Kaos na ulicama: U sukobima prosvjednika i policije ozlijeđene najmanje 74 osobe

Administrator, ja se ne bih baš složio. Nekada je kugla zemaljska bila jedno kopno i voda. Onda se evolucijom kopno rastezalo, skupljalo pa opet rastezalo i nastali su kontinenti. I da skratim. Nastale su države, savezi država, nestajali savezi država, nestajale države, nastajale nove države. Da ne ističemo granice država koje su se oduvijek mijenjale i i danas se mijenjaju. Stvaraju se opet novi savezi, geopolitičke karte su u stalnim promjenama. I sve se to događa točno u određenim trenucima kada se poklope svi parametri za promjene. Zar mislite da će jedno stanje na terenu ostati zauvijek isto. Promjene su stalne u svim aspektima postojanja čovječanstva i svemnira. Tako da mi sada niti ne možemo naslutiti kako će svijet izgledati za 100 godina, koliko će u tom vremenu nastati novih država i koliko će biti novih saveza ili raskinutih saveza država. Kako će za 200 godina izgledati zemljopisna karta Hrvatske, Europe i svijeta. Očito da su se u toj tranziciji čovječanstva kroz prostor i vrijeme poklopili ili započeli poklapati parametri za samostalnost Katalonije. I točno je što navodite da se u još mnogim državama spremaju promjene. i tako će svijet biti u neprekidnim promjenama. A repreesijom se ništa ne može zaustaviti, kao što ne možete zaustaviti thsunami.

Jedno su želje a drugo je fakat. A to je da Katalonija želi postati samostalna država i sama o sebi odlučivati što su u kontinuitetu pokazivali masovnim prosvjedima i demonstracijama na ulicama. Očito je da se demonstracije i prosvjedi neće zaustaviti niti u budućnosti a niti se građani na ulicama plaše nasilnog gušenja demonstracija od strane represivnog aparata. Gušenje masovnih demonstracija rezultira velikim brojem ozlijeđenih osoba, pa čak i smrtnog stradavanja a da ne ističemo koliko će biti uhićenih i zatvorenih. Svaka brana slobodi i samostalnosti izaziva još veće porive ponosa i dostojanstva što daje naslutiti da će se prosvjedi i demonstracije nastaviti sve dok država ne shvati da ne može zaustaviti davno započete procese za samostalnost Katalonije. Dakle, jedinstvo države se može željeti i težiti za jedinstvenom državom, no pitanje je da li se mogu zaustaviti procesi za osamostaljenje, tko će ih zaustaviti i kako će ih zaustaviti a ponajviše kakve će posljedice biti. I ako u takvom scenariju nastupe teške i svekolike posljedice, onda će uvidjeti da nema izlaza pa će nekon posljedica shvatiti neminovnost razlaza s Katalonijom. A da li se to može dogoditi bez posljedica??

Ne razumijem u čemu je poblem. Ameri bi rekli demokracija i izbori pa što narod odluči.

Svi se boje ovakvog scenarija u svojim zemljama pa pilatovski peru ruke.Nažalost tako Svijet funkcionira.

Ako žele nezavisnost, moraju biti spremni uzeti oružje u ruke, vrlo jednostavno. Ako ne žele oružje, onda ne žele ni nezavisnost. U Škotskoj može bez oružja jer središnja država dopušta referendum zbog toga što je Škotska de facto cijelo vrijeme nezavisna kraljevina (nešto kao Hrvatska u Austro-Ugarskoj), dok u Španjolskoj to ne može po Ustavu i jedini izlaz je rat. Sad je samo pitanje što Katalonci stvarno žele, koliko žele nezavisnost i koliko su im Kastiljanaca naselili tamo koji neće prihvatiti otcijepljenje. Ako ih ima 50%, nezavisnost će im teško proći na referendumu, a u tom slučaju imaju i previše neprijateljskih elemenata da bi mogli računati na preuzimanje institucija državnog aparata koji drži sredstva prisile - dakle policiju i vojsku. I za kraj da komentiram Amerikance - "SAD podržava snažnu i jedinstvenu Španjolsku", isto kao što je bilo 1991. - "SAD podržava snažnu i jedinstvenu Jugoslaviju". Znači priznat će Kataloniju tek kad se vojno izbori za nezavisnost odnosno ako ne uspiju pacificirati Kataloniju u roku 2 tjedna, koliko je svojedobno SFRJ dobila vremena za Sloveniju i Hrvatsku.

i tako sad gledamo prirodni nastavak i razvoj događaja, kojima je europa kumovala prije 30-ak godina. raspadao se sssr, istočni lager, zapad se veselio, kao, pobijedio je. pa pojačao pridruživanje tih zemalja, čime je neko vrijeme kod sebe zatomio nacionalne, lokalne, osjećaje. za baske, katalonce, škote, valonce, zna se stotinama godina. i da ti osjećaji ne umiru. samo se primire, jedno vrijeme. europa je masovno podržala razbijanje srbije i otimanje kosova. sankcijama, politički, vojno, ratno. sad kusa što je zakuhala. i nek kusa. priča nikad nije jednostavna, uvijek ima repove. svaki presedan nije presedan zauvijek, već postaje pravilo. kosovo je bio trenutak kad je europa zbog sebe same trebala pomoći srbima i albancima da se dogovore, a da se ne razbija država. jer sad to slijedi ne samo u španjolskoj. sjetimo se pobune srba u hrvatskoj. preslikajmo to na španjolski slučaj. dal je zbilja različit, ili isti?!