Postoji dio feminističke scene koji se pogrdno naziva TERF – radikalne feministice koje su protiv transrodne ideologije. Te žene, a među njima je i popriličan broj lezbijki, da ne bi bilo da samo cis-žene vode nekakvu kampanju, ponajmanje utemeljenu na mržnji, postale su politička siročad. Zaštita prava manjina bilo koje vrste ide uz lijevu ideologiju, no političke stranke lijeve scene prigrlile su woke ideologiju u kojoj je svaka "zaštićena karakteristika", od blagog poremećaja na autističnom spektru, preko tjelesnih problema, do identifikacije s rodom koji u potpunosti ne odgovara genetskoj slici pojedinca. I dok ta posljednja osobina zaista ima znanstveno (i socijalno) uporište, forsiranje i inzistiranje na njoj dovelo je do toga da, primjerice, žene, koje ionako imaju status manjine, iako su globalno brojnije od muškaraca, u konačnici opet gube pravo na svoj prostor. Žene – točnije mlade žene, djevojke i djevojčice – hrle postati muškarci i tako zapravo brišu koncept žene. Onaj muškarca i dalje stoji. U tome je u Velikoj Britaniji veliku ulogu imala organizacija Stonewall. Zalagala se za to da se djevojčicama, koje još nisu ušle u pubertet, a natuknu da se osjećaju kao dječaci, daju lijekovi za supresiju hormona kako bi izbjegle ženski pubertet. U doba velike osjetljivosti, kad nitko ne želi biti "cancelled" – izbrisan i izopćen – druge organizacije, kompanije, škole... inzistirali su na povezanosti sa Stonewallom. Bio je to i javnog pokazivanja zalaganja za pravu stvar pa je tako i engleska nogometna Premier liga sklopila s njima ugovor prema kojem su kapetani nogometnih momčadi trebali nositi traku duginih boja. OK, naravno da svi – ali svi, pa i LGBT+ zajednica – moraju imati ista prava, ali nije li ovim potezom to pravo stavljeno, simbolički, ako ništa drugo, iznad prava ostalih manjina, ali i većine? Kako je manjinama teško gledati kako nisu zastupljene u svakodnevnom životu, forsiranjem jednog narativa došlo je do toga da je sada odjednom većina ostavljena po strani. Kapetani koji odbijaju nositi te trake ili na njima napišu nešto u podršku nekoj svojoj karakteristici – bilo da vole Isusa, Muhameda ili nijednog od njih – bivaju kažnjavani.
Kvaka 22: agresivna 'zaštita' manjina hrani netrpeljivost prema njima
Kada kapetani nogometnih momčadi nose traku duginih boja, nije li pravo LGBT+ zajednica stavljeno iznad prava ostalih manjina, ali i – moramo to reći – većine?
Komentara 4
Koliko je to štetno, pogledajte u SAD-u. Više od pola Amerike slavi pobjedu Trumpa kao što su Nijemci slavili pad Berlinskog zida. Stalno maltretiranje, mora se hodati oko "drugačijih" kao po jajima, paziti kuda se pogleda, da se slučajno rukama nešto krivo ne napravi, a kamoli nešto kaže. Cenzura, aktivistički mediji i političari, aktivizam u obrazovnom sustavnu, stalno nametanje nekakve krivnje itd... Normalno da je ljudima dosta toga, uostalom to pokazuju i izbori u SAD-u. 8 milijardi USD tvrtke su direktno godišnje trošile na taj DEI, a štete nastale radi te DEI politike su nekoliko desetaka puta veće. Sada se Ameri polako odmiču od te politike, ali zato EU to gura svim sredstvima, zajedno sa zelenom religijom, pogledajte ESG i koje je to već štete počelo raditi gospodarstvu EU-a... Problem tih ideologija i religija je zabrana bilo kakvog propitivanja, bilo kakve diskusije, uz, naravno, agresivno nametanje. Ovo u sportu je mila majka prema tome što se događa u znanosti, politici, gospodarstvu. Pa pogledajte koliko je ljudi poginulo u Španjolskoj većinom radi zelenih politika, a nitko, uključujući medije, ne želi ili ne smije pričati o tome.
Sve je otišlo krivim putem odlukom WHO-a da se taj poremećaj (seksualnosti ili osobnosti) proglasi normalnim i zdravim stanjem! Od tada počinje ta agresivna kampanja uvjeravanja ljudi da je to normalno! I upravo to što autorica kaže, netrpeljivost prema tim ljudima samo raste - ali njihovom krivnjom, jer na silu nešto žele progurati! Nedavno čitam kako ljudi sa ADHD poremaćajem isto se muće i svojim ponašanjem iritiraju okolinu, ali kad dobe tu dijagnozu onda je svima lakše! Ljudi ih počinju razumjevati i postanu tolerantniji - jer imaju problem i poremećaj i ljudima treba pomoći. Zamislite da WHO i ADHD proglasi zdravim i da krene kampanja "prihvaćanja" - ljudi bi osobe sa ADHDom zamrzili, jer je njihovo ponašanje često iritantno, a onda još te tjeraju da ga prihvatiš kao normalno! Nije normalno - to svatko vidi i onda nastaje sukob! Treba biti pošten i živiti u istini - onda je najmanje sukoba!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Potpuno ista stvar je i s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Nigdje u Europi nacinamne manjine nemaju takve privilegije kao u Hrvatskoj. Da stvar bude još bolje, u svim susjednim državama (Italija, Slovenija, Mađarska, BiH, Srbija, CG) hrvatska nacionalna manjina ima manje prava i privilegija nego talijanska, slovenska, mađarska, bošnjačke, srpska, crnogorska manjina u Hrvatskoj. Jedino u Mađarskoj hrvatska manjina ima koliki toliko reciprocitet kao Mađari u Hrvatskoj, u svim drugim zemljama je hrvatska manjina značajno potcjenjena u pravima u odnosu na manjine iz tih država u Hrvatskoj. Samo da dodam da u Sloveniji hrvatska manjina čak nije ni službeno priznata od Slovenije kao manjina, a u BiH su Hrvati konstitutuvni narod, a Bošnjaci im biraju člana predsjedništva. Zamislimo da u Hrvatskoj Hrvati biraju Bošnjacima predstavnika u Saboru, a oni su u Hrvatskoj manjima, a Hrvati u BiH konstitutivni narod. I sad je pitam, zašto Hrvatska država pristaje na manja prava za Hrvate u susjednim državama od prava koja daje drugima u RH. Zašto bi nas drugi cjenili i poštivali ako sami sebe ne cijenimo i ne poštujemo?