Središte za međunarodne vojne operacije nosit će ime Josipa Briškog
Cijela zemlja tuguje za mladićem koji je ubijen u napadu bombaša u Afganistanu
Komentari 155
Žalosno da netko može jedan mladi mozak toliko isprati da ide ginuti za tuđe interese u tuđoj zemlji. On je za Afganistance okupator i neprijatelj. Nema tu nikakvog heroizma i romantike.
objasnite mi sliku 42 ? DA LI STE vi u VL normalniiiii????????
Neka mu je vječna slava i hvala. Počivao u miru.
Poginuo bezveze u dalekom Afganistanu a koje fraze se ovdje izmišljavaju.Jel vrućina svima udarila u glavu?
On je svoje odhodo, na dusu cokolindi i ostalim dupelizcima bjelosvjetskih kriminalaca. Hratski vojnici nemaju sta trazit izvan granica Hrvatske.
Postao je vječan? Sin bu vječno rasel brz njega.
I tako... Dok se obični građani, profesionalni komentatori, novinari i političari, šank-diskutanti i vojni analitičari dogovore o tome je li skupnik Briški bio hrvatski heroj ili tek vojnik-profesionalac, je li bio plaćenik ili mučenik, i dok svatko od njih imaa pregršt argumenata u prilog svojim razmišljanjima, ja o tome mislim samo jedno: Briški je samo još jedan u beskonačnom slijedu prošlih i budućih života nasilno ugašenih jer su Novac i Moć potkupili politiku i religiju da narodima podvale čast, heroizam i nacionalni ponos kako bi ih uvjerili u iluziju da se bore i pogibaju za nekakvu i nečiju Slobodu. Znam to jer sam i ja bio tamo. Devedesetprve. I ne bih nikada više. Od tada znam da je jedina sloboda ona koju se živi za sebe, a ne ona u kojoj se umire za druge. Jedina sloboda je ne biti sluga vjeri, novcu, naciji, politici, državi, stranci, vođama ni idealima heroizma. Jedina sloboda je mir. Sve drugo osim mira je dobro maskirani marketing moćnih. A Briški je tek jedan od onih koji su - uvjereni u nešto više - položili život na oltar njihovoj moći.
Sad će biti lažnih suza u potocima. A dečko nije nikakav heroj jer je za plaću koju je dobivao bio svjestan rizika koji taj posao nosi. Posebnost je jedino u tome što je na uniformi nosio hrvatski grb, ali to ga ne čini herojem.
Tužno,tužno,žalostan sam i ljut jer se pitam za koga i za što si dao život,ovaj svijet nije normalan.Bude li se ovako nastavilo ubrzo se budemo pitali gdje se granice stvarno moraju čuvati..
Tko svoje kolege nije sahranjivao ne može znati. Muško sam i teško zaplačem, ali nema tog srca koje ne pukne pred jecajima majke i bližnjih, od kojih zrak treperi. Nema rane koja može boljeti kao upit djeteta u tišini postrojavanjaja počasne postrojbe ,"mama pa gdje je moj tata".Težak je kruh vojnika bio u Domovinskom ratu , a još teži u ovom Afganistanu, pogotovo kada u tuđoj zemlji pošteno radiš za čast svoje zemlje, a u stvari nitko još nije siguran hoće li povijest reći da je to bila čast ili sramota. Vojnik daje sebe, za svoju domovinu časno, zarađuje za svoju obitelj i gine za Domovinu. Domovinu u kojoj ga svi hvale i hrabre,kad odlazi na stratište i izvršava i njihove obveze, da, da i njihove, vaše. Onda se dogodi tragedija ili smrt, ratovi prođu i zaborave se ,samo ratnici pamte i pričaju ,ali u miru pričaju u vjetar, život ide dalje tuga ostaje najmilijima. Pa očima i ušima ne možete vjerovati dugo poslije rata,da na bodovanju za donacije u jednom gradu, više bodova dodijele udruzi zaštite malih životinja i njihovom programu i više novaca udruzi gljivara, nego recimo udruzi branitelja koja je u programu navela da će za te novce izraditi betonski okvir oko hrpe zemlje na grobu branitelja koji leže i po tuđim grobovima,( kojeg su tri puta mobilizirali u ratu, naravno neke nikad) za koje nema nikog tko bi brinuo o njihovim grobovima, eto to je život vojnika prije i poslije smrti. Zato vojniče moj, laka ti hrvatska gruda, Bože daj snage tvojoj obitelji da izdrži
je, je ..vječan, poslali ste momka da gine za amertičke zlotvore, podrepaši sluganski i sada meljete gluposti, sramite se
Naravno, i nažalost, opet besmisleno i patetično guslanje i naricanje našeg ministra-krkana. Treba stvarno imati specifičan mozak i čvrst želudac za ispaliti ovo:" Postao je vječan i hoda rame uz rame s najvećim ratnicima u hrvatskoj povijesti"...da me se krivoo ne shvati, svaka čast i pijetet poginulom vojniku, ali, sjedilo u autu, zabilo se u njih, i to je bilo to...gdje tu min'star vidi heroizam i mjesto "rame uz rame s najvećim ratnicima u našoj povijesti"???
jedno dijete nikada neće imati priliku uživati u zagrljaju svog oca, to dijete ostalo je bez oca radi tuđih političkih ideala i igrica i, mjesto da se naši političari pokriju po ušima oni organiziraju svečane dočeke
ovo je sada vec preseravanje !
Amerika je nama puno pomoglla u ratu 90 tih i za to mi sada njima pomažemo protiv neprijatelja !
Treba dobiti naziv objekta po njemu, ali što je sa vitezom Damirom Martićem" i on je dao život, hoće li dnevna politika tako olako zaboravljati "stare" heroje?
Koliko čujem, dobra se lova može zaraditi u misijama. Da li to znači da je Josip bio strani plaćenik?
Drugi puta ću pametnije...
Žalosno da netko može jedan mladi mozak toliko isprati da ide ginuti za tuđe interese u tuđoj zemlji. On je za Afganistance okupator i neprijatelj. Nema tu nikakvog heroizma i romantike.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U samom činu smrti ovog vojnika nema ničeg junačkog. Isti je poginuo vozeči se u vozilu na uobičajenoj ruti koju prolaze stotine njih svaki dan. Nije jurišao na bunker niti je, primjerice, sam osvojio tvrđavu. Smrt je dio posla vojnika i ponekad se doista desi. Svi koji idu tamo idu dobrovoljno i svjesni rizika. Sućut obitelji i da se ne ponovi nikome isto.