'U Hrvatskoj su bili izbori, ali se još vode pregovori, u Putinovoj Rusiji rezultat je poznat'

Svatko ima pravo na vlastito mišljenje pa i Kasparov, ali izgleda da su se rusofili s beogradskih Večernjih novosti preselili na Večernji list da bi to pravo drugima osporavali, te odlučili preko hrvatskih novina širiti svoje rusofilske ideje, jer u Rusiji i Srbiji prolazi samo davanje podrške stranci na vlasti. Usporite malo i dopustite i nama iz Hrvatske da iznesemo svoje mišljenje. Shvačam ja da vi volite Rusiju, bez obzira tko u Rusiji bio na vlasti, humanista ili imperijalista. Humanista sigurno nije, a imperijalista svakako. Sjetite se Ukrajine i Krima.

Drug Aca nije bas bio zadovoljan odgovorima ovog velikog covjeka.

Kad vidim koliko komentatora brani Putina, bivšeg kgb-ovca ili po naški "udbaša", komunističkog diktatora i mafijaša, onda se i nije za čuditi što imamo tako priprost narod koji stalno bira između hdz-a i sdp-a...

Sve sto Stankovic voli [Rusija,komunizam,Kaparov] ,Kasparov ne voli ,a sto Kasparov voli [Hrvatska,domoljublje ,demokracija ] Stankovic ne voli

Ali ne možeš ti balkanske mozgove koji su 45 godina bila indoktrinirani antiamerikanizmom i koji su učili iz sovjetskih udžbenika preodgojit preko noći. To nekoliko generacija mora izumrijeti - razni Mesići, Jakići i njihovi učenici.

G. Kasparavu svaka čadt, ali je bilo degutantno za vidjeti i slušati partojsko, prorudks, komunjatsko, totalitsrna opredjeljenka voditelja i to u zemlji člsnici EUa i NATOa i gotovo prisilno navođenje gosta da kritizira prijateljsku nam Američku demokraciju, administraciju i politiku Aca, ej bre prećero si, bljak

Kasparov nije političar i priznaje to. Ali je na svoj način borac za slobodnu Rusiju. Doista je bio u zatvoru, i treba imati velike pijune u gaćama suočiti se na prosvjedu sa ruskim OMON-om (policijski specijalci) koji nisu najbistriji ali nadoknađuju to sirovom brutalnošću i odanošću režimu. Velik je čovjek, i ne shvaćam toliku uskogrudu mržnju prema njemu. Njegova etnička raznolikost samo ga oplemenjuje. Vrlo me čude hrvatski putinoljupci i propovjednici Sibra i GULAG-a. Zar i mi nismo prošli krv, znoj i Božiće po logorima i rovovima? Gdje vam je povjesno pamćenje i suosjećanje?

Bravo za gospodina Kasparova i jednu od najsvijetlijih lekcija demokracije i pristojnosti voditelju gospodinu Jankovicu, kako odgovara glava u kojoj je sve poslozeno. Kultura raspravljanja i argumentirano odgovaranje na pitanja ispod nivoa koja mu je postavljao vrlo povrsni voditelj Stankovic, koji jos uvijek nije ravnopravni sugovornik kad u se na drugoj strani stola nadje netko kapaciteta gospodina Kasparova. Bilo bi dobro da kad su u pitanju pametni i demokratskom razgovoru vicni ljudi za voditelja posaljete nekog pristojnijeg voditelja, a gospodinu Stankovicu prepustite veterane "balvan revolucije" i expertima za gospodarstvo iz susjedne drzave sa doktoratima iz Kumrovca, Karadjordjeva i ostalih visokobrazovnih ustanova HTV-eovih "jugonostaligicara" Pozdrav iz snjezne i hladne Finske Zeljko Grabar

Rusija je benzinska pumpa u vlasništvu mafije.

@ploto..... Ako je zdovski sistem-rezim, zasto ga Putin i danas prakticira...Da nije slucajno i on zidov...? Tko mu se usprotivi zavrsi u gulagu kao i pop grupa Tic Tac Toe, i mnogi drugi...

Vidi se iz komentara tko zali za proslim sistemom inace ne bi napadali covjeka koji je zivio u Rusiji... Zna kakav je njihov sistem ... Vas bi trebalo poslati na godinu dvje da zivite tamo, inace ne mudrujte na svakuku temu... svi sve znaju da nista ne znaju ... Da mu je u Rusiji bilo super ne bi dosao u Hrvatsku zivit i reci, ovdje sam kod kuce...

Kako bismo željeli idealan svijet bez pohlepe interesa i pun povjerenja . Pošto takav svijet ne postoji onda nema razloga ne vjerovati Gariju Kasparovu i njegovom viđenju Rusije i Putinovog vladanja . Nevjerojatno mi je kad u nekoj zemlji netkoo vlada desetljećima i dobiva tako visoku podršku . Demokracija je inače zamišljena kako bi stvarala konkurenciju i na površinu iznjedrila stranke ,a ne osobe koje bi vladale autoritarno . Mislim da Rusija nije sazrela kao kapitalistička i demokratska država i bojim se da dugo još neće jer svoj image gradi na vojnoj sili . SAD su država velesila s usponima i padovima ali iako imaju izuzetno dvojbenih političkih i pogrešnih poteza oni svoje poteze i donose otvoreno i često ih priznaju . Demokracija je nezaustavljiva i njeno širenje događat će se htjeli to mi ili ne . Demokraciju ne treba veličati kao civilizacijsko rješenje ali do sada se je pokazala kao jedino rješenje za napredak čovječanstva u rješavanju kriza pa i siromaštva. Gari Kasparov je izuzetno velik čovjek i njegov pogled ne može doseći običan čovjek . On je jednostavno ispred svojeg vremena što mu stvara stalne neprijatelje jer se velike ljude ne razumije . Takvi ljudi vide unaprijed i točno znaju gdje je i što je prepreka na putu progresa. Boli me briga za vaše minuse jer vidim kako se trudite pljuvati po čovjeku kojemu niste ni do gležnja .

Sramota je Večernjeg lista što dopušta Srpsku i pro Rusku propagandu na svojim stranicama!!!

Šahovska legenda Gari Kasparov u današnjoj emisiji *Nedjeljom u 2* uprizorio je stanje u današnjoj Rusiji, Putinovu režimu i ruskoj liberalnopj oporbi. Normalno, biloa je za očekivati ovakova reakcija Putinofila jer njihov fanatični i disfunkcionalni mentalni sklop ne priznaje kritičkee misaone stavove pa makar i od jedne šahovske ikone kao što je Gari Kasparova, čovjeka izuzetne inteligencije i zavidnog CV-ja.

Gari Kasparov je izuzetno pametan i hrabar čovijek, osobnost koja je stajala uz Hrvatsku tjekom srpske agresije.

Priupitaj slavensku nam "braću" Poljake,Čehe,Slovake,a posebito Bugare koliko im je bilo dobro u Rusko-slavenskoj "bratskoj" zajednici.Problem je da se od "slavenstva " ne živi,isto niti od "srbovanja"(rusovanje u mini obliku).Razumijem da se ovdje vodi rat,svim sredstvima,za globalnu dominaciju,odnosno jedna supersila pokušava svim sredstvima da sačuva svoje "demokratsko "carstvo,a nekoliko drugih pokušavaju da stvore neka svoja buduća carstva.Ali,ako sam već prisiljen da biram(jer nisam supersila da stvaram neko svoje vlastito carstvo),odabrat ću ono najmanje loše i priklonit ću se tome.Za sada ne vidim pozitivnu alternativu tkzv. Zapadu,jer mi nitko ne garantira da će Putinova Rusija ili Kina biti naprednije "demokracije" od ove postojeće,Zapadnjačke!

Ma ne, Gari je mrski judeo-mason, a Putin je zapraf humanisti i rođeni demokrat >;-))

"Poslednjeg dana prošlog meseca, održan je okrugli sto posvećen nekoj vrsti svođenja računa petnaestogodišnjoj vladavini Vladimira Vladimiroviča Putina. On sam ovaj skup nije udostojio svojim prisustvom, ali je zato poslao svog pres-sekretara Peskova da njime predsedava. Na tom skupu, naravno, nisam ni mogao da učestvujem, ali mi je redakcija EŽ omogućila da u nekoliko sledećih pasusa ukratko izložim svoje viđenje tih 15 proteklih godina provedenih pod Putinom. Najnegativniji rezultat petnaestogodišnje Putinove vladavine je permanentno uništavanje institucija zakonodavne i izvršne vlasti i njihova potpuna degradacija. Izbori, političke partije, parlament, vlada – sve to je praktično do kraja obesmišljeno. Sve političke institucije su ostale bez kredibiliteta i bez svakog, čak i minimalnog poštovanja društva. Jasno je da rezultati bilo kojih izbora zavise isključivo od gospodina Čurova, da političke partije smišlja i osniva isključivo Kremlj i da sistem raspodele državne vlasti ne funkcioniše. Umesto toga je stvorena jedna kvalitativno nova tvorevina pod nazivom „vertikala“, tvorevina zakačena na jednog jedinog čoveka u zemlji. Zato se bez preterivanja može reći da je država degradirana, jer država je formacija međusobno povezanih institucija, a institucija prosto nema. Ostao je samo Putin. Ispada da je Volodin bio u pravu kada je misleći da hvali Putina rekao: „S Putinom – imamo državu, bez Putina – ne“. Istine radi, ovu njegovu izjavu bi valjalo malo ispraviti: „S Putinom imamo državu, bez Putina – ljuti međuplemenski boj u savani“. Jer niti postoje jasno formulisana pravila predaje vlasti, niti je stvoren sistem regulisanja odnosa među ljudima od uticaja, niti ima nekoga koji bi to mogao da reguliše. Putin je sebe proizveo u jedinog nosioca takozvane ruske državnosti, „glavnu kuku“ o koju je obešena cela državna vlast. Faktički o „državnosti“ više i ne može biti reči. Nje više nema. Ostala je samo gola „vlast poglavara“ (вождество). To jest, ostale su tek privremeno zavisne teritorijalne, etničke i ostale „plemenske“ grupe, koje su ujedinjene u nešto opšte samo voljom jednog čoveka. U tom smislu s Putinom i nije tako strašno. Užas će početi tek posle njega. Jer teško se može zamisliti kako će se to Kadirov, Ivanov, Petrušev i ostali posednici raznih moćnih resursa državne sile, o bilo čemu, ali bez Putina, jednoga dana međusobno dogovarati. A lojalnost prema „vlasti poglavara“ se nikako osim silom ne da ostvariti. Tako će Rusija odmah posle odlaska Putina neizostavno biti dovedena do same ivice sistemske katastrofe. Kako će se to završiti, to danas niko ne zna. Sa znakom plus bi se moglo označiti stvaranje takozvanog „putinskog konsezusa elite“. No budući da je on ostvaren koruptivnim metodom kupovine lojalnosti novcem od visokih cena nafte, taj konsenzus je prilično truo. Čim se svetske cene nafte u dovoljnoj meri snize, ceo sistem će istog trenutka po svim šavovima početi da puca. Regionalne elite će kao i do sada biti prinuđene da ispunjavaju Putinove naloge, a sredstava više neće biti. No kako je baš to Rusiji svojevremeno pomoglo da se zaštiti od raspada, ta „sloga“ u krugovima elite je nešto što u putinskom koordinatnom sistemu nesumnjivo zauzima vrlo važno mesto. Postoji još jedan problem koji proističe iz vertikalnog ustrojstva političkog sistema zemlje. To je monopolizacija ekonomije i stvaranje sistema neposrednog, ili takozvanog „ručnog upravljanja“ privredom. A posledice su veoma loše. Prvo, čitava ekonomija postaje zavisna od jednog ključnog faktora uticaja, u našem slučaju od svetskih cena energetske sirovine, i drugo, ona istovremeno postaje sve manje konkurentna. Kada nema konkurencije, ekonomski subjekti traže izlaz iz teškoća ne putem modernizacije, već u nastojanjima da se što više približe vlasti. Ko je bliži „vertikali“ – tome i veća preimućstva. I čim se uslovi promene, sve ove korporacije postaju potpuno neefikasne i nekonkurentne. Sav njihov trud je uvek bio usmeren samo na to kako da se dopadnu ljudima iz „vertikale“, a ne na sopstveni razvoj. Tako je „vertikala“ uništila normalan način prijema tržišnih signala. U uslovima normalne konkurencije, ljudi koji u svojoj sferi postaju neefikasni, od svojih konkurenata dobijaju signale da nešto u njihovom poslovanju zaista nije u redu i da je došlo vreme kada moraju da donose razne neprijatne odluke. Na primer, da troše pare na novu opremu, da premeštaju težište svog poslovanja na neki drugi proizvod ili da otpuštaju ljude. To jest, oni su u tom slučaju prinuđeni da neprestano misle svojom glavom. No pošto naš ekonomski sistem nije podređen signalima tržišta, on danas izgleda otprilike ovako: ako si blizu Putina onda si Miler, Jakunjin ili Sečin, a ako si daleko od njega, onda si Čičvarkin ili Hodorkovski. Ekonomija postaje lako ranjiva i zavisna, a Rusija postaje sve slabija u odnosu na ostale industrijske zemlje sveta. Cena nafte je pala i zemlja se istog trenutka sudarila sa veoma ozbiljnim ekonomskim teškoćama. Što se poslednjih godina vladavine Putina tiče, neizostavno se mora napomenuti i naša najnovija ukrajinska epopeja, što u širem kontekstu znači prelaz, to jest vraćanje na sovjetski sistem ideokratskog načina rukovođenja. Ovo podrazumeva da vlast svoju društvenu ulogu ne vidi kao obavezu da garantuje bezbednost i socijalne potrebe stanovništvu, već kao „zavet“ da navodno u njihovo ime realizuje nekakvu nad-ideju. To može biti izgradnja komunizma, islamskog sveta ili otelotvorenje ideje Džuče. To je slučaj kada ništa od onoga što se u zemlji događa ne zavisi od stanovništva koje u toj zemlji živi. Vlast sama sebi zadaje zadatke i potom sama ocenjuje jesu li oni uspešno realizovani. I kao po pravilu, ona iz nekog razloga uvek zaključuje da je sve u najboljem redu. Mi smo se iz godine u godinu sve više i više približavali našoj komunističkoj budućnosti, sve dok se jednoga dana nismo prosto raspali. Naš ideokratski model se danas zasniva ili na još uvek neostvarenoj evroazijskoj ideji, ili na izgradnji nekakvog novog „ruskog sveta“, ili na preporodu pravoslavlja. Još uvek nije odlučeno kojim od ova tri puta treba poći, no jedno je već sad sasvim jasno: stanovništvu Rusije je oduzeta mogućnost da putem izbora utiče na politički kurs zemlje u kojoj živi. Umesto toga, oni tom istom stanovništvu objašnjavaju sledeće: da nema Putina, NATO bi nas već odavno okupirao. I tu više nema mesta raspravama o poboljšanju kvaliteta života ili o socijalnoj brizi države. Svi koji su protiv Putina, automatski se svrstavaju u „petu kolinu“. Stvorena je situacija veoma pogodna za vlast, ali razorna za zemlju u celini. Jer Putin sam svoje uspehe prvo ocenjuje, a potom ih preko kontrolisanih medija objavljuje stanovništvu. Tokom sovjetskih vremena, mi smo kroz sve to već jednom prolazili. Putinu je svojevremeno data na upravljanje zemlja koja se nalazila u očiglednom ekonomskom usponu, s već gotovim i aktivnim političkim institucijama koje je trebalo dalje razvijati i usavršavati. Uz sve nedostatke koje sve mlade demokratije obavezno imaju, postojali su i realni izbori, i realna konkurencija među članovima elite, strogo u okvirima tada važećih zakona koje su svi poštovali. Sećamo se izborne borbe između grupa koje su s jedne strane predstavljali Lužkov, Primakov i predstavnici regiona sa Zjuganovim na čelu, grupe koja je solidarno štitila interese stare sovjetske nomenklature, i Putina koji je tada, sledeći započeto delo Jeljcina i Sobčaka, zastupao interese vesternizovanog demokratskog krila političke elite. A sada, nakon 15 godina njegove vladavine, mi živimo u zemlji bez političkih partija i s apsolutno diskreditovanim izborima, zemlji u kojoj je normalan i otvoren konflikt između članova elite degradirao u sovjetsku formu zakulisne borbe duboko skrivene unutar zidina Kremlja. I pošto je van svih očekivanja da ova vrsta međusobne političke borbe može ostati u okvirima zakona, sitaucija vremenom postaje sve opasnija. I na kraju, zemlja koju danas kontroliše Putin, ostala je bez mehanizama pomoću kojih bi Rusija mogla da se prilagođava promenama u svetu. Te se promene događaju delimično i našom krivicom, a delimično i pod uticajem objektivnih okolnosti. Nafta je naglo pojeftinila i mi smo ostali bez ijedne alternative. Čekamo da ponovo poskupi. Putin nam je poručio da se strpimo i obećao da će se to za dve godine sigurno i desiti. A šta ako se ne desi?" Dmitrij Oreškin, Ежедневный журнал, 01.04.2015.

Bravo Gari. Hrabar si čovjek.

Odlična analiza Gari Kasparova. Rusofili na aparatima.