u penziji. zato sto po hdzovoj dotrini bili su nepodobni pa tudzman ich bacijo u penziju brz misliti ko ce im obezbediti penziju .

Toliko o ugroženosti: "Na vjeronauku za studente na zagrebačkoj Knežiji upoznala je svog budućeg supruga, tri godine starijeg studenta prava, Ivana Vokića iz Sovića kod Gruda. Ubrzo nakon vjenčanja, s 22 godine, rodila je svoje prvo od petero dijete. Zajednoedno s mužem i sinom ostatak studija živjela je u studentskom domu. Diplomirala je 1972. godine. Prvi posao bio joj je u gimnaziji u Ljubuškom gdje je radila pet i pol godina. Potom se s obitelji seli u Zagreb. Najprije radi u osnovnoj školi „Đuro Đaković“, potom u srednjoj tehničkoj školi „Nikola Tesla“. Na kraju u Centru za kulturu i umjetnost, današnjoj VII. gimnaziji. Djeca joj nisu išla u jaslice i vrtić jer je vremenski kratko radila. Prvih dvoje čuvala joj je majka, a kasnije su stariji čuvali mlađe. Za prvih troje djece nije imala porodiljni. Za posao se borila i preko suda. Kada je na jednom natječaju neka druga bila primljena umjesto nje, a ona je imala bolje uvjete, obratila se sudu te je sudskom odlukom dobila taj posao. "

Nedo Bog da više ovakvi radili u hrvatskim školama!!!

Hrvati imaju Domovnicu ...........Ustašluk je ludilo i genetski defekt koji se prenosi s generacije na generaciju, i to se ne može zabraniti.............., vec treba lijeciti,...................... a olovo je jedini lijek protiv tog poremecaja.

ja ne razumijem šta hoćete? žena je dobila obrazloženje da neće biti primljena na posao jer dolazi po njima iz ustaškog kraja. ali eto bila je školovana imala diplomu i uspjela se nekako zaposliti, kvaliteta je bila presudna i postalaa je ravnateljica ..............dobila je obrazloženje kao i mnogi mali hrvati u toj tamnici moga naroda

ljiljo smeta im vaše dično prezime kad se zna koliko su zločinački raspoloženi čudim se da ste sačuvali živu glavu

Ni hrvatski govoriti ne znaju, a kamo li nešto više. Danas čine gro hrvatske državne uprave i administracije. .......................A zovemo se Lijepa naša. Čija to ?

III. dio Povukli ste me za jezik a prava tema bile su rente.Zbog toga sam u kratkim crtama pisao kako je doslo i kako se pocelo stedjeti za mirovinu i tko je prvi u Europi svorio mirovinski fond.Da je to to dio moje profesije i imam dovoljno saznanja zelio sam obrazloziti osobama koji nisu imali prilike upoznati se sa tim problemom. Svi ti ratovi opljackali su nase rente ,zapravo nase ersparnise.Svaki koji je dosao na vlast trebao je gotov novac koji je lezao u drzavnom tresoru . Gospodju Vokic nisam osobno poznavao samo znam da je bila direktorica II. mjesovite gimnazije u Krizanicevoj ulici ,gimnaziju koju je pohadjala i nasa filmska i TV umjetnica Dunja Rajter koja sad zivi u Njemackoj a koja je pomagala Hrvatskoj u doba 1990 - 1996, kada poceo domovinski rat u Hrvatskoj. Mnogi kao i ja zakinuti smo za dio rente.Ja sam 1959. god .napustio Hrvatsku kad sam bio pred zavrsetkom studija Ekonomije. Moj otac je bio obrtnik sa 4 radnika a ja sam sve svoje slobodno vrijeme takodjer bio u njegovom poslu i naucio njegov zanat ,U socijalistickoj Jugoslaviji ,barem u Zagrebu.samostalni obrtnici tesko su mogli raditi sa drzavnim firmama,mogli su raditi i producirati samo proizvode koje je tadasnja drzava uvazala za skupe devize ,na pr. DM iz Njemacke. Zivotario je od mreza za sport :Tenis,nogomet,rukomet ,kosarku ,plivace staze za bazene ,mreze za divlje zeceve koji su se zivi hvatali da bi se onda izvozili u inozemstvo za rasplod,it.d.Izlagao je na Zgb.-Velesajmu i tamo sam imao kontakt sa jednim Njemcom poreznim inspektorom za industriju i trgovinu. 1959.god. dobio sam osigurano mjesto u tvornici za proizvodnju celicnih seila,toga u citavoj Jugoslaviji nije bilo ,tek u Biogradu u tvornici ribarskih mreza radili.Na istom sajmu upoznao sam direktora jedne trgovacke male firme koja je radila material koji je moj otac upotrebljavao za svoj posao. Bilo mi je ponudjen da radim za njih sa malom placom ali + proviziju od prometa. Pristao sam i poceo putovati Hrvatskom,Slovenijom i BiH. prodavao sam njihovu robu i trazio nove musterije. Citajuci oglase u novinama saznao sam da tvornica NATRONKA Maglaj ima problema kojeg pokusaju rijesiti.Otisao sam u Maglaj i razgovarao sa tehnickim direktorom tada jos u izgranji Taj inginjer mi kaze da je najsretniji kad nitko od zaposlenih ne mora raditi jer su njemacke masine sve 100 % automatizirane.Tvornica je proizvodila natron papir a samo 2 radnika su bili zaduzeni da na "flisband" stavljaju piljene cijepanice ,koje masina usitnjava i melje ,kuha i dobivaju zuckasti natron papir jace kvalitete a koji se upotrebljava za pakiranje cimenta 25 kg po vreci. Sve su pokusali ,ljepili su dno vrece,sivali dno vrece sa koncem ,konac reze papir vreca neupotrebljiva. Uzeo sam dvije papirnate vrece i vratio sam se u Zagreb i otac i ja poceli smo isprobavati problem. Iz Austrije nabavili smo vrecu cementa i gledali kako su Austrijanci to rijesili .Dno vrece sivali su mekim garnom koji daje cvrstocu ali ne reze vrecu a fini cement vise ne izpada iz vrece. Nacinili smo 3 uzorka i oboje otisli u Maglaj u Natronku. Tamo smo isprobali i Inzenier je bio jako zadovoljan i za probu odmah narucio 100 kg tog garna. Produkcija je pocela teci a prazne vrece isle su za Sarajevo gdje je i cementara,tamo su u vrece pakirali cement. Rijesili smo problem a Natronka je trebala mjesecno oko 1000 kg tog garna za sivanja. Otac je producirao garn ,racun za svoj rad slao je na firmu gdje sam ja bio zaposlen a oni su fakturirali fabrici Natroki . Sve je bilo cisto i zakonski O K. Kao sportas u vodstvu kluba bio je i jedan clan koji je bio zaposlen u uredu za izdavanje putovnica,tada pasosa. Rastumacio sam mu da bi isao u Njemacku i da mi treba stalni pasos.Rekao mi je slijedece : prvo moras odsluziti jednu god. JNA ,a u medjuvremenu bit ces sportski invalid neupotrebljiv za reprezentaciju .Tada jos SFRJ nije imala diplomatske odnose sa Njemackom,vec je ispomoc pruzala svedska ambasada. 6 mjeseci Bilece skola PSRO i 6 mjeseci u Nisu II. . proletarska brigada kao potporucnik. Poslije JNA nakon 2 mjeseca imao sam pasos i njemacku vizu mogao sam otputovati na osigurano radno mjesto u Njemackoj. Ono sto mi je moja veza za dobivanje pasosa doslovno rekla: Kad dodjes u Njemacku molim te da uspostavljas neke veze i prijateljske veze sa jugoslavenskim ljudima u Njemackoj. Ono sto se dogadja u Njemackoj mi sve dobivamo na znanje bilo iz Hrvatske,Srbije ,Crne Gore i BiH. Godinama nisam govorio hrvatskim jezikom samo onda kada sam dolazio u Hrvatsku na dopust. Toga sam se striktno drzao. A sade o mojoj mirovini. U sajleraju gdje sam radio dobili su novo moderne masine a stare masine nisu bile tako brze ko nove pa su ih rashodovale iako su besprekorno radfile. Te masine prodane su po kilogramu celika,vrlo jeftino i moj prijatelj inginjer kaze .O,10 DM po kilogramu kompletno sa elektromotorima i zupcanicima .Bio sam u Zagrebu i ali kod mjerodavnih ljudi nisam nasao razumjevanja.,pa sam tada odustao. 6 mjeseci prije nego sto cu biti 65 god. nacinio sam molbu za mirovinu.Ali vrijeme prolazi a od mirovine nista. Kazu mi za juznu Europu molbe se rjesavaju u Landshutu ,a kako je Sombor u AP Vojvodini danas ES i pored svuh pozurnica ne dobivaju nikakov odgovor. Radi se u 4 god. radnog staza . Srpski mirodavinski fond ne odgovara na pozurnice.Ona smo sjeli zajedno i pokusali izracunati da se tu radi o iznosu od 50 DM i kazali mi ako se ja odrecem tih 50 DM u roku od mjesec dana imat cete ,svoju rentu. tako je i bilo.Danas citam na B92 : Medjunarodni sud obradjuje mirovine koji su zasluzene na teritoriju danasnje Srbije.Radi se o ukupno 3.6 miliona € a Srbija se cini luda i ne isplacuju izgubljene procese za mirovine.Za to ce dobit disciplinska kaznu ako odmah ne reagiraju. Oni su jednostavno prisvojili te mirovine i pripisali sebi. Tu ima mnogo ljudi sa Kosova preko 6o osoba ostali su iz BiH ,Crne Gore a isto iz Hrvatske ,nesto manje. Kontrolirajte unaprijed u koji mirovinski fond je vas novac otisao !

Ljiljo ljiljo a kolike su oni mučki likvidirali, zatvarali zbog jednog stiha pjesme o vili velebita ... e ljiljo ljiljo ti si dobro prošla

Pa i danas se gledaju politicko rodbinske podobnosti

Jel ona misli da joj to danas dodje kao pozitivna preporuka za zaposljavanje pa se tu naduvava sa sramotom svog kraja ?

čestita žena , najbolji ministar u povijesti hrvatskog naroda,, to što dolazi iz hrvatske pokrajine hercegovine u mojim očima samo je njezin veliki plus

A od kad je HDZ došao na vlast nisi mogao dobiti posao ako nisi iz ustaškog kraja ili iz HDZ-a. Što se promijenilo?

Po kojem zakonu može radit sa 67 godina? Sad ona zapošljava po rodbinskom ključu zajedno sa bandićem, o tome postoji youtube snimka.

poštena i čestita jedina koja u mandatu nije uselila u veći stan, svaka čast Ljiljo. Inače Hercegovci su ili pošteni i čestiti ili prevaranti,nema sivih.

oswramlampa a što je lijek za agresosske pomame ima li tu lijeka za četnike ili su oni i sad legalizirani-

moj otac poslije 4 god logora -pa križnog puta pa još 4 godine tuckanja kamena za obnovuličke pruge rekao mi je i normu zaboravio zapravo nisam tu mijeru shvatio - nekakvom letvom se miri - i poslije te 4 godine 4 godine nije mogao naći posla nigdi kao ustaša a zarobljen je na požarstvu ko domobran prošao logor dravograd -maribor - kako je postao ustaša u logoru nije mi jasno-

StevoKrajačić ..sere ga bezveze samo da laprda...

prava dama ustaje kad ulazi muskarac u sobu. rece ljilja