Poslije svih silnih priča o velikim principima i samo nekoliko dana
nakon prigovora i zamjerki HDZ-u za korupciju, sve je izvjesnije da su
SDP "i Jambo korak do dogovora o vlasti u Dubrovniku"! Samo mjesec dana
nakon što je Vesna Škare-Ožbolt morala predati ključeve kabineta
ministrice pravosuđa HDZ je snubi da u Velikoj Gorici s njim podijeli
vlast!
Istodobno kažu da praćenje političkih simpatija puka pokazuje da je
sklonost SDP-u, praćena godinu dana, danas najveća. Po lokalnim se
izborima vidi da ni sklonost HDZ-u nije osobito poljuljana, da je
njegov gubitak vlasti u Gorici i Požegi više posljedica političkih i
logičkih budalaština HSP-a i vratoloma njegovih "političkih principa"
nego ozbiljnijeg pada vjere u HDZ.
Ako je SDP u Gorici svojedobno mogao preskočiti sve svoje dotadašnje
"velike principe" i uvjeravanja kako "ni mrtvi" neće s HSP-om, a da mu
birači, kako su pokazali nedavni izbori, to nisu zamjerili, onda će bez
posljedica i u Dubrovniku moći s nekadašnjim hadezeovcem Stipom
Gabrićem Jambom. Ako SDP u Dubrovniku može s bivšim hadezeovcem, može i
HDZ u Gorici sa svojom bivšom disidenticom. U politici, gdje se o
principima samo priča sve što je moguće, to je i dopušteno.
Politika nikada i nigdje nije bila područjem prevlasti Kantova
kategoričkog imperativa.
Na našim prostorima ona je tradicionalno i područjem amoralnog
vokativa, oko čijega se "oj", uvijek skupljaju zemljaci, rodijaci,
jarani i pajdaši. Kant je kod nas odavno otkantan. Ovdje i dalje "za
ideale, ginu budale". Mnoštvu je naših političara od svih principa
najpoznatiji Gavrilo Princip.
Da je principa i u puku koliko među političarima, onda bi vjerojatno i
pravaški Luther, Anto Đapić, već s Ivicom Račanom ponovno dogovorio
crveno-crnu koaliciju u Velikoj Gorici. No očito Đapiću simpatizeri
nisu mogli "progutati Račana", pogotovu ne tako lako kao što je on
progutao nekadašnje "principe". Nakon što je postao "stranka
demokratskih promjena", HSP se politički ubio u Velikoj Gorici još
nakon parlamentarnih izbora, samo što je to shvatio tek poslije
lokalnih. Interesna simbioza HSP-a i SDP-a u Gorici opovrgnula je
njihove velike i bučne priče o kategoričnosti njihovih stranačkih
principa, pokazavši da je to izvikivanje bilo samo prodaja
principijelnog bofla. O jednom su javno talambasali, a drugo činili, no
nikada u opasnosti da se to pretvori u shizofreniju. Jer, biti
političar u Hrvatskoj a dosljedno se držati principa znači rizik:
postati Branko Ćopić.
S popudbinom zavičajnih uspomena, mentalnih slika i karakternih likova,
a s okom istančana promatrača kako se ostvaruje parola "snađi se,
druže", Branko Ćopić je tek jetko zabilježio: "Znam ja nas, j ti nas!"
Ni ovdje nikada nije manjkalo ćopićevskih karaktera. A ne fali ih ni
danas. Možemo mi stotinu puta i za mnoge naše političare reći
"znamo mi vas", ali to u Hrvatskoj vrijedi isto kao u Srbiji hvaljen
Isus. Kada bi se neki naši politicusi morali držati onoga što govore,
vjerojatno ne bi ni bili političarima. Nema brige, neće nitko od njih
zbog toga, radi principa, skočiti s mosta.
U "najkatoličkijoj zemlji" principi se propovijedaju i deklariraju, ali
ne obvezuju. Da obvezuju, ovdje bi bio Kant do Kanta. Ali do sada se
već mnoštvo puta potvrdilo da je nekima od Immanuela Kanta puno draži
Jovo Stanisavljević Čaruga. Jer, to kako su neki pljačkali Hrvatsku "da
bi je više voljeli" nalikuje na ostvarenje nekadašnje
starojugoslavenske "koprive": "Zrno do zrna pogača, Čaruga do Čaruge
država!"
Politički principi u Hrvatskoj katkad traju kraće od mikrofonske jeke.
Njihovo nepoštovanje ne ostavlja ozbiljnije posljedice. Zato
"principijelni političari" uglavnom i mogu svaki sa svakim, a
stranke svaka sa svakom.
BIJEDA POLITIKE
