Karamarko: POA nije poslala brijunske transkripte u Haag

Pitanje za sve kamuflirane četnike koji dolaze na portale VL: Kako vaš san o velikoj srbiji hahahahahaha? MEMORANDUM 2 ...........NASTAVAK SNA O VELIKOJ SRBIJI Nedavno usvojeni srbijanski Zakon o dijaspori i Srbima u regionu, čije je usvajanje u javnosti prošlošlo prilično neopaženo, a koji govori o tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu, što je samo eufemizam za veliku Srbiju, neodoljivo podsjeća na Memoranum SANU. Međutim, ne podsjeća slučajno. Njegovi autori su upravo akademici koji su ispisali “Memorandum 2”. Na odredbe ovog zakona nije reagovao niko iz političkog i javnog života niti jedne zemlje u regionu. Skoro neopaženo i u našoj kao i u političkoj javnosti zemalja regiona prošla je sjednica „Saveta za odnose sa Srbima u regionu“ održana 8. februara ove godine, na poziv srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Osnovna i jedina tačka dnevnog reda bila je ona koja se odnosila na popis stanovništva koji bi se u svim zemljama regiona, osim u Srbiji, trebao održati u toku ove godine. Miodrag Jakšić, sekretar srbijanskog Ministarstva za dijasporu, rekao je da je „cilj sastanka da Srbija potakne Srbe nastanjene izvan Srbije da se izjasne kao pripadnici srpske nacionalnosti“. Jakšić je naglasio da se „vlast u Srbiji protivi asimilaciji našeg stanovništva u zemljama regiona i eventualnom sprečavanju njihovog prava na slobodno izjašnjavanje tokom popisa“. Srbijanski režim čak otvoreno ističe kako predstojeće popise u zemljama regiona smatra „jednim od najvažnijih u istoriji srpskog naroda“. Naš dobro upućeni izvor ističe da je slijedeći korak politička i diplomatska borba za položaj Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a odmah potom i zahtjevi za teritorijalnu autonomiju (konstitutivnih) Srba u tim državama. Posljednji korak bi bio onaj koji Milorad Dodik, predsjednik RS-a, provodi u BiH. Pomenutoj sjednici je prisustvovao i Milorad Dodik, koji je inače Tadićev sluga pokorni u izvršenju ciljeva iz «Memoranduma 2». Naš dobro upućeni izvor ističe da hapšenje generala Divjaka treba posmatrati u kontesktu provođenja ciljeva Momoranduma 2. Zapravo i pokretanje istrage protiv Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka, hrvatskog branitelja Tihomira Purde, dr. Vesne Bosanac predstavlja prebacivanje krivice, zamagljivanje istine, obmanjivanje javnosti i skretanje pažnje sa slučajeva koji se protiv srbijanskih zvaničnika vode u Haagu, što su glavi ciljevi novog srbijanskog memoranduma. U tom kontekstu je i Dodikova izjava da će policija RS-a uhapsiti generala Jovana Divjaka, Ejupa Ganića ili članove ratnog Predsjedništva BiH ukoliko se nađu na teritoriji RS-a i isporučiti ih Srbiji. Boško Jakšić, beogradski publicista i analitičar, za naš list kaže da su zvaničnici iz Vlade Srbije prekoračili svoje ingerencije i da se održavanjem zajedničke sjednice u Banjoj Luci direktno miješaju u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini. «Moje mišljenje je da to nije posao Beograda i da zvanični Beograd može samo da se opeče ukoliko nastavi sa jednom takvom politikom. Jedno je legitimna odbrana interesa Srba van Srbije, međutim, potpuno je drugo ako to može da zadire i čak da se podvede u mešanje u odnose unutar jedne suverene države. Tako da mi se, nažalost, čini da, što se tiče odnosa sa Srbima u Republici Srpskoj, Beograd nije izvukao dovoljno zaključaka koje je mogao na osnovu događaja koji su se dešavali u vrijeme Miloševića i Karadžića i da Beograd dosta rizikuju jer radi neke stvari koje su suprotne njegovom interesu. Pod tim interesom mislim pre svega da Evropska unija od srbijanskih zvaničnika očekuje jednu konstruktivnu saradnju, da se pomogne saniranju situacije u Bosni i Hercegovini, a ne da se ona dovodi do toga da Milorad Dodik otvoreno može da govori da će Bosna i Hercegovina proći kao bivša Jugoslavija i da će se raspasti. Što se tiče uticaja Dobrice Ćosića i akademika i drugačije postavljenih velikodržavnih aspiracija o kojim vi govorite, u tom slučaju trebao bi da postoji ozbiljan plan zvaničnog Beograda kako on vidi Srbiju za dvadeset ili pedeset godina. Međutim, ja smatram da zvanični Beograd nema tu viziju koja bi dugotročno pozicionirala Srbiju i da postoji jedna politika koja ide cik-cak, koja se provodi od danas do sutra i u kojoj se vidno primećuju uticaji tih intelektualno-nacionalističkih krugova, gde je Dobrica Ćosić jedan od njihovih simbola. Taj uticaj bi prema političkim programima mogao i trebao da pripada stranci Vojislava Koštunice DSS, ali na žalost njega je moguće identifikovati i u Demokratskoj stranci na čijem se čelu nalazi Boris Tadić. Istina, Srbija ima svoja legitimna prava da se brine o položaju Srba van granice Srbije, da im pomaže, ako hoće da ulaže u Telekom Srpske, ali rešavanje nekih statusnih problema, to jednostavno ne dolazi u obzir jer je to već uplitanje u legitimne stvari suverene države», zaključuje za naš list publicista Boško Jakšić. Nova strategija Vlade u Beogradu mnoge je podsjetila na čuveni Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, koji je, uvodeći pitanje ugroženosti Srba van Srbije, udario temelje programa Velike Srbije. Međutim, mnogi analitičari u Srbiji ne znaju da se zapravo radi o prepakovanom memorandumu, koji srbijanske vlasti uveliko provode. Srđa Popović, beogradski advokat, u razgovoru za «Slobodnu Bosnu» kaže da su Ćosić i kompletna Miloševićeva ekipa iz devedesetih reaktivirani i angažovani na novim projektima. «Mislim da se radi o tome da u svesti ljudi ovde ne postoji da je Srbija poražena u tim agresorskim ratovima i da se ceo taj projekat koji je počeo 1991. godine završio porazom. Zato je i taj takozvani prevrat kada je srušen Milošević ostao jedan ambivalentan događaj. Jedni su smatrali da je podvučena konačno crta na celu tu prošlost, drugi kao što su Vojislav Koštunica i Dobrica Ćosić smatrali su da se sklonio jedan predsednik, da je došao drugi a da oni nastavljaju tamo gde su stali. Taj frontalni sukob oko 5. oktobra doveo je zapravo do Đinđićevog ubistva koje je celu zemlju bacilo u apatiju i zaustavilo procese koje je on započeo. Tokom Koštuničine vladavine sve je pokušalo da se vrati u pređašnje stanje i sada, u trenutku kada počinjemo da se približavamo ulasku u EU koja je jedina tekovina Zorana Đinđića koja je preživala i ima podršku u javnosti, njih hvata panika i oni žele da uzvrate kontaraudarom. Ja to osećam na sve strane i video sam pre neki dan kako su se uspaničili zbog zahtjeva specijalnog tužioca da ispita političku pozadinu ubistva premijera Đinđića. Odmah su prešli u snažan kontranapad. Pojavila se jedna peticija u kojoj se daje podrška Koštunici i njegovoj odluci da se ne odazove pozivu Tužilaštva. Koštunicu su podržali Đogo, Nogo, Brana Crnćević, Smilja Avramov, Vučelić, Dobrica Ćosić... to je kompletna ekipa iz devedesetih. Koštunica je sazvao glavni odbor svoje stranke na kojem je pozvao na pobunu nacionalnih samosvesnih i slobodnih Srba protiv kursa kojeg zemlja zauzima, a to je približavanje Evropi. Ja mislim da je sve to prilično anahrono i to je jedan očajnički pokušaj koji može da nanese veliku štetu. Oni su još uvek tu, oni su još uvek živi i još uvek nastupaju vrlo agresivno. Opasno je to što je zemlja u velikoj ekonomskoj krizi i to je pogodno podloga za tako neku populističku pobunu koju bi oni pokušali izvesti. Što se tiče tih velikodržavnih aspiracije Srbije prema BiH, za koje me pitate, to je deo te stare politike, nacionalne strategije i taj projekat da će oni kad-tad da se dočepaju Republike Srpske i razbiju Bosni u Hercegovinu, oni od toga nikada nisu odustali“. «Memorandum 1» je prouzrokovao genocid, urbicid, ratne zločine i razaranja, međutim „Memorandum 2“, prema njegovim autorima, treba da završi u miru sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratu.

Dobro je znati i četničku viziju izraženu u MEMORANDUMU iz 1986. godine: Što je preporučivao Memorandum SANU iz 1986. godine TEORIJSKE „SMERNICE“ ZA KONAČNO RJEŠENJE „SRPSKOG PITANJA“ NA BALKANU ...Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija nauka i i umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije koji je trebao da odredi pravac rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Ovaj dokument bio je objavljen u \"Večernjim novostima\" u dva nastavka u aprilu 1986. godine. Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od velikosrpskog Garašininovog programa Načertanije iz 19. stoljeće, takođe se oslanjao i na politički program četničkog ideologa Stevana Moljevića, ali i Nacionalni i državni program Kneževine Srbije iz 1844. godine koji je također sačinio Ilija Garašanin. Program Momoranduma SANU-a između ostalog sadrži: - granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog \"umjetnih\" administrativnih granica koje ne predstavljaju \"pravu\" sliku - ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi - jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci) - potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda Memorandum SANU imao je dalekosežan uticaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i direktan uticaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Memorandum SANU je bio inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslovenskih naroda sa strahovitim pogibijama, zločinima, stradanjima civila, razaranjima gradova, progonima i iseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, rušenjem kulturnih i vjerskih objekata... Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović... VLADIMIR POPOVIĆ BEBA, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, za “SB” TADIĆ JE NESPOSOBAN DA KREIRA BILO KAKVU SOPSTVENU POLITIKU I ZATO SE OKREĆE SAVJETIMA STARACA, SVOG OCA LJUBE, AKADEMIKA ĆOSIĆA, BEĆKOVIĆA… “Jedan aspekt ovih akcija je posledica prazne politike, bez suštine i strategije koja je počela da se raspada, i to i pred očima građana Srbije. Među njima ima i dva miliona onih koji su glasali za Tadića, pre svega u strahu da se ne vrate radikali. Evo već sedam godina Tadić i njegov tim za pljačku i opsene kroz nezapamćenu kontrolu medija prodaje sebe kao pametnog, obrazovanog, savremenog, modernog, vizionarskog Evropejca, a on nije ni jedno od toga. Taj balon od sapunice, koji najbolje oslikava politiku današnjeg DS-a i samog Tadića, raspao se još pre nekoliko godina, ali nas Tadićevi spineri i plaćeni mediji teraju da, mokri i umazani od iscurele sapunice, verujemo da je to ne balon, nego šatl i to naravno, jedinstven, najveći i najbolji na svetu. U toj paničnoj strategiji \"kontrole štete\", gladnoj i neutoljivoj potrebi da bude popularan, Tadić i njegovi savetnici tumaraju u svojim potezima, do tog nivoa da izazivaju sažaljenje i podsmehe, ali i stid u samom vrhu DS-a. Od posete izmišljenoj kući dede Novaka Đokovića prilikom zvanične posete Crnoj Gori, preko organizacije žura kod predsednika Hrvatske ne bi li upoznao i smuvao izvesnu pevačicu, pa do zajedničkih sednica Vlade Srbije i privatne grupe politicara Mileta Dodika, sve je to tumaranje i bolesni pokušaj da se bude popularan i voljen, a kroz poteze za koje njegovi savetnici veruju da se najbolje primaju u srpskom narodu. Drugi aspekt je činjenica da je Tadić u političkom smislu apsolutno zavisan od politike staraca, Brozovih i Miloševićevih apologeta, koji sebe vole da nazivaju disidentima. To su inače večiti zaljubljenici u Oznu i nikad neprežaljenu Rankovićevu UDB-u. Na čelu njih je akademik bez srednje skole Dobrica, potom agent UDB-e, akademik sa srednjom školom Matija, ali i tata Borisa Tadića, Ljubivoje, zaljubljenik u opskurne likove od Klare Mandić pa nadalje. Ova grupa staraca je dolazak na čelo države Tadića doživela kao ličnu pobedu i dolazak na vlast njihove grupe, koja će koristiti funkciju predsednika Srbije i najveću stranku u Srbiji DS kao sredstvo za ispunjenje svih ambicija koje u prethodnih 60 godina nisu bili u stanju da realizuju. Tako su svoje nikad neprežaljene neuspehe iz memoranduma zamislili da realizuju sada drugačijim metodama. Čuvene njihove parole su upravo bile - Srbija je dobijala u ratovima, ali gubila u miru! Sada su rešili da to rade drugačije! Da Srbija kao najveća, najbrojnija i najuticajnija država ex Jugoslavije bude lider u regionu, da zadobije poverenje EU činovnika i da drugačijim metodama ostvari stare ambicije osnivača Golog otoka i ostalih stradija građana Jugoslavije. Zato se i vodi specijalni rat protiv Crne Gore već sedam-osam godina. Prvo da se ne otcepe, pa onda da ih se diskredituje, da se nazivaju mafijašima, da ih se optužuje da su ubice, da se pomaže opozicija u želji da se ruši legalna vlast, sve u nadi i ubeđenju da će jednog dana na vlast u Crnoj Gori doći ’njihovi’ da će se ponovo organizovati referendum i da će se CG ponovo ujediniti sa Srbijom! Zato Tadića i DS interesuje na silu stvorena priča o tobože nekakvom političkom motivu ubistva kriminalnog vlasnika Nacionala Iva Pukanića, ali ga zato ne interesuje politička pozadina ubistva njegovog prethodnika Zorana Đinđića! Tako je i sa Bosnom. Kad je u Sarajevu, onda je Tadić čistokrvni Sarajlija, u Istri je jednom četvrtinom Hrvat, u CG je naravno Crnogorac, Srbiji Srbijanac! To je ta politika ništavila i sve i ništa. I traži da se vodi istraga protiv Koštunice, ali i da se potpiše peticija da se ne poziva! Ode u Evropu pa im tamo sve obeća, onda dođe u Beograd pa donese zakon o akcizama kojima Rusima daje privilegije, pa kad iz EU zaprete, onda traži da se akcize ukinu! Naravno da je problem sa Republikom Srpskom opasniji od svij ovih tumaranja, jer tamo imate jednog opasnog demagoga kao lidera Srba, a oko Tadića imate opasnu ekipu zločinaca, ratnih huškača i profitera koja insistira na tezi o samoopredeljenju Republike Srpske (ako može Kosovo) i to čini region i, posebno, Bosnu i Hercegovinu nestabilnom. Ipak sva ta bolesna politika, stvarana u glavama akademika bez obrazovanja, zajedno će s njima otići pod zemlju. Prazna i jalova politika Borisa Tadića, opsene i laži koje prodaju njegovi marketinški timovi, dok pljačkaju desetine miliona evra, doživljava ubrzani kraj. Toga su svesni i njegovi najbliži prijatelji i savetnici, zato i pojačavaju nacionalnu retoriku i poteze, kao uvek siguran fiks u lokalnim politikama ovih nesrećnih naroda kojima pripadamo”.

. ...krivonjuskiceve .

21.01.2011. u 01:59h =hart= je napisao/la: POLITIČARI SPAVAJU, BRANITELJI SE BUDE -\'Ako se vlast ne suprostavi novoj agresiji, u Hrvatskoj će doći do sukoba\' Branitelji će se pobuniti jer se osjećaju izdanima. Situacija u Hrvatskoj zato je vrlo dramatična, štoo znači da je krajnje vrijeme da državni vrh preuzme odgovornost i formira jasnu nacionalnu politiku, ističe dr. Tomac. ________________________________________ -Zbog zabrinjavajuće nezainteresiranosti hrvatskih vlasti za nacionalnu sigurnost zemlje i sve očitijeg odustajanja od vlastitog pravnog suvereniteta, država Hrvatska je, prema mišljenju političkih analitičara s kojima smo razgovarali, ovih dana ponižena i stjerana u kut kao rijetko kada u svojoj povijesti. -Argumente za tu tvrdnju naši su sugovornici pronašli u brojnim činjenicama dostupnim na svakom koraku, odnosno u gotovo svim srpskim, ali i hrvatskim medijima. Sve su češće tvrdnje da je za rat kriva Hrvatska, a ne Srbija -Kao prvo, predstavnici strane države (Srbije) ovih dana raspisuju tjeralice i vode postupke protiv hrvatskih državljana zbog nečega što se (navodno) dogodilo na teritoriju Republike Hrvatske, kao drugo, mnogi srpski političari sve češće i sve glasnije ponavljaju tvrdnje da je za rat u Hrvatskoj i BiH glavni krivac Hrvatska, a ne Srbija i kao treće, hrvatsko Ministarstvo pravosuđa zadnjih je dana posve nespremno reagiralo na prozivanja hrvatskih generala (koje ni Haag ne tereti) od strane glasnogovornice Amnesty Internationala, tako što je najobičnije priopćenje nevladine organizacije tretiralo kao vrlo važnu službenu informaciju na koju treba hitno reagirati. -Sopta: Čudno ponašanje članova Amnesty Internationala -Domazet: Kraj ove trakavice bit će kada Hrvatska pristane na četvrtu Jugoslaviju - Dugo vremena sam u Kanadi bio član Amnesty Internationala, pa znam da nije običaj da glasnogovornica jedne takve nevladine organizacije ovako otvoreno napada visoke časnike i Vladu jedne zemlje, kao što je nedavno napala admirala Davora Domazeta, dr. Vladimira Šeksa, ali i Vladu Republike Hrvatske. Moram, osim toga, istaknuti da se vrlo čudno ponašaju ljudi koji vode Amnesty International Hrvatska, jer mene, njihovog dugogodišnjeg člana, uopće ne pozivaju na sjednice, niti me obavještavaju o bilo čemu. No, nije to u cijeloj priči najvažnije. Važno je to da su za tako neprimjeren odnos Amnesty Internationala, ali i međunarodne zajednice, prema Hrvatskoj krive prije svega državne institucije naše zemlje, jer se već godinama ponašaju vrlo neodgovorno, kao da ih se ne tiču optužbe prema kojima bi - Hrvatska na kraju mogla ispasti kriva za obrambeni rat vođen na svom teritoriju. Nije ih briga za suđenje Gotovini, Čermaku i Makraču, nije ih briga za suđenje hrvatskim generalima iz Bosne, nije ih briga za optuživanje vukovarskih branitelja, pa je zato i moguće da im lekciju drži i najobičnija glasnogovornica – tvrdi dr. Marin Sopta, voditelj Hrvatskog centra strategijskih istraživanja te jedan od nekad najaktivnijih hrvatskih aktivista u dijaspori. Sopta je na kraju zaključio kako se i iz aviona može vidjeti da u hrvatskoj međunarodnoj politici već dugo vlada svojevrsni politički vakum, nastao zbog traljave vanjske politike bivšeg predsjednika Mesića. -Medijska i politička hajka na Republiku Hrvatsku Slično razmišlja i dr. Zdravko Tomac, ugledni politolog i bivši član ratne Hrvatske vlade, koji se u četvrtak vratio s trodnevnog puta iz Bosne i Hercegovine i koji se u susjednoj državi, kako reče, uvjerio u to da je ovih dana otvorena prava politička i medijska hajka na Republiku Hrvatsku. - Gostovao sam sinoć u emisiji na alternativnoj televiziji u Banja Luci i tamo sam čuo toliko zastrašujućih optužbi protiv hrvatske države, hrvatskog naroda i hrvatskih političara, da me je to i dodatno uvjerilo da srpska politika ovih dana pokušava na sve moguće načine diskreditirati Hrvatsku i proglasiti je glavnim krivcem za rat. Spomenuta emisija samo je dio političke hajke na Hrvatsku, u čije postojanje smo se ovih dana mogli uvjeriti na nizu primjera: od Stanimivorićevih izjava prema kojima za napad na Vukovar nisu krivi Srbi, već ................- Hrvati........, preko traženja 240 godina zatvora za hrvatske generale koji su se borili u Bosni i Hercegovine, iznenadnih optužbi protiv generala Gotovine za ratni zločin u BiH od strane nepoznatog nizozemskog časnika , pa sve do javnog iznošenja optužbi za ratni zločin protiv Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Loše, Mladena Bajića, pa čak i cijele ratne Vlade Republike Hrvatske. Na osnovu svega toga očito je da srpska strana više ne želi samo izjednačiti krivnju za rat, već ide i korak dalje tvrdeći da su isključivi krivci Hrvati, jer su razbijali legalnu državu Jugoslaviju – istaknuo je dr. Tomac, koji je odavno upozoravao na mogućnost da se iza pružene ruke srbijanskog predsjednika Tadića možda kriju neke druge namjere i skriveni srpski interesi. Dvostruka politika Srbije prema Hrvatskoj Merčep je heroj - Stanimirović je ratni zločinac\' - Sada je očito da srpska strana vodi dvostruku politiku. S jedne strane zagovaraju novo bratstvo i jedinstvo, ljubav i pomirenje, a s druge vode vrlo radikalnu atnihrvatsku politiku. - -Jer dok se naši političari naivno smješkaju držeći ga za hlače, naš \'prijatelj\' Tadić otvoreno govori kako ne bi bilo dobro da Ante Gotovina, zbog nedostatka dokaza, bude oslobođen na sudu u Haagu. Cilj te politike je kriminalizirati cijeli hrvatski narod i proglasiti ga genocidnim, kako bi Srbi sa sebe mogli sprati svu odgovornost za agresiju. Drugi cilj je, po svemu sudeći, sprečavanje Hrvatske da uđe u EU prije Srbije, a treći je stvoriti političku klimu za osuđujuću presudu generalu Gotovini - dodaje Tomac te naglašava da su, za razliku od posve izgubljenih hrvatskih političara, hrvatski branitelji prepoznali trenutak, te da su zbog toga i organizirali nedavne prosvjede u Zagrebu i Splitu. Tomac: U ovakvim okolnostima nitko neće htjeti ući u EU - Branitelji će se tek pobuniti, jer se osjećaju izdanima. Situacija u Hrvatskoj zato je vrlo dramatična, što znači da je krajnje vrijeme da državni vrh napokon preuzme odgovornost i pokuša formulirati svoju nacionalnu politiku. Morat će, dakle, formirati čvrsti stav prema Domovinskom ratu, Srbiji i Haagu, te tako pokušati uvjeriti narod da brane hrvatske nacionalne interese. Ako se to ne dogodi i ako Gotovini bude izrečena drastična zatvorska kazna, moglo bi doći do unutrašnjih sukoba i destabilizacije zemlje. Moguće je da je upravo to i cilj snaga koje se zalažu za sprečavanje ulaska Hrvatske u EU. No, treba naglasiti da u slučaju ovakvog scenarija neće trebati ni raspisivati referendum oko ulaska u EU, jer građani Hrvatske u takvim okolnostima neće ni htjeti ući u tako nepravednu asocijaciju – zaključio je dr. Tomac. -Banac: Krive su hrvatske vlasti, jer nemaju nikakvu vanjsku politiku Činjenica je da se državi Hrvatskoj uvijek stvaraju problemi u trenutku kada se približi ulasku u EU. No, za to ja ne bih krivio vanjski svijet, već mislim da su krive naše vlasti koje se ne znaju u ovakvim situacijama pravilno postaviti. Najbolji primjer je nesnalaženje kod uhićenja hrvatskih državljana na teritoriju druge zemlje, a zbog događaja koji se, navodno, dogodio na hrvatskom teritoriju. To vam je isto kao da DORH provodi istrage zbog zločina na Kosovu. -Hrvatska vlast je, dakle, u slučaju uhićenja Purde i najave novih uhićenja vukovarskih branitelja reagirala posve nespremno. Zato i tvrdim da Hrvatska nema vanjsku politiku, pa zbog toga uvijek kasni za drugom stranom. To vam je kao u šahu. Ako niste u stanju predvidjeti slijedećih nekoliko poteza, sigurno gubite partiju – istaknuo je, pak, dr. Ivo Banac, ugledni povjesničar.

: :::

Ma to vam se Mesić šali. Vic maher ostaje vicmaher.

Niko nije slao transkripte u Haag Oni su sami, ti transkripti, uzeli putovnicu - i sredstvima javnog prevoza razgulili u Haag

. ...recitemu, da je GLUP...recitemu da je GLUP......nemojte ga samo lupati po izbocenoj donjoj vilici... . ................................GOJKO SUSAK...............!!! . ..Hrvatski politicar Gojko Šušak roden je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu (BiH) kao šesto dijete u obitelji Ante i Stanetane Šušak, u (kako je sam naveo) NDH. Njegov otac i brat nestaju tijekom Drugog svjetskog rata. Zadnji put videni su pri ulasku partiznaskih snaga u Zagreb. Kao omladinac sudjeluje na Omladinskoj radnoj akciji Bubanj potok u Beogradu. Istovremeno njegov brat Jozo šef je Vojnog odsjeka u Lištici. Nakon mature 1963. upisuje Pedagošku akademiju u Rijeci, a pred pozivom za služenje vojnog roka u JNA bježi preko granice ostavljajuci na Krku suprugu i tek rodenu kcerku. Put ga preko Austrije vodi sve do Kanade. U Kanadi je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i sudjelovao u razlicitim hrvatskim organizacijama. Petkom popodne skupljao je hrvatsku djecu dok bi njihovi roditelji odlazili u kupovinu i odvodio ih na sate hrvatskog jezika. Zajedno sa Augustom Brekalom i svojim bratom Brankom organizirao je i nogometni klub Jadran. U Kanadi radi svakakve poslove od nekvalificiranog radnika u gradevini do rada u pecenjarnici i pizzeriji. Nakon nekog vremena postaje suvlasnik u maloj soboslikarskoj tvrtki. U službenoj biografiji to je receno ovako: \"manager of Kentucky Fried Chickens, president of Susak Enterprises Ltd., vice-president of GG Decor-Interior Design\". Uz to u službenoj biografiji navodi kako je na uglednom University of Ottawa uspješno položio 36 tecajeva iz podrucja upravljanja, racunovodstva, racunala i komunikacija, te da je svoj akademski uzlet okrunio diplomiranjem informatike u praksi. U Kanadi je bio predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije ciji je bio i utemeljitelj 1987. Takoder je bio predsjednik Zaklade za Hrvatske studije, ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi, te osnivac i predsjednik katedre Hrvatskog jezika na sveucilištu Waterloo. U Kanadi 1973. ženi se Ðurdom, tada socijalnom radnicom, porijeklom iz Ozlja (kod Karlovca). Nakon vjencanja preselili su se u kucu na Walkley Roadu, a kasnije s troje djece u drugu kucu u predgradu u ulicu Greyrock Crescent gdje ce susjedi Gojka zvati Jerry. Zajedno s njima živjela je i Šuškova majka. Kuca je bila u prilicnom lošem stanju tako da su vjernici iz hrvatske Katolicke crkve svojim dobrovoljnim radom stavili na nju novi krov. U tom braku rodit ce se troje djece: Katarina, Tomislav i Jelena. Politicko djelovanje ostvaruje u suradnji s norvalskim franjevcima s kojima je u hrvatski franjevacki samostan u Chichagu slao pisama-bombe. Svoja politicka stajališta izražava i tako da svinju na kojoj je napisao Tito zatvara u mrtvacki sanduk i osobno nosi po Ottawi. U Ottawi predsjedava tamošnjim ogrankom Hrvatskog narodnog vijeca. Domacin je prve kandaske turneje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tudmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu. U Hrvatsku se vraca 1989., a u veljaci 1990. u svojstvu jednog od \"oficira za vezu\" HDZ-a s pripadnicima ondašnje milicije nadgleda prijevoz iseljenika od zagrebackog aerodroma Pleso do dvorane Lisinski, gdje je održan Prvi opci sabor HDZ-a. Iz Kanade je HDZ-u navodno donio 4 milijuna dolara. Taj je novac odigrao veliku ulogu u predizbornoj kampanji jer druge stranke nisu mogle skupiti ni približno toliko novca. Ministrom iseljeništva postaje 1991. u vladi Stipe Mesica. Tu dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujuci po iseljenickim zajednicama pozivajuci Hrvate da se vrate u domovinu, ali i da se pripreme za njezinu obranu. Potom postaje cetvrti ministar obrane u samostalnoj Hrvatskoj. Izbor za ministra obrane prihvatio je mirno, kao jedan od mnogih mogucih oblika služenja domovini, o cemu je sanjao u iseljeništvu. U interviewu koji je 3. travnja 1992. dao Jasni Babic iskreno priznaje kako to mjesto nije ocekivao, te da za taj posao nije osposobljen: \"Nisam cak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome citao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o cemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.\" U Zagrebu živi u vili u elitnom dijelu gradu u stambenom prostoru od 237 cetvornih metara. Tada ga se se sumnjicilo da je stan uredivan novcem Ministarstva obrane. S druge strane prebacivan mu je nepotizam jer se njegova supruga Ðurda zaposlila u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) kao šefica kadrovskog odjela. Uz to u Ministarstvu obrane na kljucne dužnosti postavlja rodake Miljenka Galica i Miljenka Crnca, te kumove Miljenka Filipovica, Antu Rosu, Antu Gotovinu, Matu Radoša, Ljubu Cesica Rojsa, Dunju Lozic, itd. Nakon operativnih zahvata na plucima, odstranjeno mu je slijepo crijevo. Zbog bolesti putuje u Sjedinjene Države, a voditelj ljecnickog konzilija Andrija Hebrang prešucuje javnosti da odlazi u bolnicu Walter Reed. Nakon naglog pogoršanja i nekontroliranog širenja bolesti preminuo je 3. svibnja u 21:30 h u Klinickoj bolnici Dubrava. Pokopan je 7. svibnja 1998. na zagrebackom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Posmrtno je promaknut u cin stožernog generala Hrvatske vojske. Jedan od najutjecajnijih kanadskih magazina Saturday Night u svom dvobroju (prosinac 1997./sijecanj 1998.) opisao ga je kao: \"pizza-mana iz Ottawe koji je upalio fitilj na Balkanu, okrenuo svoju vojsku protiv kanadskih mirovnih snaga i izrastao u jednog od najodvratnijih europskih cvrstorukaša\". U dnevnim novinama Glas Slavonije ( 3. ožujka 2000.) nekad visokopozicionirani clan HDZ-a Josip Manolic optužuje Šuška za šverc drogom. Kako Manolic tvrdi na njegov upit zašto to cini Šušak je odgovarao da to cini zbog Hrvatske. Puno ranije (1994.) u interviewu listu Feral Tribune Manolic Šuška proglašava jednom od \"zapreka ostvarenju sporazuma s Muslimanima\". . ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- . . 2.04.2011. u 18:01h vagabund je napisao/la: GOJKO ŠUŠAK ...... LEGENDA HRVATA . .

Žak jeasi ti otvorio link što sam ti poslo na yu tube da te razveselim i nasmejem mrštićeš se sam kad ti crveno armejci zakucaju na vrata

Srpski koncentracijski logori -------------------------------------------------------------------------------- Bojim se otvoriti ovu temu da ne završi kao mnoge,ali treba i to tom dijelu povijesti progovoriti. Molim za dužno poštovanje u ime onih koji su u tim logorima propatili. Niš, Sremska Mitrovica, Ovčara, VIZ Beograd,rad, Stajićevo... U mjestima gdje je srpski agresor slomio otpor branitelja ulazile su razularene individue u uniformama ( JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvodili su u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali. U tim logorima su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a zatim su zatvorenici mučeni i mučki ubijani. Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest ( 6 ) mjeseci stara, a najstarija osoba je imala 104 godine. Preživjele su odvodili u koncentracijske logore u Srbiji, Crnoj gori, a i u niz logora je bio u tada okupiranom teritoriju RH. Više od 10.000 osoba prošlo je kroz razne oblike zatočenja u tranzitima. Dok je u srpskim koncentracijskim logorima bilo više od 8.000 zatočenika ( žena djece, odraslih muškaraca ). Boravak u koncentracijskim logorima trajao je od nekoliko dana do dvije godine i više. Zatočenici su bili izloženi teškim torturama, kako psihički, tako i fizički. Izvršena su mnoga silovanja i to zatočenika oba spola. Najmlađa silovana djevojčica je imala samo pet ( 5 ) godina, a najstarija je bila osamdesetogodišnja ( 80 ) baka. Pri ulasku u logore, zatočenici vezani plastikom i žicom, premlaćivani su palicama, lancima, željeznim šipkama, kolcima i kundacima pušaka u takozvanom. “špaliru” policajaca, vojnika i civila. Komisija UN-a objavila je 1995. godine Završno izvješće u kojem je navedeno kako je, u razdoblju od 1991. godine pod srbijanskim nadzorom osnovano približno 480 (četristoosamdeset) logora u koje su internirane i vojne i civilne osobe. Prema navodima Komisije, od tog broja je približno 300 logora prijavljeno od strane jednog ili više neutralnih izvora te Komisija postojanje tih logora smatra potvrđenim, a približno 180 logora je prijavljeno od strane ne-neutralnih izvora, te ih komisija vodi pod oznakom \"nepotvrđeno\". Prema istom Izvješću, približno 330 (200 potvrđenih i 130 nepotvrđenih) srbijanskih logora se nalazilo na području BiH, približno 80 (30 + 50) na području okupiranih dijelova Hrvatske, a približno 70 (40 + 30) na području Srbije (60) i Crne Gore(10).

oni moraju opravdati 10 000 poginulih vojnika 300 tenkova koje su izgubili moraju opravdati svoje laži kojima su hranili ljude u Srbiji pa eto evo tih monstruma sto su Vam ubijali \"decu\" ZAŠTO USTAŠE VEĆ MESECIMA USPEVAJU DA ODBRANE BOROVOO NASELJE I VUKOVAR Pod Vukovarom je četiri kilometra podzemnih tunela iz kojih gardisti kreću u napade na Armiju i srpske oslobodioce, a koristi se i nova, do sada neupotrebljena kanalizacija između ovog grada i Borova Naselja. – Sve je izvesnije da se u podrumu TO Vukovara zbio do sada nezapamćen pokolj nad Srbima Vukovar je u jakoj blokadi, i pitanje je dana kad će biti potpuno očišćen od Tuđmanove vojske. Optimističke izjave pripadnika Armije i srpskih oslobodilaca naročito ne jenjavaju poslednjih dana, jer se bitka za Vukovar rasplamsava, pa ipak – ovaj grad žilavo brane najekstremnije ustaše. Još avgusta, kad su Borovo naselje i Vukovar pripadnici Armije žestoko tukli artiljerijom i avijacijom, bilo je najavljeno da će dva mesta “biti oslobođena za dan-dva“. Do toga, na žalost, nije došlo, a posle toga su usledile krvave borbe u kojima je i na strani srpskih oslobodilaca, pa i Armije bilo žrtava. Grad je (do sada) odbranjen zahvaljujući – gradu pod zemljom!? Stanovnici Vukovara, posebno oni „bolje obavešteni“ odavno su znali da ispod grada postoji skoro četiri kilometra puteva, da su u dobrom stanju i da su, kad je buknula bitka za Vukovar i Borovo Naselje, oni odmah počeli da se koriste. Iz podzemnog grada gardisti i mupovci efikasno su dejstvovali; posle svakog napada oni bi se sklanjali u hodnike, odmarali i vraćali u borbu. Ustaše u Vukovaru i dalje za svoje operacije koriste kanalizaciju, ali su se i srpski oslobodioci dosetili kako da im podzemni hodnici po svemu sudeći budu – večno utočište. U oslobođenim delovima grada šahtovi na kanalizaciji se odmah zavaruju i na njih se doprema velika količina zapečnog materijala. Srpski oslobodioci i pripadnici Armije odlučili su, inače, da ustašama iz Vukovara ne dozvole povlačenje, jer za svoja nedela moraju da odgovaraju. (novosadski Dnevnik, 13. listopada 1991)

a zato servi dižu tri prstića pokazuju da su na 3 %.

Zašto je Slovenija ušla u EU? - Jedna ulica više ili manje, svejedno je.

http://www.tol.org/client/article/10051-historical-transcript-tudjman-on-ethnic-cleansing.html

Dobro bre Equinox, shavtili smo sta si hteo da kazes. Daj oladi.

imao sam, više ne

lijepa pjesma, Milutine...

ja sam odabrao iznu....ne on mene....dame biraju.

sretan vam uskrs ln

Ova opet ništa nije znala... pa se mora čuti s Karamarkom... kako bi joj ovaj potvrdio laž, kako je ipak Mesić taj koji je napravio pizdariju. Odvratnije više ne može biti...