Krvavi dvorac: Trudnica je pobacila od šoka i straha

Ja mislim da je ova priča potekla od boljkovčevog odvjetnika.

Ovaj clanak je srpsko: rekla baba kazala bez dokaza.

zasto familija ZEC ima pravo na Odstetu a Hrvatska familija Alexsander nema pravo na Ratnu odstetu????? HAJ JUGICI

sad ce Hrvatska u EU a i Perkovic u NJEMACKU;ajahahahhahahaha

elektrošokovi,akumulatori,tjeranje na masturbaciju,vezanje za kolutur domisljati sadisti hrvati

Laušića zatvoriti među silovatelje da naguze tog pedera!

Čudno kako baš NIKAD nema nikakvog sličnog svjedočanstva iz logora gdje su mučeni HRVATI?!Ovo jest odvratno,ali rat je rat.Za očekivati je da će nas sada ova nova vlast pokušati ponovno učiniti ustašama i fašistima.Otuda i ovakvi članci dobivaju naslovnice po novinama.

Strasno ! :( Sve bih ja to izrucio Srbiji pa neka im tamo sude.

osobe koje su ovo radile su ratni zlocnci i kao takve ih treba procesuirati.

fakt sve bili civili sa puskama,hihiiihi

08.01.2012. u 18:32h munjenko je napisao/la: 4.000 djece je samo u Hrvatskoj pobijeno od Srbadije... daj ne lazi

vecernjakov obol medijskoj kampanji \"uvjerimo javnost da su hrvati gori od cetnika\"

Vecernji List = Beogradski Prljavi List

evo nesto iz SRBIJE - U zatvoreničkom logoru u Nišu tijekom rata u Hrvatskoj, JNA je držala između 700 i 1200 hrvatskih civila i vojnika, a ne 400, kao što je objavljeno u srbijanskim medijima, tvrdi Zadranin Milan Palada (56) koji je četiri godine proveo robijajući u srbijanskim logorima. Najprije dvije godine u kaznionici u Nišu, a zatim dvije godine u Sremskoj Mitrovici, iz koje je krajem 1993., čak godinu dana nakon što je ta zloglasna kaznionica “službeno” prestala djelovati, uspio spektakularno pobjeći! Palada nam se obratio nakon što je Balkanska regionalna istraživačka mreža (BRIN) objavila da je nekadašnja JNA u Nišu držala zatočeno 400 hrvatskih civila i vojnika te da je najmanje jedna osoba pritom preminula. Špalir batina - Jedne noći sredinom studenoga 1991. u niški su zatvor počeli stizati autobusi sa zarobljenim Hrvatima iz istočne Slavonije i Vukovara. Bilo je deset do petnaest autobusa.

2 dio - Gledao sam ih s prozora, bilo je žena, djece, tek tu i tamo pokoji mlađi muškarac. Na izlazu iz autobusa dočekao ih je uobičajeni “špalir” psovki, udaraca i batina. Svaki dan su prolazili saslušanja i mučenja, prisjeća se Milan iako se, kaže, ne voli vraćati u taj “film”. - Nakon što su žene i djecu odvojili od muškaraca, jedan čuvar je stao pokraj vrste u kojoj su bile žene, okrenuo se prema zatvorenicima na prozorima i povikao: “Evo vam hrvatskog mesa da se ‘ispraznite’.” Ne znam koliko je zarobljenika likvidirano i gdje su ih vodili, ali se po zatvoru govorilo da su završavali na poligonu niških specijalaca, kazuje Milan. Ubrzo je iz Niša prebačen u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici gdje je opet svjedočio dolasku zarobljenih Hrvata nakon pada Vukovara. I sam je prolazio užasne torture i mučenja, no to je, kaže, bilo ništa prema onome što su prolazile zarobljenice, a među njima vukovarska heroina Manda Marić i liječnica Vesna Bosanac. Silovane žene

3 dio - Često smo puta slušali čuvare i zatvorenike Srbe koje bi čuvari noću puštali da upadaju u te sobe i siluju, iživljavaju se. Bilo je tužno gledati sve te žene, djevojke, neke možda još samo djevojčice, kako u dronjcima stoje na prozorima. Nikakvu odjeću nisu dobivale, govori Milan. Dok je mogao, dodaje, pomagao je doktorici Bosanac čija je soba bila u zgradi iznad njegove. Ona bi noću spuštala konop do njegova prozora, a on bi joj tako slao cigarete, žigice, komprese od gaze koje bi ukrao u ambulanti, lijekove, pa i hranu kad bi se došlo do nje. Ipak, najteže se sjeća razdoblja kada je bio raspoređen na poslove čišćenja prostorija u kojima su bili saslušavani hrvatski zarobljenici. Zašto su baš njega izabrali za taj posao, ni danas mu nije jasno. - Nakon saslušavanja, najprije sam s poda sobe morao oprati krv. Krvi je uvijek bilo. Ponekad bismo u lokvama krvi nalazili komade kostiju lubanje, dijelova mozga. Jednom sam usred sobe za saslušanje naišao na četvrtinu ljudske glave, s kosom, i gotovo cijeli mozak.

4 dio - Užas, zgrozio sam se. Jednog je dana tako bio poslan da čisti ambulantu. Zidovi ambulante bili su često obloženi smotuljcima od deka. Iako je naslućivao što bi moglo biti unutra, jednog je dana iskoristio trenutak dok je čuvar bio na hodniku i odmotao jednu deku. Iz nje je ispao ljudski leš. - Izbrojio sam ukupno 40 leševa, -------do dana dansnjeg NITKO NIJE ODGOVARAO......samo toliko

Tovarnik. Slavica Popović, supruga pokojnog Marijana Popovića, svjedoči da ga je nekoliko dana skrivala. Onda je došao Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA i \"šef saniteta i glavni za zdravstvo za područje zapadnog Srema\" ii rekao: Slavice, gdje ti je Marijan, mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega. Slavica svjedoči da su poslije došla četvorica iz njihove milicije i odvezli njenog supruga, ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića. Nakon određenog vremena Ivan Pavlešević pronašao je Marijanovo mrtvo tijelo na njivi u blizini pravoslavnoga groblja.

Gdje je članak o Stanimiroviću ?

Lovas. Stjepan Peulić preživjeli iz minskog polja, svjedoči nam da je Vojislava Stanimirovića vidio 18. listopada 1991. godine u dvorištu poljoprivredne zadruge u Lovasu, zajedno s prvooptuženim za Lovas, Ljubanom Devetakom, kada je vršen odabir tko će ići u minskoko polje. Kruna tog stravičnog događaja bilo je tjeranje 51 lovaskog Hrvata na „čišćenje“ minskog polja.